Ivana Mavrak
Najbolja studentica turizma laganim koracima korača kroz istoriju
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Donosimo vam priču u prvom licu jednine, o jednoj djevojci i jednom manastiru.
Djevojka je nosilac titule najbolje studentice Studija turizma u Mostaru, a uporedo radi u Muzeju manastira Žitomislić, u svojoj struci i na onom mjestu za koje ni sanjala nije da će se ispostaviti kao jedno od mjesta koje bi svako poželio u svojoj biografiji.
Njeno ime je Ivana Mavrak.
''Odrastajući u jednom malenom selu podno Veleži, odmalena sam učena da za sve što želim u životu, moram da se potrudim i pošteno to i zaslužim, ne stideći se nijednog posla koji treba da se obavi i koji me je izgradio kao ličnost kakva danas jesam.
Kao nosilac duple titule đaka generacije, upisujem Studij turizma prije dvije godine.
Proteklog proljeća, naizgled slučajno, dobijam sezonski posao u Muzeju manastira Žitomislić. Ja baš i ne vjerujem u slučajnosti, pa tako nisam slučajno ni počela ovu priču svojim rodnim Zijemljima, jer je ono nekada bilo dio manastirskog imanja.
Manastir Žitomislić je, mogu slobodno reći, jedan od najstarijih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini. Njegova istorija zvanično počinje 1563. godine kada bratstvo Hrabren-Miloradović dobija dozvolu da podigne manastir – ne veći od prethodnog.
View this post on Instagram
Kao i svaki posao, i ovaj nosi različite odgovornosti sa sobom, ali kada vam dan počne molitvom, prisustvom na Liturgiji (što je kod mene vrlo čest slučaj, obzirom da sada radim usključivo vikendom zbog fakulteta), to sve teče lagano i sa osmijehom.
Poseban je doživljaj dane provoditi u porti (dvorištu) jedne svetinje, stupati u kontakt sa ljudima koji su tu iz najčistije namjere i ljubavi.
Manastir (pa ni bilo koji drugi sakralni objekat) nije samo mjesto duhovnosti, već i mjesto kulture, arhitekture i zajedništva. Različiti ljudi iz različitih dijelova svijeta su svakodnevno u posjeti ovom mjestašcu na lijevoj obali Neretve, ali nisu svi došli iz istih razloga. Neki su tu da bi se pomolili Bogu, neki su samo u prolazu, a neki ostaju zapanjeni izgledom i freskopisom manastirske crkve. Posebno su oduševljeni oni koji posjete i Muzej i u njemu budu u prilici stajati nasuprot vijekovima starih ikona, rukopisanih knjiga i drugih sakralnih predmeta, pravljenih u manastiru i za manastir.
Rekoh na početku da je sve počelo ''slučajno'', kao sezonski posao, a obzirom da nije (tako) završilo, složit ćete se da nije bilo slučajno.
Za neke poslove ne biste ni sanjali da postoje i da kao takvi mogu biti sve ono što ste željeli, pa i više od toga, dok vam se ne dese.
Posao u manastirskom muzeju je jedna posebna dimenzija turističkog sektora, a nećemo saznati koliko različitih dimenzija ima sve dok ih ne isprobamo.
Trudite se, radite na sebi, sve će postepeno doći svojim tokom. I, ukoliko već niste (a i ako jeste), posjetite nas u Žitomislićima!“
