Novi đir po Rami

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Da bi putnik namjernik stigao do istočnih dijelova općine Prozor-Rama ili kako mnogi znaju kazati, Uzdolskim krajem, najbolje je krenuti iz Prozora koji je administrativno središte općine Prozor-Rama.

S magistralne ceste M-16.2 Prozor-Makljen – Gornji Vakuf/Uskoplje skrećemo desno Regionalnom cestom R-418b Prozor-Konjic.

Nakon par stotina metara ugledat će se skretanje za Periće. Ako ste ljubitelji kvalitetne ribe uzgajane u ribogojilištu uz neposrednu blizinu izvora rječice Krupić onda svakako skrenite prema Perićima.

U ovom mjestu su dva ribogojilišta: Ribogojilište obitelji Zadrić i ono Dekorativino. Tu ćete svakako naći i domaću hranu kod mještana. Još je aktivna vodenica kod Pave Zadrića u kojoj se melje žito i kukuruz za pravu domaću puru.

Iako se iz Perića makadamskim putom može nastaviti prema Uzdolu i Dugama, kada nabavite izvrsno uzgojenu pastrvu, preporučujemo povratak na regionalnu cestu R-418b Prozor-Konjic te nastavak putovanja prema Uzdolu.

Nakon vožnje nešto manje od 4 kilometra stižemo u mjesto Dobroša. Ovo mjesto ima zanimljivu povijest. O njoj svjedoči Biskupov grob koji se nalazi ispod sela.

Mještani su s koljena na koljeno prenosili legendu kako je na tom mjestu ukopan biskup koji je ubijen za vrijeme Turske vlasti. Ukrašeni uspravni stećak upućuje da je zaista riječ o grobu nekog uglednika ondašnjih vremena. Lokalitet se usko povezuje s mjestom Vrdol u Ljubuncima.

Nedaleko od “biskupova groba” nalazi se izvor vode koji ima simbolično ime “Zelenjak”. Nitko ne zna zašto ga tako prozvaše, ali je znano da je voda iz ovog izvora uvijek iste temperature, i ljeti i zimi, i da u sebi ima neka ljekovita svojstva. U blizini ovog izvora prolazio je nekadašnji put koji je preko Rame išao od Salone do Kreševa i Fojnice.

Zasigurno je Zelenjak bio mjesto odmora o krijepe. Mještani Dobroše udružiše se te uz lokalitet izgradiše lijepo odmaralište kako za sebe tako i za sve posjetitelje. Dobro je doći ovdje, napiti se vode iz izvora Zelenjaka, odahnuti i nastaviti dalje svojim putovima.

Kada prođemo Dobrošu držimo se desno i pratimo putokaz Uzdol. Ipak, prije dolaska na Uzdol susrest ćemo još mnoge zanimljivosti. Ubrzo stižemo u Ljubunce. Pitomu i finu dolinu kroz koju protječe Ljubunačka rika (rijeka).

Sav život Ljubunaca odvijao se oko rječice koja uvijek ima istu razinu vode. Lokalnom cestom spuštamo se do novoizgrađenog i izvrsno uređenog eko i etno kompleksa „Mlin Jurić“.

Na nekada zapuštenom zemljištu uz Ljubunačku riku, obitelj Jurić je izgradila vodenicu i još tri kućice koje su izvrsne za smještaj, druženje, pripremu “sača”, kakve kotlovine, roštiljanje…

Cijeli prostor je namijenjen za manje organizirane skupine ili obiteljski odmor. Riječi i fotografije ne mogu dočarati ambijent.

Od tuda se vratimo par stotina metara nazad na glavnu cestu, skrenemo desno te za 100 metara skrenemo lijevo prema nekropoli stećaka i kapelici na lokalitetu Mašeta na Vrdolu.

Kao sastavni dio nekropole nalazi se jedan poseban uspravni stećak u obliku križa. Taj grob je zavjetni gdje vjernici katolici hodočaste i mole se. Šturi povijesni dokumenti i legenda govore kako je Vrdol u Ljubuncima nekada bio biskupski posjed.

Nedaleko od nekropole stećaka otkriveni su temelji ranokršćanske crkvice. Kameni široki temelji čekaju detaljna arheološka istraživanja.

Arheološko središte ovih krajeva je brdo Gradac

S Vrdola se vraćamo na cestu prema Uzdolu te nastavljamo put krivudavom cestom do Kolakušića. Tu skrećemo lijevo za brdo Gradac. Došavši do kraja asfaltnog puta u naselju Betine dalje nastavljamo makadamskim putom oko 2 kilometra.

Uz makadamsku cestu postavljen je Križni put gdje se vjernici katolici mole u korizmeno vrijeme, odnosno pred Uskrs. Stižemo na najviši vrh.

Pred nama se ukaza nešto zanimljivo:

Arheološka istraživanja potvrdila su legendu koju je narod ovog kraja čuvao da je ovdje nekada bio grad. Pod vodstvom prof. Snježane Vasilj otkrivena je rimska čatrnja koja je osobita po svojoj veličini.

U njoj je otkriven zanimljiv kameni blok u kojem je uklesan Ilirski ili Rimski bog. Daljnjim iskapanjima otkriveni su temelji ranokršćanske crkve.

Naravno, pronađeni su bezbrojni ulomci keramike, pa čak i čitave posudice, ostaci nakita, novca, oružja i tko zna što će se još tu sve pronaći.

Promatrate ovo nalazište i kroz misli struje narodi i kulture koje su svoje obitavalište pronašli ovdje.

Začujete u sebi dozivanja, zvuk oružja, radosni smijeh žene koja čeka svog vojnika da se vrati s bojišta. U jednom trenutku poželite biti legendarni filmski lik Indiana Jones i sve to istražiti.

A pogled s Graca? To je poseban osjećaj. Ako ste ikada poželjeli biti ptica da bi iz visine pogledali – ovdje vam to ne treba.

S ovog mjesta vidite cijeli kraj; Ljubunce, Krančiće, Uzdol pa sve do Raduše, Ljubuše, Vrana, Čvrsnice, Prenja…

Ovaj dio ostavljamo vašoj mašti da sama pokuša zaokružiti priču, a mi nastavljamo dalje. Od Kolakušića nastavljamo prema Uzdolu i na Krančkom polju prolazimo putom koji je napravljen kroz nekropolu stećaka.

Dok prolazimo ovim dijelom susrećemo pastire i njihova stada ovaca, a nedaleko i dobro uhranjeno stado koza. To bi moglo biti zgodno rješenje za one koji vole objedovati vruću janjetinu ili kozletinu s ražnja.

Uzdol

Uskoro se pred nama ukazaše dvije uzdolske crkve. Stara crkva iz 1925. godine je nacionalni spomenik kulture zbog svoje lijepe i jednostavne arhitekture. A nova je osobita u svom modernom stilu.

Uz crkve ćete sigurno odmah zamijetiti Uzdolski križ kojeg obilježavaju mali križevi s imenima Uzdolskih žrtava iz ovog našeg zadnjeg nesretnog rata.

Uz staru crkvu izgrađen je Memorijalni centar za Uzdolske žrtve. Ovaj Memorijalni centar prilika je za molitvu svim nevinim žrtvama ratova ma gdje bili. Prilika je za duboko razmišljanje o svemu onome što rat donosi. I poslije svakog razmišljanja nametnut će se zaključak: Nikada više!

Od uzdolskih crkava nastavak putovanja slijedi prema Ceru gdje je smještena Osnovna škola Veselka Tenžere. Tu je i spomen obilježje braniteljima Uzdola i Rame.

Jedan kanjon i jedan muzej

S Cera nas put vodi u Donju Vast. Ovdje možete posjetiti muzej Kate Karače koji je uradila u svojoj staroj kući. Osim što u muzeju možete pronaći ramske starine, on krije i mnogobrojne Katine rukotvorine.

U Donjoj Vasti su posebnost kanjon i rijeka Volujak. Da biste doživjeli prave pustolovine svakako morate otići do ruba kanjona Volujak. Tamo će vas rado odvesti netko od mještana i bit će pravi turistički vodič.

Kada pogledamo s ruba kanjona niz njegove dubine osjetimo strahopoštovanje. Naše uho odmah dohvati veliku buku rijeke koja skače s kamena na kamen, s vodopada niz vodopad.

Na rubu kanjona smjestila se velika ilirska gromila na Velikoj gradini oko koje se može naći mnoštvo ulomaka keramike. Nedaleko od Velike gradine na jugozapadnom dijelu nalazi se lokalitet na kojem su nekada mještani kopali kamene ploče za različite vrste gradnje. Na tom lokalitetu otkrivene su fosilne školjke prema tvrdnjama stručnjaka stare oko 250 milijuna.

U blizini ovog lokaliteta je i Ćućina pećina u kojoj svoje stanište pronađe slijepi miš. Iz nekih otvora u zemlji uvijek prodire topao zrak.

Inače u liticama Volujaka nalaze se mnoge pećine i staništa ptica. Rijeka Volujak u svojim brzacima i virovima krije pravu potopnu pastrvu. Prema tvrdnjama i opisu mještana u Volujku se i nalazi posebna vrsta bijelog vodozemca ili ribe.

Napunili smo baterije, udahnuli prirodnu avanturu Volujka pa se uputismo nazad na Cer. A odatle put nas vodi kroz Zelenike, zatim Here pa na Regionalnu cestu R-418b Prozor-Konjic. Tom cestom nastavljamo preko Komina do Kuta. Na prostoru Kuta još se krije par starih drvenih vodenica.

Nastavljamo prema Šćipama gdje se nalazi jedna od najstarijih džamija na prostoru općine Prozo-Rama za koju su vezane brojne legende, posebice o njezinoj gradnji.

Ovi krajevi su planinski te su pravi izazov za ljubitelje planinarenja i šumom bogatih krajolika. Ljubazni mještani će vam u ljetno vrijeme rado ponuditi tek ubrane borovnice. Ovdje je također dosta berača gljiva koje će vam biti ukusan objed.

S regionalne ceste dolje u dubini vidite Staro selo. Tu su se smjestile zanimljive nekropole stećaka i voda Didovača s posebnim biljegom iz 1366 godine. U Banja Lučici, gdje se spajaju tri rječice u rijeku Volujak, nalaze se ostaci rimskog mosta. Udolina Starog sela će vas odmoriti i osjećat ćete se kao pravi pustolov.

Ovaj dio općine Prozor-Rama je izrazito bogat vodom. Skoro na svakom koraku nailazimo na neku rječicu, potok ili manji izvor. Rijeke plijene pozornost svojom bistrinom.

Ponešto i za planinare

Planinari će se iz ovih krajeva rado uputiti na Zec i Čelinsku planinu.
Nastavimo li dalje na istok regionalnom cestom ispod sela Ivanci i kroz Pajiće stići ćemo u Konjički kraj, odnosno u Neretvicu. No, mi se vraćamo prema Prozoru. Na tom putu susrećemo još nekoliko zanimljivosti.

Na putu R-418b, u mjestu Menjik, smjestilo se Etno selo „Remić“. Na ovoj vododijelnici ovaj turistički kompleks nudi domaću hranu u restoranskom dijelu te smještaj u drvenim kućicama.

Između Menjika i sela Glibe nalazi se zanimljiv izvor Gospino vrilo koje je pravi primjer kako iz jednog izvora vode mogu teći, u isto vrijeme, prema Jadranskom i Crnom moru.

Nakon odmora i okrijepe na Menjiku vraćamo se nazad prema Prozoru. Usput u naselju Blace možete posjetiti još jednu ilirsku gromilu. Nakon Blaca, eto nas ponovno u Dobroši, pa u Prozoru, piše Ramski vjesnik.