Zaboravljeni rajski otok čudesnih pogleda

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na Žirju, najudaljenijem, ali najvećem otoku šibenskog arhipelaga, ponekad vrijede neka druga pravila.

Dva sata krstarenja 

Dolazite li autom, to ćete primijetiti već u Šibeniku ukrcavajući se na trajekt – u rikverc. Prilično je jasno, kad promatrate ljude na palubi ili u salonu, tko je izgubljeni turist, tko je tek nešto obavljao u gradu, a tko se na otok vraća nakon duljeg vremena.

"Krstarenje" trajektom traje skoro dva sata i kada pristanete na Žirje, doista imate osjećaj da ste došli nekamo jako daleko. Samo 22 kilometra od Šibenika, a kao da ste debelo zagazili u prošlo vrijeme. Vrijeme bez buke i ljubičastog zagađenog neba, idilični ljetni raj. A zimi… mračni, zaboravljeni raj.

Najviše stanovnika, gotovo 800, Žirje je imalo prije stotinu godina. Danas tijekom cijele godine ovdje živi tek stotinjak ljudi, a ljeti i nekoliko tisuća.

Žirajska je šala da su otok s najviše turista po glavi stanovnika, a to i nije čudno kada znate koliko lijepih uvala Žirje skriva ispod svojih sedam brdašaca i koliko je lijepo tirkizno more koje udara o njegove stjenovite obale i kako su fotogenični Kornati s vrha Vela glava.

Auto ili Tomos 

Žirje vjerojatno ima i najviše automobila i po glavi stanovnika i po kilometrima asfaltne ceste. Barem ako se broje i oni neregistrirani, piše Punkufer. 

Slika kojom vas dočekuje pomalo je nadrealna i podsjeća na filmsku kulisu. Udaljeno dalmatinsko mjesto koje se odmah iz luke strmo uspinje u brdo, a sa svake strane uske ceste, u dvorovima, proširenjima pred kućama, na zelenim površinama, gledaju vas farovi uglavnom dotrajalih automobila koji po godinama sigurno ulaze u kategoriju oldtajmera.

Bez registracija, retrovizora ili vrata, ima nešto romantično u njihovoj ruzinavosti. Prijevozno sredstvo broj dva na otoku je još uvijek motor Tomos, a vrlo su mu blizu i karijole s trećeg mjesta.

Žirje su davno otkrili nautičari koji se mrijeste u njegovima lijepim uvalama od proljeća do početka jeseni. Veće uvale na otoku su Muna, u kojoj je i pristanište i zaselak, Mikavica, Koromašna i Japlenišće, Kabal, Mala i Velika Stupica, Tratinska, Velika i Mala Nozdra.

Centar mjesta, koje se jednostavno naziva Selo, nalazi se povrh Mune. S previše tihih i napuštenih kuća, selo još uvijek svojim visokim kamenim zidovima pruža ugodan hlad vijugavim uličicama. Ponovno prizori kao na filmskome setu i iza svakoga ugla – ponovno.

Vojno strateško uporište

Žirje je bilo naseljeno još od prapovijesnog doba, što potvrđuju ruševine na brdu Kapić. Tada se zvalo Surium, kasnije, u srednjem vijeku, insula Azuriorum ili Zuri, dok Žirje vjerojatno dolazi od žireva hrasta crnike kojima je otok nekada davno bio prekriven. Rekreativni arheolozi uživat će u ostacima bizantskoga fortifikacijskog sustava ili tvrđave iz 6. st.

Kao i svi najistureniji hrvatski otoci, Žirje je bilo važno vojno strateško uporište, a u Domovinskom ratu, kada je hrvatska vojska preuzela je nadzor nad bitnicom obalnoga topništva JNA-a, bilo je nezamjenjivo u obrani Šibenika.

Danas su sve tri vojarne propale, nakon što su opljačkane i uništene, bez vrata, podova, pločica… i oduševljavaju tek avanturiste svojim mračnim bunkerima zaraslim u makiju i fantastičnim pogledom na sve strane.

Otok Žirje idealan je za biciklizam, treking i šetnje. Posjetite svih sedam vrhova Žirja (Kapić, Borovicu, Velika vrata, Velu glavu, Munu, Gušterne i Gradinu) i nadišite se plavetnila i nevjerojatnih žirajskih pogleda.

Na Veloj glavi postavljen je i panoramski dalekozor, a na ogradi kojom je označen vrh ucrtana je ruža vjetrova sa smjerokazom i označenim udaljenostima gradova, popraćena izrekama i poezijom lokalnog pjesnika Roka Dobre.

Nije Žirje uvijek ni tiho. Ima, naravno, svoju ribarsku noć, a tu su i već tradicionalna Bodulska pripetavanja, jedinstveno natjecanje koje putuje od Zlarina, preko Luke i Šepurine do Žirja, zajedno s odanim navijačima i puno dobre volje i želje za pravom dalmatinskom feštom.