Bradvica: Najpovoljniji trgovac strujom za Aluminij bio je slovenski GEN-i

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zanimljiv i podroban razgovor s direktorom Aluminija d.d. Mostar Ivom Bradvicom objavljen je na stranicama sarajevskoga Oslobođenja, izdanja za 15. kolovoza 2013. godine, pod naslovom Registar vrijednosnih papira još nije upisao vlasništvo.

S prvim čovjekom najvećega izvoznika u BiH razgovarao je novinar Jakub Salkić, dotaknuli su se brojnih ključnih tema u svezi s aktualnim poslovanjem i s budućnošću Aluminija, tekst je dobio mjesto i na naslovnici tiskovine, a u cijelosti ga prenosimo na našoj mrežnoj stranici.

Do sada ste kupovali 100 megavata struje godišnje od Hrvatske elektroprivrede (HEP), a prije mjesec ste te količine kupili od slovenske tvrtke GEN-I. Koliko je to povoljnija ili nepovoljnija varijanta za Aluminij?

Do 1. srpnja smo kupovali 100 megavata iz Hrvatske, a od 1. srpnja, kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, to više nije moguće, barem po dosadašnjim uvjetima. Naime, ova hrvatska Vlada, a i prethodne dvije, donijela je odluku o dodjeljivanju statusa povlaštenog kupca Aluminiju u pogledu nabavke i kupovine električne energije.

Mislim da je to bila vrlo nespretna formulacija i neki kažu slabo prevedeno, i bez obzira na to je li jedno ili drugo, činjenica je da bi se o tome koliko je to bio povlašten status dalo raspravljati, ali u ovom trenutku to nije ni bitno.

Poslije 1.7. pod tim uvjetima nije se moglo nastaviti poslovanje i zbog toga smo zatražili ponude od svih proizvođača struje i trgovaca za ovih 100 megavata koje smo uzimali iz Hrvatske i to do kraja ove godine.

Dobili smo 10-ak ponuda od kojih je najpovoljnija od GEN-I. Što se tiče HEP-a, činjenica je da je on znatno nepovoljniji od njih i, usput rečeno, HEP je dostavio samo za mjesec, a čak je i tako nepovoljniji od ostalih.

Koliko je niža cijena u odnosu na HEP-ovu prijašnju cijenu?

Ne bih želio to kazati, pošto je to ipak poslovna tajna, a ljudi iz GEN-I ako žele, mogu. U svakom slučaju je od HEP-ove znatno povoljnija.

Možete li objasniti zbog čega ne možete više kupovati od HEP-a?

Nije europski standard dodjeljivanje statusa povlaštenog kupca, jer kod njih je na sceni potpuno liberalizirano tržište i nema nikakvih povlaštenih, manje povlaštenih niti redovitih. Jednostavno oni, a to je i razumljivo, ne poznaju to. Međutim, terminološki se to moglo izbjeći, ali je u pitanju to što smo mi dosad plaćali HEP-u 54 eura za megavat, a od GEN-I imamo znatno povoljniju cijenu, glupost bi bila da ne uzmemo ono što je najpovoljnije za nas.

Hoće li to promijeniti odnose između TLM-a iz Šibenika i Aluminija, pošto je tih 100 megavata od HEP-a bilo vezano uz obvezu da opskrbe TLM aluminijem?

Ne bi trebalo mijenjati, međutim, to će u prvom redu ovisiti od ljudi iz TLM-a, jer ukoliko oni mogu financijski podnijeti tih 60.000 tona koliko su uzimali od nas godišnje, ne će biti nikakvih problema što se tiče Aluminija Mostar.

Ukoliko ne bi mogli, onda će prema njima biti isti tretman kao prema svakom drugom našem partneru i kupcu. Također ni tu, kao i kad je u pitanju struja, ne smijemo praviti nikakve izuzetke niti dovoditi bilo koga u nekakav povoljniji odnosno one druge u nepovoljniji i drukčiji položaj.

Dakle, sad TLM ima tržišnu cijenu?

Od 1.7. ima istu cijenu kao i naši ostali partneri. Cijenu osnovnog metala određuje burza u Londonu (LMI) i na tu cijenu se ne može uopće utjecati. Međutim, mi možemo utjecati na visinu naše premije tako da je visina naše premije sada svima ista. Prema tome, što kažu ljudi u trgovini, koliko para - toliko muzike, k'o voli - nek' izvoli.

Kakvi su odnosi Aluminija s domaćim elektroprivredama, do sada je često bilo problema?

Mi smo i ovaj put, kada smo zatražili od svih koji se bave trgovinom i proizvodnjom struje da dostave ponude, zatražili i od Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosna i Elektroprivrede BiH da učine isto. Nažalost, ni jedna ni druga elektroprivreda nisu poslale ponude, nego su nas dopisima obavijestile da one nisu u mogućnosti. Kako i zašto, ne znam.

Ali i ovo ću reći, a to je odgovor nekim relevantnim osobama koje istupaju u javnosti govoreći da je, ipak, najjeftinija domaća struja. Evo, u ovom slučaju nije, u ovom slučaju je jeftinija ponuda GEN-I i od ovih domaćih. Egzaktne podatke imam u ugovoru, svatko koga bude interesiralo može pogledati ugovor.

Pitanje vlasništva je riješeno, Vlada FBiH je vlasnik 44 posto kapitala, radnici isto toliko, a Vlada Hrvatske 12, koliko znači Aluminiju rješavanje tih otvorenih pitanja?

Slažem se da je završeno, što se tiče Vlade FBiH i Aluminija. Međutim, onaj tko konačno to treba završiti, a to je Registar vrijednosnih papira FBiH, još to nije upisao u Registar. Ne znam, ni meni više nije jasno zbog čega, stalno traže nekakve podatke, a ja više uopće ne znam što bih im dostavio, sve što smo imali to smo im dostavili. Imam osjećaj da je to sad nekakvo, da upotrijebim taj izraz, administrativno otežavanje zajedničkog posla.

Vidjet ćemo, valjda ne će ni to dugo trajati. Što se tiče značaja, cijenim da je to vrlo značajan dokument, u posljednjih godinu sigurno najznačajniji, jer je nakon 15 godina konačno definirana struktura kapitala u Aluminiju, to je velika stvar. Do sada se 15 godina nastojalo doći do rješenja, evo, ovaj put je zaista došlo. Trebalo je i mudrosti, pa ako hoćete i građanske hrabrosti da se to dovede do kraja, uspjeli smo u tome i to je najznačajnije.

Također, značajno je da je tim dokumentom rečeno da će Vlada Federacije BiH subvencionirati proizvodnju aluminija. Također, tu stoji da će program subvencioniranja biti utvrđen naknadno odlukom Vlade. Sad, znam da ćete me pitati je li utvrđen program. Nije. Ali nadam se da hoće brzo, imam razumijevanja za sve teškoće u kojima Vlada radi i s kojima se susreće, tako da se nadam da će to biti brzo, možda već u devetom mjesecu.

Što konkretno očekujete od Vlade, odnosno od tog programa?

Ne očekujem od svoje Vlade nikakve pare. Svi od Vlade traže pare, ja to ne očekujem, jer znam u kakvoj je Vlada situaciji. Ali očekujem maksimalno razumijevanje za situaciju u kojoj se našao najveći izvoznik u ovoj državi i tu se može pomoći na nekoliko načina, ne samo novcem.

Može nam pomoći kod Europske banke za obnovu i razvoj, kod MMF-a, može ponuditi garancije u ime nas, itd. Dakle, sve što je u moći Vlade za što smatra da može pomoći Aluminiju. Mislim da smo sad uspostavili odnose koji bi mogli voditi tome.

I što je najbitnije, poznato je da je Vlada 90-postotni vlasnik EPHZHB-a, koji je naš glavni opskrbljivač, a Vlada je u Aluminiju vlasnik 44 posto, tako da se tu može utjecati da odnosi između nas i Elektroprivrede budu s puno više razumijevanja nego dosad.

Može li se očekivati da Vlada pomogne da se popravi odnos i sa EPBiH?

To bi meni bilo sasvim normalno. Činjenica da postoje dvije elektroprivrede je nešto na što ja ne mogu utjecati, ali isto tako idem s tezom da kad god tražim ponudu od bilo koga, smatram normalnim da odmah poslije EPHZHB-a, zatražim i od EPBiH, kako god, EPBiH mi je bliži i od Elektroprivrede Srbije, HEP-a ili Slovenaca.

E sad, zašto oni izbjegavaju Aluminij, ne znam. U zadnjih pola godine dva-tri puta pokušavam da se uspostavi taj kontakt, namjerno tražim ponude i namjerno inzistiram na tome da se uspostavi nekakav odnos jer smatram da je to ipak elektroprivreda moje države i ne bi se smjela oglušiti na zahtjeve i potrebe najvećeg izvoznika u državi.

U krajnjem slučaju, to je dobra poslovna prilika, svima nam na kraju treba biti cilj poslovni interes, a ne nekakav drugi. Vidjet ćemo koliko će oni biti ustrajni u tom ponašanju.

Bilo je problema oko gubitaka Aluminija, kakvo je trenutno stanje i kakve trendove očekujete do kraja godine?

Poznato je da je za 2012. iskazan gubitak od 65,8 miliona KM, da ne ulazim zbog čega, svi to znaju. U ovoj 2013. nastavilo se poslovati po još gorim uvjetima, jer je cijena metala pala na 1.700 dolara po toni, tek se u zadnjih sedam dana cijena podigla na 1.800 dolara, što samo govori da ćemo i dalje biti gubitaš i bit će velika borba da ne budemo prevelik gubitaš.

Nadam se da će i cijena metala malo porasti jer smo sve naše interne troškove doveli na minimum, na jednu teško podnošljivu granicu. I danas imamo 106 ljudi manje u odnosu na godinu ranije i štedimo gdje god možemo. S određenim potezima koje smo napravili u zadnja dva mjeseca popravili smo likvidnost.

Ne zabrinjava nas toliko gubitak koliko nelikvidnost, iako je i jedno i drugo problem. Bitno nam je da možemo ispunjavati obveze i mirnije dočekati trenutak kada će početi rasti cijena metala, tada će svima biti bolje.

Pošto je aluminij specifična roba, kakvo je stanje sa naplatom potraživanja za isporučeni aluminij, je li uredno ili ima problema?

Što se tiče naših naplata od kupaca, nemamo nikakvih problema, jer ne damo metal dok se ne uplati, ne bismo mogli drukčije. Jedino je dosad Šibenik imao malo drukčiji tretman odnosno postupalo se s TLM-om s više razumijevanja zbog onih 100 megavata struje. Međutim, sada i oni, a ovi ostali od ranije, avansno plaćaju. Plati, pa ćeš dobiti.

Spomenuli ste ideju o izgradnji tvornice za preradu aluminija i otvaranje 300 radnih mjesta, možete li pojasniti o čemu je riječ?

Riječ je o pokretanju manjih prerađivačkih programa. Imate jedan takav odličan program u Jajcu, gdje je vlasnik jedan Nijemac. Oni proizvode felge od aluminija za različite tipove automobila i oni uzimaju od nas sirovinu, male ingote, i proizvode felge. Posao im odlično ide. Zašto ne bismo i mi mogli to proizvoditi? Pa, recimo, jedan Ferrari uvjetuje mađarsku Sapu, koja radi za njega dijelove, da ti dijelovi moraju biti od mostarskog metala. Svako traži mostarski metal. Prema tome, nema razloga da i mi ne razmišljamo tako.

Na kraju krajeva, vjerujem da bi Vlada FBiH, pogotovo sada kada smo podjednako u vlasništvu, trebala razmišljati da utječe na to da veći dio aluminija ostane na domaćem tržištu, a da manji dio ide u izvoz, jer mi razvijamo svakog drugog umjesto svoje područje i sebe.

Dakle, tu bi moglo da pomogne zauzimanje Vlade kod EBRD-a?

Naravno, ljudi će odobriti sredstva za prave programe, a ja smatram da imamo prave programe i pravu stvar, jer imamo pravi proizvod. Nama ne treba ništa više nego da Vlada odlučno stane i za nas u tom nastupu prema financijskim institucijama iz cijeloga svijeta.

Naravno, onda ima pravo da kaže hoću da razvijam domaće tržište, domaću proizvodnju, da otvaram nova radna mjesta i zapošljavam veći broj ljudi. Sve to može uraditi preko Aluminija, 300 radnih mjesta nije malo i moglo bi to biti za čas. Ne inzistiramo na tome da to bude u našem krugu, neka sljedeći program bude u Sarajevu, Konjicu, Tuzli itd.