Granica od šljunka: Tko profitira na krivoj Drini?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Između Bijeljine i graničnog prijelaza sa Srbijom nalazi se tabla koja upozorava da je to teritorija Srbije. Postavio ju je srbijanski političar Živan Jakšić koji svakodnevno prelazi granicu i ilegalno kopa šljunak na obali Drine. Iako su u okviru Bosne i Hercegovine (BiH), hektari Jakšićeve zemlje pripadaju Srbiji.

Dvije države se već 25 godina ne mogu dogovoriti o liniji razgraničenja pa se granicom smatra rijeka Drina. No, Drina se pomjera i to pravi probleme. Zbog velikih naslaga šljunka u koritu razlijeva se na lijevu ili desnu stranu, praveći novo korito i ostavljajući 700 hektara bosanskohercegovačke teritorije u Srbiji i 2.900 hektara srbijanske teritorije u BiH.

Uz Jakšićevo imanje smještena je šljunčara tvrtke ''DMS Company'' koju vodi bh. političar Milan Dakić. Njegova tvrtka je u BiH, a šljunak ilegalno kopa dvadesetak metara dalje – iz srbijanske zemlje, na istoj obali Drine. Obojicu su građani birali da budu dio vlasti i rade za javno dobro, a oni su iskoristili nedostatak kontrole na ovom području da bi nezakonito zaradili novac.

Kako bi Semberija bila zaštićena od poplava, šljunak se mora vaditi iz korita rijeke, a ne sa njenih obala kako to ilegalno rade šljunčari. Raskopavajući obale, oni omogućavaju da Drina plavi plodnu Semberiju.

''Zbog tog divljeg eksploatiranja šljunka veoma mali broj ljudi uzima iz korita, ne čisti se Drina'', kaže gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić.

Posljednje poplave iz 2014. godine napravile su stanovništvu Bijeljine štetu od skoro 400 milijuna maraka.

Politika i biznis

Milan Dakić je poslanik Demokratskog saveza u Narodnoj skupštini Republike Srpske već šest godina, ali nikada nije sudjelovao u skupštinskoj raspravi. Bez obzira na to, on ne odustaje od politike pa je i ove godine nositelj izborne liste za Skupštinu Opštine Bijeljina.

U Semberiji je poznati šljunčar. Njegova tvrtka se bavila samo uzgojem voća i povrća do 2013. godine, kada je Dakić odlučio kopati šljunak zbog najave velikih građevinskih projekata – gradnje autoceste i obilaznice oko Bijeljine. Iako on vodi posao, formalna vlasnica tvrtke je njegova majka.

''Firma je, iz razloga samog mog opredjeljenja da se bavim politikom, meni predstavljala u toj politici problem. Ja sam morao da riješim ako želim da se bavim politikom – da se riješim firme'', kaže Dakić za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

On je na ovaj način izbjegao sukob interesa jer njegov ''DMS Company'' radi sa javnim poduzećima i institucijama. Da je ostao vlasnik na papiru, to ne bi smio raditi.

Njegova tvrtka je na samom rubu ''ničije zemlje'', na parceli koja se u katastarskim knjigama vodi kao posljednja uz granicu sa Srbijom.

Ta granica je iscrtana prije više od 130 godina, dok je uz ivicu placa tekla Drina, ali je rijeka od tada mnogo puta promijenila tok. Danas je od Dakićeve parcele udaljena više od tri kilometra.

Karte prihvaćene Dejtonskim mirovnim sporazumom granicu sa Srbijom označavaju na Drini pa je pojas riječnog zemljišta od nekoliko kilometara širine ostao između katastarske i dejtonske granice.

To je razlog zašto inspekcije obje zemlje, uglavnom, zaobilaze ovu teritoriju.

Poslanik Dakić tu vadi šljunak i odlaže ga na svoju deponiju koja se nalazi na parceli u BiH.

On to negira, iako su novinari CIN-a u krugu njegove tvrtke zatekli strojeve koje su prethodno ilegalno vadile šljunak.

Opširnije možete pročitati na stranicama Centra za istraživačko novinarstvo