Kako je Guinness stvorio slavnu kompaniju u koju katolici nisu bili dobrodošli

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 220 godina, 23. siječnja 1803. umro je Arthur Guinness - pivski kralj Arthur.

Rodio se 24. rujna davne 1725. godine u irskom selu Celbridge kao sin poljoprivrednika Richarda i Elizabethe, koji od samog početka baš i nije imao velike šanse za uspjeh.

No Arthurova ljubav prema pivu rodila se kod lokalnog nadbiskupa, Arthura Pricea, gdje je s ocem kuhao pivo. Price je ocu i sinu oporučno ostavio po stotinu funti, koje su tada vrijedile puno više nego danas – otprilike kao četverogodišnja zarada u ono vrijeme.

Umjesto da novac potroši na poljoprivredu, Arthur je uložio u malu pivovaru u Leixlipu, a kada je posao krenuo ostavio ju je mlađem bratu i hrabro krenuo slijediti snove u Dublin.

Novu pivovaru je nazvao je "Sv. James`s Gate", a najam od 45 funti godišnje potpisao je na čak devet tisuća godina! U početku je kuhao ale, ali nakon što su porteri postali hit u Dublinu, prešao je na tamnu stranu piva.

Guinness je u svojim počecima riskirao već na osnovnoj ideji, proizvodnji tamnog piva – oni ga nazivaju porter ili stout, koje se do tada nije proizvodilo nigdje u Irskoj, već je bilo relativno nova vrsta piva, izvorno nastala u Engleskoj, gdje je i konzumirana.

Iako je Guinness sinonim za stout, Arthur ga nikada nije skuhao. To je učinio njegov sin, Arthur (drugi), koji je osmislio recept za pivo koje je bilo preteča Guinnessovog stouta kakvog danas pijemo.

Arthur Guinness je oženio Oliviu Whitmore koja mu je rodila 21 dijete, ali tragično, samo ih je deset preživjelo do odrasle dobi. Irci ga pamte kao filantropa. Nesebično je davao novac u dobrotvorne svrhe, zalagao se za bolju zdravstvenu skrb siromašnih, promovirao galsku umjetnost kako bi pomogao u očuvanju irskog identiteta.

Čak je i bio u odboru bolnice koja je pomagala svima onima koji nisu imali sredstva za liječenje. Neki kažu da je za vrijeme drugog svjetskog rata upravo Arthur Guinness spasio Irsku od propasti.

Guiness je nakon smrti svojoj obitelji ostavio 23 tisuća funti, kao i unosan posao. Njegov sin Arthur Guinness II preuzeo je pivsko carstvo, ali tu nije kraj zanimljivostima. Tvrtka je navodno diskriminirala katolike.

"Arthur nije imao problema s prodajom pića katolicima, ali je učinio sve što je mogao da ih izbjegne zapošljavati", pisao je Irish Independent navodeći kako su Arthurovi zaposlenici morali podnijeti ostavku ukoliko bi odlučili oženiti katolkinju.

Kompanija Arthur Guinness Son and Co. u osamdesetima je poslovala je pod imenom Arthur Guinness and Sons PLC, da bi se 1997. udružila s britanskom kompanijom Grand Metropolitan u kompaniju Diageo sa sjedištem u Londonu koja je postala najveći proizvođač alkoholnih destilata na svijetu.

Samo neki od njezinih brendova su najprodavanija votka u svijetu Smirnoff, Johnnie Walker, Baileys... Tvrtka je imala udjele i u farmaceutskoj i kemijskoj industriji, građevinarstvu, turizmu, a 1955. krenula je izdavati Guinnessove knjige rekorda.

Samo pivo proizvodi se od ječma, hmelja, kvasca i vode koja potječe sa planine Wicklow. Ljudi su često u zabludi da je Guinness crn. On zapravo ima veoma tamnu nijansu rubin crvene boje koja potječe od prženog ječma.

U prosječnoj je krigli Guinnessa samo 198 kalorija, što je manje nego u mlijeku ili u soku od naranče. Danas se u svijetu proda više od 10 milijuna krigli Guinnessa.

Naravno, slavna knjiga rekorda također ima veze s ovim čovjekom. Prvi ju je put 1955. godine objavila pivovarska tvrtka Guinness.

Naime, 1951 godine, ondašnji direktor Guinnessa Hugh Beaver otišao je s prijateljima u lov te je tako krenula rasprava o tome koja je najbrža sportska igra u lovu na ptice. Naravno do odgovora nisu došlu jer je mišljenja bilo previše i tako je odlučio izadi knjigu koja će rješavati sva takva pitanja i rasprave diljem pubova.

Treba znati da je točenje Guinnessa u kriglu podijeljeno na 6 koraka i traje 119 sekundi, a tajna je u tome što se s točenjem staje nakon 3/4 čaše kako bi mjehurići dušika kreirali prepoznatljivu baršunastu pjenu. Nakon jedne minute stajanja pivo se dalje toči do kraja.

Inače, Na Arthurov grob svakodnevno dolaze brojni posjetitelji i ostavljaju limenke ili krigle piva.