Disanje
Neverificirani respiratori u bh bolnicama
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Dvanaest respiratora diše umjesto pluća teško oboljelih od koronavirusa u kliničkim centrima u Mostaru i Banja Luci.
Respiratori dovode kisik u krvotok pacijenata koji ne mogu samostalno disati i izbacuju ugljendioksid iz organizma. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, svaki šesti oboljeli od koronavirusa trebat će umjetnu potporu disanju.
222 respiratora
Prema propisima Instituta za mjeriteljstvo BiH, respiratori i slični medicinski uređaji trebaju najmanje jednom godišnje proći verifikaciju. To je svojevrstan tehnički pregled uređaja koji se tiče podešenosti parametara aparata.
Ovaj posao su dobile laboratorije “Verlab” iz Sarajeva i “Metrolab” iz Banja Luke. One verifikaciju obavljaju na poziv zdravstvenih ustanova. Međutim, s obzirom na to da rukovoditelji pojedinih bolnica smatraju da verifikacija opreme nije potrebna, ona se u njihovim ustanovama ne radi usprkos zakonskoj obvezi.
Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), bh. bolnice imaju najmanje 222 respiratora. Prošle godine su nadležne laboratorije ispitale ispravnost 153 respiratora. Zbog pandemije koronavirusa očekuje se da u bolnice stigne još najmanje 160 aparata.
Među zdravstvenim radnicima postoji bojazan da zbog kroničnog nedostatka kadra neće biti dovoljno osoblja za rad na tim aparatima.
Nijedan nije verificiran
U vrijeme pisanja ovog teksta u BiH je oko 1.500 oboljelih od koronavirusa. U bolnicama je liječeno oko 200 pacijenata, među kojima je 12 bilo na respiratorima u bolnicama u Banja Luci i Mostaru. U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici (SKB) Mostar petero ljudi je koristilo pomoć aparata za disanje, ali nijedan od tih respiratora nije verificiran.
U ovoj ustanovi ne žele reći koliko respiratora imaju.
''Mi za sada imamo potrebe tolike da ih možemo zadovoljiti'', rekao je neodređeno za CIN načelnik Odjela za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje Zoran Karlović.
Iz Bolnice tvrde da su njihovi aparati ispravni i redovno servisirani i da ovlašteni serviseri ne dozvoljavaju da netko drugi ''dira njihovu opremu''.
Direktor „Verlaba“ Almir Badnjević kaže da servisiranje i verifikacija nisu isto. On je objasnio da se tijekom verifikacije respiratora provjerava jesu li svi parametri podešeni kako treba jer u suprotnom može doći do oštećenja pluća i mozga, ali i kobnih posljedica za pacijenta ako se razmjena plinova ne vrši prema ispravnim parametrima: ''To je jedan od najopasnijih trenutno aparata''.
Ne možemo na sve baš stići
U Općoj bolnici „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ se verifikacija radi svake godine i za njih to predstavlja „sigurnost u daljem radu“. Ipak, navode da se i prilikom redovnog održavanja također provjeravaju svi parametri pa se pitaju je li potrebna i verifikacija. ''Tako da plaćamo isti postupak dva puta – i održavanje i verifikaciju'', navode u dopisu iz ove bolnice.
Osim Sveučilišne bolnice u Mostaru, neverificirani respiratori se nalaze u još 23 bh. bolnice. U Hrvatskoj bolnici “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Bili i Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) u Tuzli suglasni su s kolegama u Mostaru da verifikacija nije nužna. Od 48 postojećih respiratora ove dvije bolnice su verificirale polovinu.
Na konstataciju novinarke da je to propisano zakonom, direktor UKC-a „Tuzla“ Vahid Jusufović je odgovorio: “Po zakonu je štošta propisano pa ne možemo na sve baš stići“.
Za nepoštivanje ove zakonske obaveze propisane su kazne do 20 hiljada maraka za ustanove i do 1.200 maraka za odgovorne osobe u ustanovama. Za nadzor nad primjenom ovog zakona zaduženi su Institut i entitetske institucije za mjeriteljstvo, a za eventualno kažnjavanje entitetska inspekcija.
Bacanje para
U Republičkom zavodu za standardizaciju i metrologiju Republike Srpske protive se ovom zakonskom rješenju.
“Verifikacija respiratora nije potrebna”, kaže direktor Nikola Đukić. U razgovoru za CIN je rekao da je Institut za mjeriteljstvo BiH ovakvo rješenje donio samovoljno, bez suglasnosti ostalih institucija zaduženih za metrologiju. Po njegovom mišljenju, to je učinjeno da bi se izvukle pare iz zdravstvenog sistema.
Prema računici koju su pravili u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, u zdravstvenim ustanovama je oko 4.500 medicinskih aparata kojima je određena zakonska verifikacija. S minimalnim cijenama između 160 i 360 KM za verifikaciju jednog uređaja, ovo tržište je vrijedno nešto manje od milijun maraka.
“Po nama, to je čisto bacanje para”, kaže Đukić.
Direktor Instituta za mjeriteljstvo BiH Zijad Džemić ocjenjuje da su ovakvi stavovi, kao i činjenica da inspektori ne sprovode kaznenu politiku, doprinijeli da se zakonska obaveza pretvorila u dobru volju menadžmenta zdravstvenih ustanova.
Neprovjerena oprema
“Ipak, imaoci mjerila zbog savjesti i zbog želje da budu sigurni da rade s uređajima koji su točni surađuju s nama”, kaže Džemić.
Iz “Verlaba” su ovih dana bolnicama poslali pismo kao podsjetnik na obaveznu verifikaciju i s upozorenjem “da dolazi različita medicinska oprema koja nije provjerena, koja nema porijeklo, da ne ugrožavaju pacijente i tako dalje. (…) svašta je počelo ulaziti neprovjereno“, navodi Badnjević.
Zbog pojave koronavirusa bolnice, javne institucije ili donatori očekuju nove respiratore. Prema podacima koje je prikupio CIN, trenutno se očekuje donacija ili je u tijeku nabavka najmanje 160 respiratora za 13 bolnica.
Direktor Opće bolnice u Sarajevu Zlatko Kravić nije siguran koliko će od planiranog moći biti nabavljeno. Kaže da je Bolnici vraćen novac koji je uplatila za pet respiratora jer ih dobavljači nisu mogli isporučiti zbog zatvaranja granica.
Dupla cijena
Kravić kaže i da je medicinska oprema poskupjela. “Ja sam ranije raspisivao tendere za respiratore. Npr. kineski, koji su bili negdje između 30 i 32 tisuće maraka, znate koliko se sad prodaju? 75 tisuća maraka.“
Umirovljeni liječnik Dragan Stevanović kaže da je pored redovnog servisiranja važno raditi verifikaciju opreme koja je dodatni benefit i za pacijente i za osoblje.
Ipak, smatra da trenutna situacija nije pravo vrijeme za razgovor o verifikaciji: „Sad, imati nešto i reći e, ovo neću da koristim zato što nije certificirano je, mislim… Otkud mi to pravo prema pacijentu? Meni je pravo da probam pružiti bilo koju moguću pomoć koja mi je na raspolaganju u datom momentu“.
On kaže da ako na aparatu radi stručna osoba, aparat, čak i ako nije verificiran, neće biti opasan po pacijenta.
U Zdravstvenom centru „Brčko“ nisu verificirali respirator koji im je doniran. „Pa, nemate vremena“, objašnjava direktor Dušan Stokić, iako proces verifikacije traje oko sat vremena. Njega više brine hoće li imati osoblja koje će raditi na ovim aparatima.
Manjak osoblja
„Mi imamo pet anesteziologa. Dvije doktorice su odbile da rade s ovim pacijentima, ostalo je troje. (…) Moj je stav, tko god ne bude imao adekvatnu zaštitu, ja ga neću tjerati, i ne mogu, neću ga ni slati da mora ići u rad s tim pacijentima“, kaže Stokić.
On smatra da bi se problem manjka medicinskog osoblja mogao riješiti uvođenjem radne obveze. Slično misli i epidemiolog Jurica Arapović iz SKB-a „Mostar“. Kaže da je potrebno mobilizirati sve zdravstvene radnike.
''Zašto ne bi mogao doktor opće prakse biti epidemiolog u ovoj kriznoj situaciji, kada ima samo jednu stvar činiti, znači, hvatati kontakte, stavljati u izolaciju i tretirati'', kaže Arapović u razgovoru za CIN.
Iz Nezavisnog strukovnog sindikata radnika zaposlenih u zdravstvu u Federaciji BiH upozoravaju da na tržištu nedostaje medicinskih radnika. Predsjednik Sindikata Zijad Latifović kaže da prema europskom standardu trenutno nedostaje 2.500 ljekara i 4.500 medicinskih sestara i tehničara a tijekom posljednje tri godine je samo iz Federacije BiH otišlo više od 6.000 medicinskih radnika.
Liječenje
Ne liječe se svi oboljeli od koronavirusa u bolnicama. Skoro svaki sedmi pacijent obolio od koronavirusa u BiH se liječi u bolnici, ostali su u svojim domovima ili u izolacijskim centrima.
Dok predstavnici zvaničnih institucija uvjeravaju javnost da većina pacijenata ne treba bolničko liječenje, članovi najmanje triju porodica iz Sarajeva su javno svjedočili da takvo liječenje nije uspješno te da su njihovi najmiliji preminuli s koronavirusom po prijemu u bolnicu ili dok su pokušavali dobiti odobrenje da dođu u zdravstvenu ustanovu.
Jedna od preminulih od koronavirusa u BiH je Avdija Kanlić s Ilidže. Njezina kćerka Ehlimana ispričala je za CIN da je prema preporuci lokalne ambulante danima liječila majku kod kuće antibioticima i lijekovima za smanjenje temperature. To joj nije pomoglo.
Iz lokalnog doma zdravlja su poslali vozilo nakon što ih je uvjerila da joj je majka toliko slaba da ne može stajati. Ehlimana kaže da je u vozilu bio samo vozač, bez medicinskog osoblja. Uz pomoć susjeda je spustila majku niz stepenice do vozila.
Tužiteljstvo provjerava smrt
Ehlimana Kanlić opisuje agoniju kroz koju je prošla dok joj je majka umirala na putu do doma zdravlja: „Vidim da nema pulsa, kucam njemu (vozaču, op. a.), znate kako ima onaj prozorčić, i ja govorim mama ne diše! I ja počnem vrištati, počnem plakati, zvala je (…). Ja sam u tom strahu i počela srce masirati, nisam znala što da radim. On govori ne znam ja, sine, ništa, ja sam vozač“.
Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu provjerava okolnosti smrti Avdije Kanlić. Za istragu im je potrebna obdukcija tijela, a to traži i porodica. Međutim, u Federaciji BiH patolozi to odbijaju raditi jer nemaju adekvatnu opremu. Tijelo preminule Kanlić se skoro mjesec dana nalazi u mrtvačnici na sarajevskom groblju “Bare”.
