Samir Anić
''Ponovno nam mafija otima Nadzorni odbor i postavlja ljude koji nemaju veze s Aluminijem''
Tekst članka se nastavlja ispod banera
U nekoliko proteklih tjedana bilo je prilično turbulentno u medijskom prostoru kad je u pitanju hercegovački industrijski div Aluminij d.d. Nakon što je iz medijskih nastupa odgovornih ljudi ovog gospodarskog društva postalo jasno kako je dokapitalizacija dugoročno rješenje za njegovo stabilno poslovanje u budućnosti, započela su i nagađanja o mogućoj pozadini takve strategije.
Prostom ekonomskom računicom gledano, Aluminij je u prvom polugodištu ove godine poslovao pozitivno, zahvaljujući prije svega povoljnim odnosima na tržištu električne energije i proizvedenog metala, ali i nekim strukturnim promjenama unutar samoga Društva, da bi nepovoljna cijena električne energije od 1. srpnja ponovno vratila Aluminij u zonu crvenih brojki.
Usporedo s time zaoštrili i neki odnosi na relaciji između Uprave Društva i Sindikata, što je rezultiralo i jednosatnim štrajkom upozorenja zbog nepotpisivanja Kolektivnog ugovora.
Također je jedna grupa malih dioničara započela i aktivnosti na proceduri smjene članova Nadzornog odbora koji zastupaju male dioničare, a pritom su se na nekim portalima mogle pročitati i teške optužbe upućene od strane predstavnika Udruge dioničara DIAL.
Za Bljesak.info o tome i nekim drugim temama govori Samir Anić, predsjednik Udruge dioničara Aluminijaš, koji je ujedno i član Nadzornog odbora ispred malih dioničara. Gospodin Anić se i sam osjeća prozvanim u stavovima i izjavama koje je za medije dao Željko Damjanović, u ime udruge DIAL.
Bljesak.info: S obzirom na ukupnu situaciju u Aluminiju i određeni broj turbulentnih informacija koje su Vašu tvrtku pratile u novije vrijeme, kakva je Vaša ocjena trenutačnog stanja?
ANIĆ: Kako bi vašim čitateljima situacija bila što jasnija, ja se moram vratiti u povijest rukovođenja Aluminijem svih ovih godina u kojima se poslovalo s gubitcima. Smjenom bivšeg direktora Nikice Ljubića i njegove uprave, mali dioničari su podržali su u Nadzornom odboru izbor nove v.d. uprave na čelu s gospođicom Ružicom Udovičić. Nova v.d. uprava krenula je s aktivnostima na promjeni štetnih ugovora koje su prethodne dvije uprave zaključile. Tvrtka se počela konsolidirati, a u međuvremenu je izabrana nova uprava na čelu s gospodinom Marijem Gadžićem.
Obje te uprave su nastojale potpuno eliminirati posrednike koji su izvlačili novce iz Aluminija za svoj račun. U svemu se tome uspjelo, a jedini naš problem i dalje je prevelika cijena električne energije. I pored svih naših nastojanja, ne možemo izdržati tolike izdatke za struju. Tu se Vlada FBiH trebala uključiti kao suvlasnik tvrtke, a i po sporazumu koji je zaključen, Vlada je trebala dati subvencioniranu cijenu struje ili točnije, subvencionirati proizvodnju metala.
Od ponovnog pokretanja do danas Vlada FBiH nije pružala financijsku pomoć niti subvencionirala proizvodnju, iako je jedna ranija uprava, na čelu s Ivom Bradvicom, protuzakonito prenijela 20 posto vlasništva od malih dioničara na Vladu FBiH.
Što se tiče aktualnog stanja, u prvih šest mjeseci ove godine postigli smo nezapamćen uspjeh i ostvarili dobit u odnosu na ranijih niz godina, kada su se gomilali gubitci. Nažalost, od 1.7.2017. ponovno nam se događa isti scenarij sa strujom, jer se cijena povećala gotovo 100%.
Zbog toga nismo u mogućnosti podmirivati svoje obveze na način na koji smo to mogli u provom polugodištu.
Bljesak.info: Logičnim se čini kako bi čitav kolektiv Aluminija, posebice mali dioničari, u takvoj kompleksnoj poslovnoj situaciji trebao, kako se to kaže, zbiti redove. Međutim, događa se posve suprotno – prvo štrajk upozorenja, a onda i prozivke preko medija. Što se krize iza svega?
ANIĆ: Jedan dio malih dioničara iz udruge DIAL, koju je osnovao raniji direktor Ivo Bradvica sa svojim bližim suradnicima, ponovno je započeo s, možemo kazati, plaćeničkim djelovanjem.
Potpomognuti Ivom Bradvicom, Mladenom Galićem, Željkom Borasom, Ivanom Milasom, inače kumom Željka Damjanovića koji se oglašavao u medijima proteklih dana, počeli su se organizirati u pokušaju ponovnog vraćanja na čelo tvrtke Ive Bradvice i njegovih ljudi.
Treba pak podsjetiti kako je bivša uprava gospodina Bradvice načinila najveće dugove u povijesti Aluminija. Samo na jednom poslu rezanja Tvornice glinice „zamračeno“ je 40 milijuna maraka.
Napravili su dug prema EP HZHB od skoro 100 milijuna. Stoga se postavlja pitanje, ako nisu plaćali struju, gdje su novci koje su trebale za nju biti isplaćeni. Kasnija uprava, predvođena Nikicom Ljubićem, je nakon Bradvicine napravila drugi najveći dug i ''zamračila'' približno 70 milijuna maraka.
Deset dana prije smjene uprave predvođene gospodinom Ljubićem, sačinili su jedan ugovor koji je trebao rezultirati robovlasničkim odnosom Aluminija. Smanjili su premije na kvalitetu i čistoću metala sa 860 dolara, odnosno 840 i 805 dolara po toni – sve skupa na samo 150 dolara po toni!?
Na tom je ugovoru Aluminij trebao godišnje gubiti 42 milijuna dolara, a bio je potpisan na tri godine. Svih ovih godina udruga malih dioničara Aluminijaš vodi borbu protiv lopovskih uprava, a nažalost i protiv same udruge DIAL, koja se nikad nije oglasila kad je trebalo štitit prava dioničara.
Bljesak.info: Kad govorite o zaštiti prava malih dioničara, zar ona nisu zaštićena već samim pravnim aktima koji reguliraju te odnose unutar dioničkog društva? Odnosno, na koji način im prijeti opasnost i kako se štitite?
ANIĆ: Ja kao predsjednik udruge i Branko Sesar, kao moj zamjenik, više smo puta išli u Sarajevo i Zagreb prezentirati objema vladama stanje Aluminija te na koji način se izvlače novci štetnim ugovorima. Nakon opsežnog sastanka s bivšim resornim ministrom u Vladi FBiH, gospodinom Erdalom Trhuljem, dogovoreno je da se smjene članovi u tadašnjem Nadzornom odboru, koji su pogodovali direktoru Bradvici i njegovoj upravi. Smijenili smo i NO i Upravu i postavili zajedničkog čovjeka koji isto tako nije dugo ''trajao''.
Ponovno nam mafija, pod prijetnjama, otima Nadzorni odbor i postavlja ljude koji nemaju veze s Aluminijem, niti se razumiju u bilance, tj. ljude koji su izabrali upravu na čelu s gospodinom Nikicom Ljubićem. Unatoč raznim prijetnjama koje su upućivane meni osobno, odlučili smo nastaviti borbu kako bismo povratili Aluminij.
Uz pomoć Vlade FBiH smijenjena je uprava gospodina Ljubića, nakon čega je meni zapaljen automobil ispred stana. Imenovana je potom nova v.d. Uprava.
Niti jednog trenutka nitko se iz udruge DIAL nije oglasio niti se htio izložiti, već su čekali rješenje sukoba, odnosno tko će biti pobjednik. Na skupštini gdje smo na prijedlog malih dioničara izabrani ja, Branko Sesar i Davor Ramljak, prikupili smo 26 tisuća dionica, a priznato nam je oko 19 tisuća. Ostatak je odbijen uz smiješno obrazloženje, odnosno jer su rekli da je petkom rok za predaju do deset sati, iako to nije istina, jer se moglo predati do 20 sati na pošti, odnosno do 15 sati izravno.
Sada se pak pojavljuje grupa dioničara okupljena oko Željka Damjanovića, Željka Filipovića i Srećka Marijanovića, koja na prijevaru pokušava sakupiti dovoljan broj dionica za našu smjenu uoči skupštine. Oni iskorištavaju dioničare pod izlikom da sakupljaju potpise za potporu direktoru Mariju Gadžiću, što je čista laž.
Drugoj grupi dioničara govore da sakupljaju potpise jer treba smijeniti jednog Bošnjaka iz NO, a trećoj grupi su kazali kako sakupljaju potpise za povrat 20% dionica koje su ranije nezakonito otuđene i kako će upravo oni koji se potpišu, te dionice dobiti nazad.
Bljesak.info: Ipak, uz ispriku. moramo Vas ovdje prekinuti. Zar procedura smjene članova NO nije precizno regulirana?
ANIĆ: Zakonski put za smjenu je ovaj: grupa dioničara treba donijeti potpise najmanje pet posto, plus jedna dionica, te predložiti točku dnevnog reda Skupštine Društva. Kako bi nas mogli smijeniti, trebaju im glasovi Vlade F BiH, koja trenutačno ima 44% udjela i Vlade RH koja ima 12% udjela u vlasničkoj strukturi, plus više od 19.000 dionica malih dioničara.
Grupa dioničara koja je počela proces smjene nije uspjela sakupiti pet posto, plus jednu dionicu, te je odbor za glasovanje konstatirao da njihov prijedlog otpada. Na tom popisu su se nalazili i umrli, pa čak i više vlastoručnih potpisa istim rukopisom, gdje sam ja poslao prigovor odboru za glasovanje i zatražio da se angažira sudski vještak kako bi to istražio.
Odbor za glasovanje je poskidao dio ljudi s popisa koji nisu imali ispravan matični broj ili su se dva oputa potpisivali te tako stvorili pomutnju.
Jedan dio dioničara je povukao kod notara svoj potpis s prijedloga za smjenu, izjavljujući da im nije rečena istina za što se potpisi traže, a to je trebalo obavezno kazati svakom dioničaru. Skupština koja je bila zakazana za 31.10.2017. otkazana je zbog nedostatka kvoruma. Vlada F BiH nije poslala svog predstavnika, kao ni Vlada RH.
Dolaskom na Skupštinu ustanovljeno je kako nema kvoruma te da će se odrediti novi termin za održavanje Skupštine Društva.
Za ponovljenu skupštinu ta grupa koja želi smjenu članova NO, može ponovno prikupljati potpise kako bi stavila točku dnevnog reda. Sve prikupljene dionice vrijede im za ponovljenu skupštinu, koja će prema sadašnjemu planu biti održana 28. studenoga.
Bljesak.info: Što su mislili Vaši oponenti kad u medijima govore o mogućoj velikoj pljački koja se sprema?
ANIĆ: Ne treba biti veliki poznavatelj struke i odnosa unutar jednog dioničarskog društva da bi se znalo sljedeće. Naime, predstavnici malih dioničara u NO ne mogu potpisati prodaju dionica drugih dioničara niti na bilo koji način otuđiti dionice drugih, odnosno ''izvršiti pljačku''.
Naravno, Vlada Federacije BiH ima pravo prodati svoje, a naše je da se borimo da što bolje prodamo svoje dionice, po mogućnosti nakon povrata 20 posto našeg udjela. Ne vidim način na koji bi se mogla pljačka odvijati, zato planiramo pokrenuti tužbu protiv gospodina Damjanovića, štiteći svoj ugled i čast NO koje on pokušava oblatiti.
Našem Društvu je potrebna dokapitalizacija, kako bi došao netko ozbiljan sa svježim kapitalom, a ne da oni koji su nas potkradali proteklih godina dođu i kupe nas našim novcima koji su ukradeni. Samom dokapitalizacijom gubi se vrijednost i količina naših dionica i to je zadnja opcija koju bismo mi dioničari željeli vidjeti na djelu. Mislimo da je krajnje vrijeme da se Vlada F BiH uključi, praktično u zadnji čas, i dokapitalizacijom plati onih 20 posto što nam je ranije nezakonito otuđeno.
Bljesak.info: Prema izjavama Vaših oponenata, poželjna je smjena kompletnog Nadzornog odbora? Kako tumačite taj zahtjev udruge DIAL?
ANIĆ: Po pitanju izjave Željka Damjanovića kako sada mora otići cijeli NO, kazao bih kako mali dioničari biraju tri zastupnika u NO, jednog imenuje Vlada RH, a tri člana imenuje Vlada F BiH. Dakle, mi nemamo pravo tražiti njihovu smjenu, kao ni oni našu. Mi se ne miješamo u odluke Vlade, njihova je stvar koga će oni imenovati, niti se dvije vlade miješaju u odluku tko će zastupati male dioničare u NO.
Moram, međutim, podcrtati kako je skupina ljudi iz Aluminija, koja je sakupljala potpise, počinila težu povredu radne discipline, radeći to u radno vrijeme, koristeći vozila Aluminija za obilazak punktova na kojima su prikupljali potpise, umjesto da u radnome vremenu budu na svome radnom mjestu, odnosno da rade posao za koji su plaćeni. Isporuka metala je kasnila i kupci su se žalili, a gospodin Željko Filipović nije bio na radnom mjestu kako bi odradio dokumentaciju za isporuku.
Filipović i Damjanović su danima hodali po tvornici umjesto da obavljaju svoj posao, zbog čega je nanesena i šteta ugledu naše tvrtke kod kupaca. Napominjem da ova grupa (Damjanović, Filipović, Marijanović), skupa s bivšim direktorom Bradvicom i ostalima iza ranijih uprava, rade samo za svoju korist. Nas trojica predstavnika malih dioničara se borimo za uposlene dioničare u Aluminiju, a ishodili smo skraćeno radno vrijeme na najtežim poslovima (petu smjenu).
Osobno sam sudjelovao u pregovorima između Uprave i Sindikata u raspravi o novom kolektivnom ugovoru, kao medijator.
Na Nadzornom odboru, gdje je izglasan Pravilnik o radu, koji pomalo ide na štetu djelatnika tvrtke, glasovali smo protiv usvajanja, obrazlažući to činjenicom da se smanjuju primanja ljudima koji ovu tvornicu nose na leđima, jer rade u vrlo nepovoljnim uvjetima.
Bljesak: Opet se ne možemo oteti dojmu da se putem medija naglašavaju manje bitni problemi, odnosno da nezadovoljni sindikalci i mali dioničari možda ne žele sagledati samu srž problema u Aluminiju, naime – nagomilane ogromne gubitke?
ANIĆ: Napominjem kako je aktualni gubitak od tri milijuna mjesečno nastao poskupljenjem električne energije s 42 na 66 eura po MWh, što je nemoguće podmirivati iz poslovnog rezultata. Trenutačno ne postoji nijedan štetan ugovor, a za svoj rad u NO mi jamčimo svime što je potrebno da posao obavljamo poštenu, te u korist svih vlasnika.
Mislim da je ovo prvi Nadzorni odbor koji pošteno radi i koji se bori za tvornicu, a ne za osobne interese. Sukladno tome, sve laži koje su oni plasirali u medijima naravno nikako ne stoje i lako su provjerljive. Svi dioničari imaju pravo uvida u zapisnike sjednica NO, tako da mogu zatražiti svaku izgovorenu riječ, svako glasovanje ili bilo što drugo vezano za rad Društva.
Pozivam sve dioničare da kao i do sada ostanu vjerni udruzi Aluminijaš i nama trojici članova NO, koji ih predstavljamo i da ponovno, u sljedećim danima, daju ovjerenu punomoć upravo nama.
Bljesak.info: Štrajk upozorenja koji je nedavno organiziran došao je, kao što se može vidjeti iz konteksta, u najgorem mogućem trenutku, da ne kažemo ''kao poručen''. Koji je smisao. Odnosno koji su ciljevi takve sindikalne borbe u trenutku kad tvrtka ponovno ulazi u tešku poslovnu situaciju?
ANIĆ: Štrajk upozorenja sazvalo je predsjedništvo Sindikata, skupa sa Skupštinom sindikata. Povod za štrajk bio je nepotpisivanje Kolektivnog ugovora i usvajanje Pravilnika o radu, koji je nepovoljan za radnike. Poznato mi je kako je gospodin Damjanović po naputku jednog pravnika iz naše tvrtke zloupotrijebio taj štrajk i iskoristio ga za svoju osobnu promociju i promociju udruge dioničara DIAL.
Predsjednik te udruge nije davao izvješća za javnost, jer nije uposlenik, nego umirovljenik, a gospodin Damjanović je ovakvim istupima bio sklon i dosad. Za vrijeme dok sam ja bio predsjednik Sindikata, a on dopredsjednik, ja sam došao u svađu s direktorom Bradivicom, jer je trebalo štiti prava radnika.
Direktor Bradvica je htio ugasiti proizvodnju, odnosno ćelije, a ja sam mu se žestoko suprotstavio. Iako sam tada samo ja, kao predsjednik sindikata po Statutu Društva mogao davati izjave za medije, Damjanović je, grubo kršeći Statut, došao na Bradvicin poziv u Upravu i za TV izjavio ''direktor je u pravu, ćelije treba gasiti''. Nakon toga Bradvica zapošljava u Aluminiju člana obitelji gospodina Damjanovića.
Drugo, u sukobu mene kao predsjednika sindikata i direktora Bradvice, u vezi s upućivanjem pojedinih djelatnika na četverosatno radno vrijeme, kao i na polovicu plaće, ja sam to odbio, ali je Željko Damjanović prihvatio.
Sukob s Damjanovićem je ponovno nastao kad je tražio da mu se zaposli i druga osoba iz obitelji. Tada je nastala velika provalija u odnosima dioničara i udruga. Na moj poziv da se ujedinimo, oni su se samo nasmijali, da bi kasnije kad su ostali na samo devet članova, oni počeli zahtijevati ujedinjenje, ali mi smo to, naravno, odbili.
Bljesak.info: Vi ste nakon tih sukoba s tadašnjim direktorom ostali i bez posla?
ANIĆ: Red je spomenuti kako je nakon moga preglasavanja u predsjedništvu Sindikata, došlo do moje smjene s mjesta predsjednika, nakon čega sam osnovao sam udrugu malih dioničara i automatski dobio otkaz na poslu. Za moju smjenu glasovao je i Željko Damjanović i još dva člana, koji su za to nagrađeni.
Inače, mišljenja sam da gospodin Damjanović nije onakva osoba kakvom se predstavlja, jer je uživatelj protuzakonito stečenog statusa invalida, odnosno prima invalidninu kao ratni vojni invalid, iako nije sudjelovao u ratu, nego je u našu tvrtku došao kao povratnik iz Njemačke, te je uz pomoć privatne veze preko Ivana Milasa dobio i stan od Aluminija, opet protupravno, mimo liste ljudi kojima je stan doista potreban.
To dovoljno govori o Damjanoviću i njegovoj skupini, pa zato apeliram na dioničare da odvagnu tko smo nas trojica u NO, a tko su oni, te da potpis daju onima koji su se borili za ovu firmu, a nisu tražili materijalnu korist za sebe.