Šest brusilica, šest bušilica: Tko su Arapi koji žele u Aluminij?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon što je početkom ovoga tjedna poprilično zaiskrilo na relaciji između ministra Nermina Džindića i Aluminija d.d. Mostar, a povod je službeno bio nesporazum u vezi s dolaskom jednog investitora iz Dubaija, stavovi su naknadno usuglašeni u mjeri da će Uprava Društva Aluminij primiti predstavnike tvrtke "WAQT Trade LLC".

Sastanak s predstavnicima ove kompanije, za koju je ministar tvrdio da je vraćena s kapije tvornice, zakazan je u Aluminiju za 10. listopada, a menadžeri iz WAQT Tradea već su jednom razgovarali s predstavnicima Vlade FBiH, samo nekoliko dana prije gašenja struje Aluminiju.

Bez podataka

Neki su mediji tada pisali kako je multinacionalna tvrtka „WAQT Trade LLC“ sa sjedištem u Dubaiju na adresu Vlade FBiH poslala pismo namjere u kojem je iskazala interes za kupovinu većinskog vlasništva nad mostarskim Aluminijem.

Navedeno je tada u pismu namjere kako „WAQT Trade LLC“ želi zadržati sve uposlenike i povećati dugoročnu proizvodnju na 300.000 metričkih tona sirovine, jer imaju veliko iskustvo u proizvodnji aluminija.

S druge strane, predstavnici malih dioničara i Nadzornog odbora, čiji je predstavnik također nazočio navedenom sastanku u Vladi, izrazili su skepsu o navedenim tvrdnjama, jer se podaci o kompaniji iz Dubajia nisu mogli vjerodostojno utvrditi putem interneta ili nekim drugim konvencionalnim kanalima.

Nakon gašenja struje Aluminiju, priča o kompaniji „WAQT Trade LLC“ pomalo je pala u drugi plan, pojavili su se neki drugi interesenti, ali do dogovora još nije došlo, s tim da jedna izraelsko-kineska grupacija ovih dana završava due diligence analizu, a njihov konačni stav i prijedlog trebalo bi očekivati u nekoliko sljedećih dana.

Ministar laže?

Prije tjedan dana je ministar industrije, rudarstva i energetike Nermin Džindić, uz potporu premijera Fadila Novalića, zatražio još jedan sastanak s arapskim investitorima, što je Uprava Aluminija načelno prihvatila, ali su zatražili izvjesno vrijeme za pripremu sastanka, očekujući u međuvremenu da im se dostave informacije o potencijalnom investitoru koji dolazi u obilazak tvornice, što je razbjesnilo ministra Džindića.

Ministar je uporno tvrdio kako su navedeni gosti iz Katara Upravi Aluminija poznati, jer su s njima već sjedali, a iz menadžmenta Aluminija su priopćili kako to nije točno i kako ne znaju tko je u pitanju. Oštro je na ministrove javne nastupe reagirao i predstavnik malih dioničara i član Nadzornog odbora Aluminija, Samir Anić.

"Na sastanku na kojem se razgovaralo sa arapskim investitorima sam bio samo ja ispred Aluminija. Ministar me pozvao na taj sastanak i ja sam došao. Direktor Pandža nije bio na tome sastanku i ono što je rekao ministar Džindić je obična laž. Pandža je imao informaciju da će se sastanak dogoditi, ali na njega nije pozvan", izjavio je Anić.

Nigdje imena

Dodaje kako smatra i da je priča oko investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata lažna jer je provjerama utvrđeno drukčije činjenično stanje.

"Ovo je sve jedna obična prijevara. Imaju šest brusilica, šest bušilica i kao takvi žele kupiti naš Aluminiji. Kako je moguće da se uopće netko takav uvodi u priču oko investicija i nastavka rada Aluminija? Ponavljam, ovo je jedna obična prijevara koja se želi nama i javnosti servirati, a oni koji su je osmislili neka kažu javnosti što je njezin konačni cilj", kazao je Anić lokalnim medijima.

Ukoliko se za trenutak ostavi po strani verbalni rat između resornog ministra i predstavnika Aluminija, u vrijeme Interneta može se s neutralne pozicije vrlo lako potražiti podatke o navedenom potencijalnom investitoru.

Pokuša li se pretražiti po ključnim riječima "Waqt Trade", nema nigdje spomena tog imena, osim na domaćim portalima zadnjih mjeseci. Na stranim jezicima praktično se ne može naći ni slova. Nemaju svoju stranicu, barem ne na latiničnom pismu.

Stranica registrirana 2017.

Činjenica je pak kako postoji stranica koja se zove Waqt Group, gdje piše da se bave aluminijem. Stranica je prvi put registrirana krajem 2017. godine i od tada na njoj nema nikakvih izmjena. Tvrtka na mrežnoj stranici ne navodi adresu, nego pretinac u pošti. E-mail adresa im je na Gmailu. Bave se "aluminijem, metalom i interijerima". Imaju zaposlena dva inženjera i oko 130 radnika. Kad se pretražuje ime direktora, nema nikakvih rezultata.

S druge strane, Avaz je početkom srpnja donio ekskluzivnu priču o njima, gdje čelnici ove kompanije navode kako imaju i veliki savjetodavni tim iz Ujedinjenih Arapskih Emirata s minimalno 25 godina iskustva u redukcijskim procesima, procesima lijevanja, proizvodnji anoda, financijama, ali i procesu kontrole i upravljanja ljudskim resursima.

Dalje se navodi kako je u pitanju kompanija koja okuplja vrhunske stručnjake iz oblasti proizvodnje aluminija, a do sada je uložila 14,6 milijardi dolara u više državnih i nacionalnih projekata u svijetu.

"Plan nam je i da povećamo nivo zaposlenosti putem novih proizvodnih linija za polugotove i gotove proizvode", istaknuto je u njihovu pismu namjere, koje je također Avaz objavio.

Iskustvo

U pismu namjere istaknuto je da ova tvrtka želi kupiti cjelokupan udio koji je u vlasništvu Vlade BiH (44 posto) i malih dioničara (44 posto), što je ukupno 88 posto vlasništva, čime bi imali većinu za odlučivanje o svim daljnjim potezima.

Navedeno je također kako čelnici ove firme imaju veliko radno iskustvo u oblasti aluminija. Njihov predstavnik Said el-Mazrui obnašao je direktorske pozicije u „Emirates Global Aluminiumu“, ali i „AluminIum Dubai Companyju“ i „Emirates Nuclear Energy Corporationu“.

Inače, „Emirates Global Aluminium“ četvrti je najveći globalni proizvođač aluminija s godišnjom proizvodnjom od 2,5 miliona tona, stajalo je u tekstu.

Zanimljivo je također podsjetiti da je ministar Džindić, nakon razgovora s arapskim predstavnicima, izjavio kako se švicarski "Glencore", inače dugogodišnji partnere mostarskog Aluminija, pokazao kao neozbiljan u pregovorima.

Valja na koncu podsjetiti na jednu ključnu stvar, a to je cijena električne energije.

Cijena struje

Prema nekim informacijama koje 'iscure' usput, arapski i kineski investitori ne uvjetuju Vladi Federacije bilo što po pitanju garancija za cijenu struje, dok su iz Glencorea i GFT Gropu London svoj ulazak u Aluminij uvjetovali upravo garantiranom cijenom struje koja bi osiguravala pozitivno poslovanje.

Vlada Federacije BiH slijedila je logičan rezon - Kad bismo mogli osigurati cijenu struje koju tražite, ne bi nam ni trebao strateški partner, jer bismo tu cijenu struje mogli osigurati Aluminiju direktno i stvar bi funkcionirala bez vanjskih investitora. A upravo je visoka cijena struje bila parametar na kojem je Aluminij pao, jer su se dugovi gomilali zbog previsokih računa za električnu energiju u odnosu na prihode od prodaje proizvedenog aluminija.

Saznajemo kako izraelsko-kineski investitori, koji rade dubinsku analizu u Aluminju Mostar, svoju kalkulaciju zasnivaju na cijeni električne energije od 40 eura po MWh, što je zamalo upola od onoga što je Aluminij na burzi plaćao uoči isključenja. Ljudi koji se bave ovim poslom kažu kako ima smisla kalkulirati s navedenom cijenom, iako je i to na samoj granici isplativosti.

Postavlja se pitanje odakle će novi investitor, ukoliko vlasnički uđe u Aluminij, pronaći električnu energiju po toj cijeni?

Pronađe li se struja po toj ili još povoljnijoj cijeni, naknadno će se početi postavljati još mnogo, uglavnom neugodnih pitanja o ranijem poslovanju i padu mostarske tvornice aluminija.