Avenija, ostarjela i ničija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mostarska Avenija, ulica koju su neki mudri ljudi još tamo sredinom prošlog stoljeća definirali kao žilu kucavicu budućeg novog Mostara, dajući joj pritom odmah dvije trake u svakom smjeru, ne proživljava već godinama svoje najbolje dane. Cesta koja, uz Bulevar,  uvezuje sve najvažnije ulice zapadnog dijela grada i prima ih u sebe kao što Neretva prima svoje pritoke, po definiciji bi trebala uvijek biti najbolja, najspremnija i ganc. No, Avenija odavno to nije.

Krpa na zakrpu, deprimirajuće loš asfalt koji se sam od sebe dezintegrira, rupe koje samo čekaju prvu kišu da opet zinu u punom obujmu, to je slika i prilika nekadašnjeg ponosa grada. Pritom se u jednom dijelu, od Mostarke prema Vrhu Avenije, na neku čudnu foru, automobili i dalje mogu parkirati u vanjskoj traci, s obje strane (ista situacija je i sa novoizgrađenim nastavkom na novi most prema Sjevernom logoru), pa je vožnja Avenijom u njezinom sjevernom dijelu sve samo ne lagodna, jer osim loše infrastrukture, tu je i stalni strah od izlijetanja pješaka na cestu ili vozila čiji vlasnik želi izići u rikverc, bez gledanja.

Divlja rijeka i podivljale pritoke

Nažalost, to nije sve, jer i „pritoke“ Avenije nisu u nimalo boljem stanju. Spoj od Mepasa prema Mostarki, ta također dvotračna komunikacija sa svake strane, ponosno otvorena u drugoj polovici osamdesetih, ne pamti niti jednu rekonstrukciju. To je i dalje isti asfalt star sada i čitavih trideset godina, koji je svoje dao već davno i svakom novom kišom sve manje drži oblik, strukturu i smisao. I tu je totalni raspašoj po pitanju parkiranja u vanjskoj traci, a ukupan dojam lošeg stanja u prometu na Aveniji i oko nje daju i pješaci, koji prelaze gdje im padne na pamet. Ista slika dolazi iz iz Radićeve, od Strelčevine, da ne idemo redom…najprometnije mostarske ceste zahtjevaju hitnu rekonstrukciju, pa makar i onu klasičnu!

Naš objektiv zabilježio je kako danas izgleda nekada davno skoro pa idealno riješena cesta kojoj se predviđalo i pritom pogodilo da će preuzeti ogroman dio prometa u budućnosti. U međuvremenu je Mostar narastao, stambeni blokovi su se umnožili, promet se višestruko povećao – a Avenija je ostala ista kao i sedamdesetih, da ne kažemo šezdesetih! Zapravo, nije ista, jer ovo danas je ruibna nekadašnjeg sjaja, izlokana, rupava, grbava – i nimalo ugodna za promet.

Kad te zapljusne kod Desete…

I pitamo se – što će tek biti s prometom na Aveniji kada puste u promet komunikaciju prema i od Zalika? Kako će stara Avenija s ovakvim stanjem odgovoriti na još veći pritok automobila? Hoće li se pronaći novca za, ne krpanje, nego totalnu rekonstrukciju asfalta? Hoće li se maknuti automobili koji se tu parkiraju?  Ovakva kakva sada jeste, Avenija u čitavoj svojoj dužini, pa ako hoćete s produžetkom na Katedralu pa sve do Balinovca, uključujući i nevjerojatno džombast ulazak u grad kod odvajanja za Ilićku ulicu, prava je sramota za svakog Mostarca i hrakac u oko modernom poimanju putne komunikacije koja se hoće nazvati gradskom žilom kucavicom! Mnogima je ona prvi kontakt s gradom u pravom smislu te riječi, te kao takva danas izuizetno svojim stanjem opisuje stanje u kojem se Mostar inače nalazi. Zapuštena, zakrpljena, drži vodu dok majstori odu…

I da, ako nekome padne na pamet ipak je rekonstruirati, predlažemo da se pri rekonstrukciji maksimalno suzi središnji dio, takozvana „zelena traka“. Time bi se dobilo dodatno na širini kolnika (danas su auta ipak puno šira od nekadašnjih Fića), a nestankom mjesta za zelenilo ionako se gubi potreba za održavanjem istog, što Parkovima ili kako se već zove nadležna firma za održavanje, ionako ne ide od ruke. Još bi bilo lijepo i da se podigne malo zida sa svake strane bandera, da se Mostarci odviknu od navike prelaska Avenije gdje im se ćefne. Dobro, kako sugrađane znamo u dušu, ne sumnjamo da bi nekima lakše bilo i preskočiti s motkom bilo kakav zid, nego se natjerati prijeći cestu na mjestu koje je za to i predviđeno. No, to je neka druga priča…

Ono što smo htjeli reći je: Avenija – sramota!