Čeka se isplata za zemljište u sred Mostara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije dvije godine županijski sud u Mostaru donio je drugostupanjsko rješenje kojim je utvrdio obvezu Gradu Mostaru da isplati obitelji Živković iznos od 1.187.212 KM sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, potvrđeno je agenciji Srna iz izvora bliskih Gradskoj upravi Mostara. Riječ je o sporu koji je vođen za vraćanje ili nadoknadu 2.289 metara četvornih ispod zgrade katedrale.

Naime, pored hotela Ero, prekoputa neizgrađene sportske dvorane stoji započeta građevina katedrale Kristova Uskrsnuća. Izgradnja katedrale je obustavljena, a jedan od razloga je taj što se katedrala počela graditi na zemlji srpske obitelji Živković i židovske obitelji Salomon.

Umanjena naknada

Srna piše kako je u prvostupanjskom postupku je prema procjeni vještaka bilo dosuđeno da je tržišna vrijednost 2.402.236 KM. Međutim, prema žalbi Grada Mostara, a po sucu izvjestitelju Kantonalnog suda Mostar, naknada je umanjena na iznos od 1.187.212 KM.

''Umanjenje je učinjeno i pored nedvosmislenog nalaza vještaka ekonomske struke o tržišnoj vrijednosti nekretnine od 2.402.236 KM, a mjereno prema ugovoru o kupoprodaji tzv. Stare bolnice tržnom centru Mepas-mall koji se nalazi u neposrednoj blizini. Prema ovakvoj preinaci prvostepene presude, 'srpska i židovska' zemlja preko puta Mepas-malla je jeftinija 'u pola cijene' u odnosu na tržišnu'', navodi Srna.

Ni tako prepolovljen iznos od 1.187.212 KM, Gradska uprava Mostara još nije isplatila i ne zna se kad će, mada je u proračunu za 2021. planirano 1.100.000 KM za te namjene.

Sudski sporovi za vraćanje ili plaćanje zemlje na kojoj je počela gradnja katedrale traju još od 2001. godine. Svaki sud od Općinskog, Kantonalnog, Vrhovnog, te Ustavnog suda presudio je da se zemlja mora ili vratiti ili nadoknaditi obitelji Živković, odnosno nasljednicima. Ustavni sud BiH kroz nekoliko odluka je utvrđivao povredu prava na razuman rok, jer se kroz dva desetljeća trajanja postupaka opstruiraju svi zahtjevi obitelji Živković na njihovo pravo "ili vrati ili plati".

Garnizonska ambulanta

Postupak je trajao kao upravni od 1999. godine. Kantonalni sud 2010. godine po tužbi u upravnom sporu protiv rada uprave - presuđuje da se imovina Živkovića vrati ili nadoknadi, a da je grad Mostar obvezanik provođenja presude tj. plaćanja nadoknade. Grad ulaže žalbu, ali je Vrhovni sud Federacije odbija.

''Pod započetim objektom katedrale oduzeto je 2.289 metara četvornih, a još toliko ili čak i nešto veća površina oduzeta je od iste obitelji bez ikakvog postupka u tzv. 'faktičnoj eksproprijaciji' i kupljena od strane CroAuta, Croatia osiguranja i UniCredit banke'', piše Srna.

Stariji Mostarci se sjećaju predratne Garnizonske ambulante i velikog parkinga ispred nje. I to je nekretnina obitelji Živković za koju se vodi poseban postupak, jer nije na isti način oduzeta kao ona za Biskupiju, navodi Agencija.

JNA je tu nekretninu uzimala u zakup od Živkovića. Postoji čak i odluka Komisije za raseljena lica i izbjeglice da se ta imovina vrati Živkovićima, a pri izvršenju odluke te komisije – geometar iz grada Mostara, Odjeljenje katastra nekretnina, je konstatirao da ta parcela ne postoji na terenu, što čini očiglednim manipulacije sa evidencijama nekretnina.

Kamen temeljac 1996.

''Prema ovome, izgleda da je u Mostaru površina od oko 550 metara četvornih saksija ili šaka zemlje koja može nestati'', piše Srna.

Nekadašnja općina Mostar Jugozapad u ratnoj 1994. godini vrši nelegalnu dodjelu Biskupskom ordinarijatu i pored opće zabrane raspolaganja nacionaliziranim zemljištem, piše Srna navodeći kako je Biskupski ordinarijat za sporno zemljište u centru grada platio 167.000 njemačkih maraka.

Izgradnja ove crkve započeta polaganjem kamena temeljca 12. veljače 1996. nakon čega je izvršen iskop temelja i zemljani radovi do nulte kote tj. površine tla, računajući i temelje. Nakon toga se stalo s radovima.

Naime, mediji su tada objavili da je za gradnju crkve Kristova Uskrsnuća 11. avgusta 1994. tadašnje Općinsko vijeće Mostar izdalo urbanističku suglasnost, ali da to isto Općinsko vijeće nije donijelo regulacijski plan za navedeno područje, niti je zatražena građevinska dozvola u zakonskom roku od godinu dana.

Također, nakon toga je Islamska zajednica u Mostaru odlučila graditi Islamski centar s džamijom i ostalim pratećim sadržajima na lokalitetu uz gradilište crkve, za koji je Gradskom vijeću podnijela zahtjev za odobrenje gradnje.

''Kako Hrvati nisu željeli ni čuti za takvo nešto – sve je blokirano'', piše Srna.

Bez informacija iz Grada

Međutim, osim navedenih problema s izgradnjom crkve, pojavio se još jedan. U javnosti se pojavljuje židovska obitelj Salomon koja tvrdi da je 1994. tadašnja općina Mostar Jugozapad zemljište koje je nacionalizacijom oduzeto od njih dodijelila Katoličkoj crkvi, nakon čega je uslijedila tužba Salomona protiv općine.

Kako je nakon ukidanja gradskih općina sve preneseno na grad, tako je Gradska uprava, između ostalih, u nasljeđe preuzela i ovaj sudski spor. Salomoni traže natrag 1.700 metara četvornih zemljišta na kojem se gradi katedrala. Osim toga, oni traže i ostatak zemljišta od ukupno 6.500 metara četvornih koje je grad dao drugim pravnim subjektima.

U medijima se tada ne spominje obitelj Živković, niti ima službenih informacija iz Gradske uprave Mostara o ovom slučaju.

''Postupak eksproprijacije nije pravilno proveden, općina Jugozapad je u maniru socijalističkih propisa jednostavno donijela odluku o oduzimanju i dodjeli Biskupskom ordinarijatu, u postupku za koji vlasnici nisu ni znali da se vodi'', piše Srna.

Slučaj nove mostarske katedrale dugo je punio novinske stranice, jer se gradnji katedrale usprotivila Islamska zajednica u Mostaru tvrdeći da je to zemljište nekada bilo "Lakišića harem".

Protest Islamske zajednice

Nekadašnji poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić i mostarski muftija Seid Smajkić tada su pisali nadbiskupu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću i izrazili najoštriji protest, navodeći da je vijest o izgradnji katedrale "izazvala ogorčenje muslimana, te da se to ne doživljava samo kao čin političkog nasilja, već i kao direktno korištenje vjere i vjerskih ustanova za postizanje nehumanih i nepravednih ciljeva".

Kardinal Puljić u odgovoru naveo da je opredijeljen za mir i suživot, dodavši kako "prema postojećim knjigama u više od posljednjih sto godina nijedan vlasnik parcele nije bio musliman".

Gradsko vijeće Mostara 1999. donijelo je odluku o zabrani gradnje i nadogradnje u središnjoj zoni Mostara do donošenja Regulacijskog plana. Gradsko vijeće 2002. formira neovisno povjerenstvo za ispitivanje problema sporne i bespravne gradnje u središnjoj zoni grada Mostara, a ista je nekoliko mjeseci kasnije ustanovila da se radovi na katedrali odvijaju nelegalno i mimo zakonom predviđene procedure.

Shodno zaključcima formiranog povjerenstva i na osnovu sačinjenog nalaza, urbanističko-građevinski inspektor Odjeljenja za urbanizam grada Mostara nalaže investitoru i izvođaču radova obustavu dalje izgradnje i izvođenja radova, te otklanjanje utvrđenih nedostataka, pribavljanje odobrenja za građenje od nadležnog odjeljenja Gradske uprave.

Nikada i nitko…

To se ne događa, pa je i Općinski sud donio rješenje o obustavi radova.

Na kraju je reagirao i OHR koji je naveo da su općinske vlasti djelovale nezakonito, flagrantno kršeći zakone na način koji podsjeća na ratni period.

OHR je upozorio da se radovi moraju zastaviti, a da nadležni moraju odgovarati za nezakonita djela.

''Nikada i nitko do sada nije u bilo kojem krivičnom postupku procesuiran, pa čak ni disciplinski kažnjen, iako su očigledne radnje krivotvorenja, neizvršenja sudskih odluka, zloupotrebe položaja ili ovlaštenja i drugog. Kako tada, tako i danas, dvadeset godina kasnije, slučaj nove mostarske katedrale stoji neriješen, a mostarski Srbi i Židovi svoju imovinu ne mogu ni vratiti niti naplatiti'', zaključuje Srna.