U susret tematskoj sjednici Gradskog vijeća
Energetska tranzicija: Solari su sada hit, nitko više ne traži vjetroelektrane
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Energetska tranzicija očito je strateško opredjeljenje Gradskog vijeća, ali je dosta diskutabilan način na koji se to provodi.
Izmjenama prostornog plana (Službeni glasnik Grada Mostara br. 11/90, 2/22 i 29/22) definirane su potencijalne solarne i vjetroelektrane kao i orijentacijski položaji novih trafo stanica. Pokriveno je 7,35 % prostora Grada Mostara (vidi link). Određenjem da se na poljima vjetroelektrana mogu graditi i solarne elektrane, nitko više ne traži vjetroelektrane (inicijative VE Čule, VE Velika Vlajna, VE Goranci i sl.).
Izmjenama prostornog plana sve su potencijalne zone odmah prekategorizirane iz šuma i poljoprivrednog zemljišta u elektroenergetske zone iako je bilo jasno da se cijele potencijalne planske zone nikad neće popuniti na taj način. Toliko o senzibilnosti i logičkom razmišljanju u Zavodu za prostorno uređenje Grada Mostara.
Valjda bi prije dobivanja koncesije trebala biti i konačna prekategorizacija ovog zemljišta kod nadležnih organa. Dopune prostornog plana kantona-energetski objekti, čiji je Nacrt bio na javnoj raspravi, mogu ove Mostarske zone iz prostornog plana Mostara jedino dopuniti.
Nakon iskazanih interesa i dobivanja prvih informacija o mogućnostima, investitori su geodetski snimili teren, izradili idejne projekte i zatražili urbanističku suglasnost za parceliranje državnog zemljišta dok su neki sa pripremnim radovima krenuli i bez ove parcelacije.
Zbog uredbe Visokog predstavnika svi ovi predmeti se stavljaju na čekanje do dana kada će dodjela biti mogućna, ali postupci za koncesiju idu dalje.
Čak i kad se radi o privatnom zemljištu, parcelacijom se osigurava prohodnost i pristup ostalim parcelama. Parcelacija otkriva da su investitori radili usitnjenu parcelaciju za solarne elektrane za veći broj parcela snage do 0,99 MW za koncesije koje odobrava Grad i do 4,99 MW za koncesije koje izdaje HNK/Ž. Također je vidljivo da su neke parcele u k.o. Čule u potpunosti izvan zone za izgradnju solarnih i vjetroelektrana (vidi link).
Ovo začuđuje jer su zone za ove namjene u planu urađene komforno. Pa ako negdje u odnosu na planske zone nova parcelacija malo i izviruje može biti donekle razumljivo zbog uvjeta na terenu i sl. Ovako je to očit bezobrazluk investitora i moguća korupcija ili nesposobnost službenika. Slično je i k.o. Vihovići gdje su nastale pojedine k.č. izvan planskih zona (vidi link).
Ovdje je i prirodna lokva Mala Trnovača potpuno pokrivena poljem solarne elektrane dok Velika Trnovača može imati pristup jedino kroz uski, u potpunosti ograđen, koridor između ograda solarnih polja. Ovo su jedini takvi stalni izvori u lovnom području Planinice kojim se koriste konji i druge životinje. Ovakva blokada prostora za naselja, ljude i životinje je realnost i na drugim solarnim poljima.
Iako je praksa da se vrši parcelacija za pojedinačne vjetroturbine na VE Podveležje od cca 70/70 m, (30/30m pri dodjeli na korištenje, a od kojih su odustali pa sve pomjerili prema uvjetima na terenu), ove vjetroelektrane, zbog sigurnosti postrojenja i dr., praktično kontroliraju i blokiraju čitav prostor vjetroparka.
Polog pa i Miljkovići, Čule i Slipčići su skoro potpuno ispunili svoje planske okvire. A stanje u Vihovićima, Raštanima te na Gubavici i Pijescima je slično.
IVb kategorija poljoprivrednog zemljišta pod solarima na Međinama mogla se puno bolje iskoristiti. Pronađeno je bar 920 ha već formiranih energetskih parcela ili ukupno najmanje 1053 ha za ove parcele ili pokrenute postupke za izgradnju solarnih elektrana.
Na linku je detaljna karta dosada rađenih intervencija na energetskim objektima (prikupljena iz javno dostupnih resursa te sigurno nedostaje bar 10-ak ovih zona koje su u postupku parcelacije)
Bilo bi interesantno ove energetske objekte analizirati i sa aspekta narušavanja urbanog pejzaža, ali time se nitko ne bavi. Kod zaštite vodocrpilišta zbog pranja solara, nisu u praksama drugih primijećena nikakva onečišćenja, a pravilnik o zaštitnim zonama iz 2012. godine nije ni razmatrao utjecaj solara u vodozahvatnim zonama.
Onečišćenje je samo opasno kod oštećenja panela jer se u zaštitnom sloju nalazi PFAS-forewer chemical, ali dok nema oštećenja, nema ni bojazni. Problem će nastati tek prilikom recikliranja solarnih ploha u budućnosti.
