Izvještaj: Koliko smo ustvari prljavi i otrovani
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na području Hercegovačko neretvanske županije odlaganje čvrstih i tečnih otpadnih materija predstavlja jedan od glavnih problema javnog zdravstva, navodi se u Ocjeni zdravstvenog stanja stanovništva ove županije za 2018., a kojeg je, nakon nekoliko pokušaja usvojila županijska Skupština.
Pročitajte još
Kaže se kako se ovom problemu u razvijenim zemljama pažnja posljednjih 4-5 desetljeća, ''dok se u manje razvijenim zemljama, među kojima je i naša, ovaj problem sagledava tek posljednjih par godina''.
Divlje deponije
Kada je u pitanju čvrsti otpad, u izvješću se navodi kako je najveći problem njegovo nekontrolirano odlaganje i stvaranje ''divljih'' deponija pored puteva, na seoskim smetlištima, riječnim koritima ili napuštenim rudnicima.
''Općinska odlagališta komunalnog otpada većinom su otvorenog tipa i to su najčešće prostori koji ne zadovoljavaju uvjete sanitarnih odlagališta otpada, niti su propisno pripremljeni za tu namjenu. Kontrole procjednih voda i plinova nema gotovo ni na jednom općinskom odlagalištu otpada. Na većini ovih deponija odlažu se sve vrste otpada, od industrijskog do medicinskog. Nema dokaza da u izravnom doticaju čovjeka s krutim otpadom mogu nastati epidemije. Pojedinačne bolesti koje se pojavljuju tako su rijetke da se otpad ne može svrstati u prenositelje određenih bolesti poput vode, zraka ili hrane'', navodi se i ističe kako je otpad ipak ''ozbiljan javnozdravstveni problem''.
Naglašava se kako su procjedne vode iz smeća naročito opasni zagađivači, jer odlaze u okolinu i zagađuju podzemne vode, koje su najznačajniji izvori vode za piće.
''Ovo je zbog geološkog sastava zemljišta naročito značajno spriječiti u kraškim područjima, kao što je Hercegovina'', navodi se.
Kilogram otpada po stanovniku dnevno
Ističe se kako komunalna poduzeća ne pokrivaju sva domaćinstva odvozom otpada, tako da jedan dio otpada završi na neuređenim/divljim (ilegalnim) odlagalištima.
''Prema podacima iz komunalnih poduzeća, oko 75% domaćinstava na području HNŽ je obuhvaćeno uslugom odvoza čvrstog komunalnog otpada. To su uglavnom domaćinstva iz urbanih i jednog dijela ruralnih područja. Područje HNŽ, u čiji sastav ulazi devet općina, ima prosječnu produkciju komunalnog otpada od 1,0 kg/st/dan (podaci dobiveni anketiranjem provedenim za potrebe izrade Plana upravljanja otpadom na području HNŽ). Godišnja proizvodnja komunalnog otpada po stanovniku HNŽ iznosi 365 kg/st/god. Navedena količina otpada, podrazumijeva otpad iz domaćinstava, administrativnih objekata, trgovine i uslužnih djelatnosti kojeg sakupe komunalna poduzeća'', navedeno je.
U izvještaju stoji kako su postojeći sustavi upravljanja otpadom na području HNŽ uglavnom zasnovani na istim principima.
''Nadležna komunalna poduzeća zbrinjavanje otpada baziraju na njegovom neselektivnom sakupljanju, transportu i odlaganju na općinska odlagališta, koja su, kako je već ranije navedeno, većinom nesanitarnog karaktera, osim odlagališta na području Grada Mostara. Na svim deponijama potrebno je kontinuirano zatrpavanje smeća, prema pravilima o sanitarnim principima postupanja na deponiji, kao i redovne mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije samih deponija, vozila i odgovarajućih kontejnera za prikupljanje i odvoz smeća'', stoji u dokumentu.
Istaknuto je i kako je zbrinjavanje medicinskog otpada veliki problem jer sadrži patogene organizme (pretežno mikroorganizme) koji zbog svog tipa virulencije, te količine i koncentracije mogu izazvati bolest kod ljudi koji su mu izloženi.
Medicinski otpad
''Količina opasnog otpada, u usporedbi s ukupnom količinom otpada koji nastaje u medicinskim ustanovama, nije velika, ali svakako zahtjeva, kao i svaka druga vrsta opasnog otpada, posebnu obradu. Inertni medicinski otpad svojim sastavom ne predstavlja izravnu opasnost po zdravlje ljudi koji njime rukuju prilikom prikupljanja, primarnog i sekundarnog skladištenja te konačnog odlaganja. Ipak, on predstavlja velik problem s obzirom na volumen i količinu. Pravilan način zbrinjavanja te vrste otpada podrazumijeva njegovo razvrstavanje na mjestu nastanka u specijalizirane kontejnere, kako bi se pojedini dijelovi iskoristili kao sekundarna sirovina (papir, staklo, metal i sl.). Međutim, dosadašnjim načinom postupanja s otpadom, on se u potpunosti odlaže na lokalne deponije otpada, bez prethodnog odvajanja onih sirovina koje se mogu reciklirati'', navedeno je.
Dodaje se kako medicinski otpad (odbačeni materijali i upotrijebljeni proizvodi), također može izazvati trovanja i dovesti do niza ozljeda.
''Okoliš zagađuju i otpadne vode iz zdravstvenih ustanova, kao i odbačeni lijekovi (antibiotici, citostatici) i toksični elementi i spojevi ukoliko se odlažu zajedno sa komunalnim otpadom. Pored toga, medicinski otpad iz bolnica može sadržavati otpad određenog nivoa radioaktivnosti. Neobrađeni opasni medicinski otpad se ne smije odlagati zajedno s komunalnim otpadom. Ukoliko se neobrađeni opasni medicinski otpad sakuplja i odlaže zajedno s komunalnim otpadom, naročito na mjestima koja nisu predviđena za deponiranje, opasnost po zdravlje stanovništva se višestruko povećava'', stoji u dokumentu.
Navedeno je kako se prosječna proizvodnja otpada iz zdravstvenih ustanova kreće u rasponu od 2,41 do 3,26 kg/krevet/dan, od čega se infektivnog otpada proizvede od 0,19 do 0,88 kg/krevet/dan.
''Veliki problem na području HNŽ predstavlja upravo ova vrsta otpada. U većini slučajeva važeća legislativa, koja uređuje sustav upravljanja opasnim otpadom, samo djelomično se poštuje ili njezina provedba potpuno izostaje, pa se ovakva vrsta otpada vrlo često nađe u smjesi s komunalnim otpadom. Na ovom području dostupno je jako malo informacija koje se ne mogu uzeti kao relevantne za iznošenje valjanog mišljenja i davanje ocjene utjecaja takvog postupanja na zdravlje ljudi i njihovu neposrednu okolinu'', navedeno je.
Prljavštine u Neretvi
Upozorava se i kako su ''tečne otpadne materije u gradskim područjima Mostara, Konjica, Jablanice, Čapljine, Stoca, kao i drugim općinama Kantona svedene u korito rijeke Neretve i njenih pritoka bez prethodnog prečišćavanja, što ugrožava kvalitetu vode u vodotoku rijeke Neretve''.
''Samo neka industrijska postrojenja imaju uređaje za prečišćavanje, ali je veliki broj njih zbog dotrajalosti ili neispravnosti van upotrebe. U područjima gdje ne postoji organizirano prikupljanje tečnih otpadnih materija kanalizacijskim sustavom, otpadne vode se sakupljaju u septičke jame koje često ne zadovoljavaju osnovne sanitarno-higijenske standarde. Na našem području najčešće se za tu namjenu prave tzv. 'upojne jame' odnosno jame sa propusnim dnom. One su u poroznom tlu, kakvo je kraško u Hercegovini, veliki potencijalni rizik za kontaminaciju tla i podzemnih voda'', navedeno je.
Dodaje se kako na području HNŽ-a vodoopskrbu obično ne prati i sanitacija, odnosno pravilna dispozicija otpadnih voda.
''Tako se dešava da se izgradnjom novih vodovoda značajno poveća utrošak vode po glavi stanovnika, a time i količina otpadnih voda, koje se izlijevaju u vodotoke kao recipijente na neorganiziran i nekontroliran način (Blagaj, Potoci, područje općine Čitluk, dijelovi Grada Mostara, Čapljine i dr.)'', navodi se i dodaje kako se procjenjuje da postotak stanovništva, koji je obuhvaćen odvodnjom fekalnih voda sa područja Grada Mostara, koja imaju izgrađenu kanalizacijsku mrežu, iznosi 72%.
Deponije bez uvjeta
Na području općine Jablanica kanalizacijsku mrežu koriste stanovnici uže gradske zone Jablanice, što čini oko 60% ukupnog stanovništva općine. U udaljenim mjestima općine 40% stanovništva koristi lokalne kanalizacijske sustave i septičke jame. Na području općine Čapljina 21% stanovništva priključeno je na kanalizacijsku mrežu.
Navodi se i kako su na području HNŽ prisutni veliki problemi u zbrinjavanju otpada.
''Trenutno niti jedna deponija ne može zadovoljiti kriterije 'Sanitarne deponije', nije uspostavljen sustav organiziranog i redovnog prikupljanja otpada u većini općina, prikupljanje je organizirano u užem području općina, najveći broj komunalnih poduzeća koja se bave prikupljanjem, odvozom i odlaganjem otpada nalaze se u teškom financijskom položaju i bez adekvatne opreme, velike količine otpada se odlažu na tzv. 'divlje deponije', industrijski otpad se uglavnom odlaže s komunalnim, nema posebnih dijelova odlagališta za sakupljanje i sortiranje opasnog otpada, već dolazi pomiješan s komunalnim otpadom (baterije, akumulatori, stare boje i lakovi, stari lijekovi itd.), sekundarne sirovine se ne izdvajaju, osim u rijetkim slučajevima, tako da se cjelokupan otpad odlaže na komunalne deponije, na većini deponija odlaganje otpada se vrši bez kompaktiranja i redovnog prekrivanja otpada, pa se u blizini deponija nalazi veliki broj pasa lutalica, ptica, insekata, a prisutan je veoma neprijatan miris što sve predstavlja opasnost od pojave širenja zaraznih bolesti, zbog paljenja otpada i neadekvatne protupožarne zaštite registriran je gotovo svakodnevno veliki broj požara, što dodatno zagađuje zrak otrovnim plinovima i česticama'', navedeno je.
Što treba uraditi
Autori izvješća naveli su i mjere koje bi se trebale poduzeti ''u cilju popravljanja sanitarno-higijenskog stanja, kao i eliminacije faktora koji mogu da ugroze zdravlje stanovništva''.
Potrebno je sanirati sve rizične ekološke tačke, vršiti redovnu sanaciju nakupina smeća, opasnog medicinskog otpada, nakupina klaoničkih otpadaka, nekontroliranih izljeva fekalnih i drugih otpadnih voda. Također, potrebno je veliki dio gradske kanalizacijske mreže u većini općina zbog zastarjelosti potrebno je sanirati ili kompletno promijeniti. U izvješću s enapominje kako bi kantonalne i općinske inspekcijske službe trebale bi imati veći nadzor nad ovim aktivnostima sljedeći propise o zaštiti životne okoline.
Trebalo bi tehnički i financijski osposobiti komunalna poduzeća, kako bi veću pažnju posvetili prikupljanju, transportu i deponiranju krutih otpadnih materija, koje bi trebalo organizirati na način određen Planom upravljanja otpadom na području HNK. Potrebno je izvršiti hitnu sanaciju općinskih deponija.
''Zbog velikih količina krutog otpada u koritima rijeka potrebno je izvršiti njihovo čišćenje, sanirati gradske kanalizacijske mreže i dispoziciju tečnih otpadnih materija vršiti na način koji će što manje ugrožavati zdravlje stanovnika'', navodi se i dodaje kako je ''neophodna bolja edukacija stanovništva koje upravlja s lokalnim vodnim objektima, od praktične pomoći do znatnijeg upoznavanja istih o mogućim zdravstvenim posljedicama koje donosi zdravstveno neispravna voda''.
Podsjećamo, ranije smo objavili kako se u izvješću navodi da nitko detaljno ne kontrolira vodu za piće u ovoj županiji te podatke o zabrinjavajućem porastu oboljenja.
