Mostar: Neslavan rekord jedne gradnje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ako se ostvari plan mostarskih gradskih vlasti da se zbog kandidature Grada za Europsku prijestolnicu kulture 2024. godine dovrši izgradnja sportske dvorane, bit će to neslavan rekord jedne gradnje. Kamen temeljac, postavljen na Valentinovo 1985. desetljećima je trpio svu aljkavost ove zemlje, a ako bi se ostvario najavljeni plan, mostarski sportaši dobit će krov nad glavom nakon punih 40 godina.

Pokrivanje sarajevskih minusa

''Želja nam je da za februarske svečanosti '87. odigramo prvu utakmicu u našoj dvorani'', prisjeća se Filip Garmaz, proslavljeni mostarski rukometaš riječi Jole Muse, tadašnjeg visokopozicioniranog sportskog djelatnika.

Garmaz kaže kako je tada novac osiguran za mostarsku dvoranu povučen kako bi se ''pokrili minusi'' nakon sarajevske Olimpijade.

Od tada pa do danas mostarsku sportsku dvoranu nagrizaju minusi. I oni vremenski ali još više oni koji se gomilaju u gradskoj blagajni pod stavkom njezine gradnje. Budući da Mostar već godinama nema gradskog Vijeća i da se još uvijek ne vide politički pomaci da će do izbora u gradu na Neretvi doći, ne može se donijeti odluka o financiranju nastavka izgradnje dvorane.

''Gradska uprava Grada Mostara vodi intenzivne aktivnosti na iznalaženju mogućnosti osiguranja potrebnih sredstava za nastavak gradnje sportske dvorane u Mostaru'', navodi se iz Tajništva mostarskog gradonačelnika.

Osam milijuna KM

Prema podacima koje nam je ustupio Grad Mostar u izgradnju dvorane od 2010. do danas utrošeno više od osam milijuna KM.

Novac koji je vlast prije rata uložila u dvoranu koja je u rat ušla kao kostur a iz njega izašla uklapajući se svojim izgledom u sve ratne ožiljke nije moguće upratiti, a prema podacima iz grada na dvoranu čije gradilište godinama miruje utrošeno je 8.506.485,96 KM.

Novac je svih ovih godina dobivala tvrtka Hering koja je dogovoreni izvođač radova. Godine 2010. ukupno je utrošeno 4.397.126,25 KM. Sljedeće godine utrošeno je skoro dvostruko manje – 2.618.046,43 KM od čega je 1.500 KM utrošeno na reviziju projekta. Godine 2012. iznos je drastično smanjen pa se gradilo samo u dvije faze po cijeni od 648.966,51 KM dok je 2014. godine na izgradnju podrumskog dijela centra utrošeno svega 400.293,47 KM i od tada radova na centru nema.

Jedini novac koji je nakon toga vezan za sportsku dvoranu je ona isplaćivan Direkciji za izgradnju kojoj je odobreno 2015. godine 154.053,30 KM dok je od 2015. do 2018. godine Direkciji uplaćivano po 96.000 KM odnosno ukupno 288.000 KM. Dakle, prema dokumentu koji nam je dostavljen iz Službe za proračun i financije Odjela za financije i nekretnine Grada Mostara za izgradnju sportske dvorane je utrošeno ukupno 6.319.742,76 KM za rentu je uplaćeno 1.898.743,20 KM a ostatak je poslovanje Direkcije.

Potrebno još 25 milijuna

Prema nedavnim istupima u javnosti, mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić rekao je kako je  za nastavak izgradnje sportske dvorane potrebno skoro 25 milijuna KM. No, četiri godine ranije, rečeno je kako izgradnja sportske dvorane košta 62 milijuna KM, da su  do sada Grad Mostar i Federacija BiH izdvojili oko 12 milijuna te da se očekuje kredit od oko 40 milijuna KM. Iznosi su, nakon revizije, i spuštanja na zemlju projekta, koji još uvijek nije izrastao iz zemlje, smanjeni.

No, problem je što Gradu Mostaru taj novac za sad nema tko dati jer Mostar ne može jamčiti povrat tih sredstava. Vlada Hercegovačko-neretvanske županije spremna je biti jamac Mostaru, ali za sada je sve samo na obećanjima.

''Mi nismo u proračunu planirali ta sredstva za izgradnju sportske dvorene nego su, budući da je poznata situacija s Gradskim vijećem u Gradu Mostaru, Vlada i Skupština izrazile spremnost preuzeti obvezu biti jamcima za osiguranje kreditnih sredstava, u tom ugovoru bi se to naznačilo'', rečeno nam je iz Vlade HNŽ.

Kažu kako su na tom tragu ostvareni određeni kontakti s razvojnom bankom Vijeća Europe.

Nema čvrstih jamstava

''Oni su ponudili vrlo povoljnu kreditnu liniju za ovu namjenu i gradonačelnik i njegove službe su već preuzele na sebe da će poduzeti sve potrebne aktivnosti oko kreditnog zaduženja do one faze kada će odluku o kreditnom zaduženju donijeti skupština i vlada'', naveli su iz Vlade HNŽ-a.

No, za sada je još uvijek nepoznato kada će se Mostar, a  potom i Vlada, odlučiti na ovaj korak. Zna se samo, kako nam je potvrđeno, da bi se u kredit od oko 25 milijuna KM, ''dogovarali još neki projekti koji su se ranije dogovarali''.

Edin Prašo, direktor Direkcije za izgradnju sportske dvorane, kaže kako za sada nema čvrstih jamstava da će do toga doći i da je sve za sada na obećanjima.

''Ne postoji niti jedna tehnička pretpostavka za nastavak izgradnje. Financijske pretpostavke u smislu kredita ne postoje zbog nepostojanja Gradskog vijeća. Grad bi trebao napraviti odluku o zaduženju. No, Grad ne može donijeti tu odluku jer nema Vijeća'', rekao je Prašo dodajući da se i ''banka naljutila''.

''Napravili su monitoring, uložili značajna sredstva u redizajn projekta, uložili ogroman napor da se prilagodi nekim njihovim standardima. Jesmo li sposobni, znamo li što hoćemo, možemo li vraćati kredit, znamo li upravljati s dodijeljenim sredstvima, znamo li upravljati s objektom koji dobijemo i na kraju su se odlučili dati nam zeleno svjetlo. Međutim, mi sami nismo napravili korak da se odlučimo. Prvo se nismo mogli dogovoriti, a kad smo se dogovorili – postoji ta faza suzaduženja'', rekao je Prašo i dodao kako ne postoji ''papir'' kojim se Vlada obvezuje na sudužništvo.

36 klubova čeka krov nad glavom

Tako će 36 mostarskih klubova, koji su vezani isključivo za rad u dvorani od 100 koliko ih djeluje u gradu, opet čekati papirologiju i visoku politiku koja je pala jako nisko na ovom desetljećima neriješenom pitanju.

Iz Sportskog saveza Grada Mostara kažu kako većina klubova od 87 onih koji su u članstvu Saveza tijekom godine iskaže potrebu za dvoranom, ali se snalaze na razne načine. Treniraju u školskim dvoranama, zakupljuju termine u privatnim sportskim objektima ili, ako im vrijeme dopušta, treniraju vani.

''Po našim saznanjima, Mostar je zbog nedostatka adekvatne sportske dvorane ostao bez domaćinstva Svjetskog rukometnog prvenstva za igrače mlađe od 21 godine u organizaciji Rukometnog saveza BiH'', kažu nam iz Saveza i dodaju kako klubovi rade u otežanim uvjetima, s ograničenim brojem termina za treninge.

No, Prašo, osim sportske potrebe za dvoranom, ističe i kako je potreba grada za dvoranom još uvijek značajna jer dvorana ima kohezijske faktore koje je imala na početku.

''Postoje tri važna faktora zbog kojih je dvorana potrebna. Prvi je integracija naroda unutar grada jer je to ustvari distrikt pa je to integracija naroda koji žive ovdje. Drugo, integracija u EU a zatim i integracija mladih. To su tri važna faktora zbog kojih su potrebni radovi u Mostaru'', rekao je Prašo.

No, u svemu i politika ima svoje prste pa se dugo u Mostaru moglo čuti kako je izgradnja dvorane uvjetovana nekim drugim ustupcima budući da se radi o središnjoj gradskoj zoni koja je jedan o kamena spoticanja kad su u pitanju izborna pravila za Mostar pa se iz političkih pravila igra navodno preselila i na teren.

Politička prepreka

Prašo kaže kako je ranije postojala politička prepreka, ali da danas prepreka ne postoji.

''Prije par godina politička prepreka je postojala jer se na neki način vrtile teme koliko se ulaže ovamo, a koliko tamo. Koliko sam sad shvatio, uopće ne postoji razlog da se smatra da je dvorana lijeve ili desne strane. Dvorana je u centru grada i dvorana je svih građana i, na kraju, onih koji plate'', rekao je Prašo.

Gradska sportska dvorana našla se i u planu Mostara da postane europska prijestolnica kulture 2024. godine pa je uvrštena u projekt kao dvorana Štreka zbog koje Grad očekuje i dodatna sredstva.

''Aplicirali smo kod federalnog Ministarstva kulture kao projekt od kulturnog značaja za Federaciju. Smatramo se korisnicima kapitalnih investicija Federacije'', rekao nam je Prašo dodavši kako bi se u njoj, uz sportske događaje, održavali i programi iz spomenute kandidature.

I dok Mostarci na svjetskim parketima bilježe iznimne uspjehe i postaju jedinstvena vrsta sportskih ambasadora jer promoviraju vrhunski sport a krenuli su iz grada koji nema dvorane, građani grada na Neretvi ne vjeruju da će uskoro dobiti dvoranu.

Pesimizam mostarskog asa

I Garmaz, koji kaže kako još od 70-tih godina prošlog stoljeća sluša obećanja o sportskoj dvorani, sumnja da bi ona mogla skoro krasiti Mostar.

''Ja sam vam u akcijama oko mostarske sportske dvorane od 1970. Prva je bila ideja pokrivanje Kantarevca. Bio projekt u mom bivšem klubu (RK Velež, op.a.), a 1984. godine projekt je izradio Soko Inženjering. Možda nama treba neka manja dvorana. Ja ne vjerujem da će na onome mjestu skoro biti završena dvorana'', nije krio pesimizam ovaj mostarski rukometni as.

Koliko u dovršetak sumnjaju i građani Mostara govori i činjenica kako su s oduševljenjem prihvatili prvotravanjsku šalu portala Bljesak.info u kojoj je navedeno kako će umjesto sportske dvorane nad podzemnim garažama biti izgrađen veliki park te da je taj prijedlog iznijela njemačka tvrtka jer izgradnja dvorane na starom mjestu nema više smisla.

*Priča je objavljena u sklopu programa podrške novinarima IMEP, financiranog od strane USAID-a