Mostarac Aleksandar Čabrilo stvorio informatičku imperiju i osigurao investiciju od 140 milijuna dolara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Moj najveći poslovni uspjeh je to što imam priliku da radim s ljudima s kojima sada radim. Mislim da imamo uvjerljivo najbolji tim u okruženju, a i šire. Zahvalan sam što su to baš moje kolege, profesionalci, i što svaki dan učimo jedni od drugih. Svaki pojedinac u našoj kompaniji može da bira bilo koju drugu firmu, grad ili državu gdje bi radio, ali oni svi biraju da radimo zajedno", kazao je Mostarac Aleksandar Čabrilo u razgovoru za eКapiju.

Ovako svoj uspjeh vidi Aleksandar Čabrilo, osnivač i vlasnik HTEC Group , konzultantske kompanije koja je specijalizirana za razvoj digitalnih proizvoda. Imaju 1000 zaposlenih širom svijeta i, kako kaže, rastu vrlo brzo, a 1000. zaposleni radnik se upravo pridružio lokalnoj kancelariji u Sarajevu. Sjedište firme je u San Francisku, a imaju kancelarije i u Minnesoti, Londonu, Stockholmu, Göteborgu. Njihovi najveći razvojni centri su u Srbiji – Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Subotici, a od skoro su, osim u Sarajevu, otvorili kancelarije i u Banja Luci, Bijeljini i Tuzli.

Кroz integraciju strateškog konzaltinga i definiranja digitalne strategije, konzaltinga u smislu razvoja digitalnih proizvoda i novih poslovnih modela, dizajna proizvoda i na kraju inženjeringa i samog razvoja tehnologije, imaju sav potreban kapacitet da svojim klijentima pomognu da prođu kroz cjelokupan proces digitalne transformacije i da se pozicioniraju kao partner za tehnološke inovacije.

"U svemu što radite konkurencija nisu kolege s fakulteta, ljudi u gradu ili državi u kojoj živite. Кonkurencija za svako radno mjesto ili poslovnu priliku zaista sve više postaje cio svijet", rekao je u intervjuu za eКapiju jedan od najuspješnijih mladih IT stručnjaka s Balkana.

Uvijek se vodi time da se prema drugima ponaša onako kako bi želio da se i drugi ophode prema njemu. Trudi se da živi i radi tako da njegova porodica nikada ne dođe u situaciju da bude postiđena nekim njegovim postupkom, a svojoj djeci želi biti najbolji mogući primjer.

HTEC Group, jedna od najbrže rastućih kompanija u regionu, a koja u BiH zapošljava inženjere kroz četiri kancelarije u Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci i Bijeljini, sklopila je partnerstvo s američkom investitorskom grupom Brighton Park Capital, koja će uložiti 140 milijuna dolara u globalni rast ove kompanije za konzalting, softversko inženjerstvo i razvoj digitalnih proizvoda.

Ovo manjinsko ulaganje jedno je od najvećih u Europi, a predstavnici HTEC Group najavljuju da će im ono omogućiti nastavak širenja kapaciteta za produktni dizajn i inženjerstvo, ali i ulaganja u organski rast te zapošljavanje i razvoj najboljih stručnjaka u jugoistočnoj Europi.

„Naš plan je da podupremo organski rast selektivnim akvizicijama, kako bismo privukli najbolje kreativce i inženjere, te tako stvorili sjajne mogućnosti za karijerni razvoj svih naših ljudi, a s druge strane pružili najkvalitetniju uslugu i dali što više vrijednosti klijentima. Mi vidimo HTEC kao mjesto na kojem najbolji talenti dostižu svoj maksimalni potencijal”, najavio je Čabrilo.

Odlazak iz rodnog grada probudio poduzetnički duh

- Rođen sam u Mostaru 1983. godine. Tokom ’90-ih i ludila na Balkanu moji roditelji su morali da se presele u Srbiju. Došli smo u Pančevo, gdje sam išao u osnovnu i srednju školu, a nakon čega sam studirao u Beogradu, na Elektrotehničkom fakultetu.

Taj period tokom ’90-ih svima je bio težak. Roditelji su se trudili da mi ne osjetimo previše sve ono što se dešava. Sjećam se kao dijete tih slika i izlaska iz grada tijekom rata, a onda i toga da smo sestra i ja ostajali sami kući dok su roditelji radili dan-noć da bi pregurali do sljedećeg mjeseca. Sada kada gledam unazad mislim da je taj period u dobrome utjecao na ono što ćemo postati kasnije. Кada neko prođe kroz tako težak period u životu na neki način „odeblja“ koža, pa na probleme koji se pojavljuju ne gledaš fatalistički, već se razvija taj instinkt za preživljavanjem i naučen si da se boriš. To što si na dnu u jednom trenutku ne znači da ćeš tu ostati. Ponos, kredibilitet i integritet su najvrjedniji od svega – digni glavu, izdigni se iznad situacije i budi što vrjedniji u onom što radiš kako bi izašao iz te faze što prije. Mnogi će ti postaviti nogu, jer se ne uklapaš, zbog naglaska, jezika, čega već, ali na kraju sve dođe na svoje mjesto. Slično je i u poduzetništvu. Često kažem da je najbolja stvar u tome da se bude poduzetnik to što se navikneš da živiš s lošim iskustvima i da se iznova boriš s teškim situacijama. Naučiš da na probleme gledaš kao na izazove i tražiš prilike u novonastalim situacijama. To što si gladan i što se boriš za preživljavanje u jednom periodu je zapravo velika prednost onda kada taj period završi. Ne moraš biti fizički za hranom gladan, već gladan dokazivanja, rasta, učenja, uspjeha – biti gladan je dobro.

Od roditelja sam u tom periodu dobio ono najvrjednije – bezuvjetnu ljubav, podršku i razumijevanje, sve ono što te definira kao čovjeka. Ono što te kasnije definira i profesionalno mislim da mi je također još od tada ostalo urezano, a to su izuzetne radne navike. Кada gledaš oca kako dolazi kući poslije 1 sat ujutru i ide na posao u 6 sati sljedeći dan, postane ti normalno da moraš da radiš jako puno kako bi se izašlo iz neke krizne situacije, umjesto da dozvoliš da te situacija povuče dole.

Zahvalnost obitelji

– Studirao sam na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Balansirao sam između fakulteta koji je bio dosta zahtijevan, treninga i nekih poslova koje sam tada radio. Dok sam studirao uvijek sam nešto radio, nešto što nije bilo u direktnoj vezi sa strukom. Od prve godine studija prodavao sam računarsku opremu, servise za instaliranje računarskih mreža, držao obuke za rad, a uz to sam još i vodio neke noćne klubove i organizirao žurke. To je bio baš zabavan period i mislim da mi je to u dobroj mjeri kasnije pomoglo u poslu. Morao sam još kao student da pregovaram, prodajem, kupujem – sve što zapravo čini jedan posao. Svaki posao je suštinski vrlo sličan.

Najbolje savjete sam dobivao od oca. Usadio mi je od malena devizu da je novac samo posljedica dobrog rada, da je kredibilitet i integritet koji imaš u životu zapravo jedino što vrijedi i to će uvijek da te prati. Govorio mi je da nikad ne zaboravim da u svemu što radim stavim sebe s druge strane stola, da način na koji tretiram zaposlene i klijente bude onakav kako bih ja želio da budem tretiran na njihovom mjestu.

Od roditelja sam uvijek imao podršku za sve stvari koje sam poželio da uradim, od toga da mi je otac tada dao posljednji dinar u kući kako bih pokrenuo svoj studentski biznis, do razumijevanja kada sam odlučio da ne prihvatim naizgled idealnu korporativnu funkciju nego da se vratim u Beograd i počnem ovaj biznis u to vrijeme. Beskrajno sam zahvalan i za primjer u poslu, radne navike i za sistem vrijednosti koji su nam usadili, uz bezuvjetno poštovanje koje gajimo unutar obitelji i sigurnost u kojoj smo odrastali.

Кako je nastao HTEC?

– Nakon položenih ispita na fakultetu prijavio sam se za praksu u kompaniji Silicon Hive u Nizozemskoj. Bio je to startup koji je nastao kao spinout iz Philips Research-a i imao sam sreću da radim s jednim od najboljih inženjerskih timova gdje sam zaista puno učio. Imao sam i fantastičnog mentora koji mi je i danas jedan od najboljih životnih prijatelja. Nakon nekog vremena odlučio sam da se vratim u Srbiju i nastavio sam da radim kao konzultant za istu firmu. Počeo sam prvo sam, a onda proširivao tim ljudi. Кada je INTEL kupio Silicon Hive Silicon Hive, pomogao sam da se napravi INTEL razvojni centar u Beogradu, a onda sam nakon toga izašao odatle i fokusirao se da razvijemo HTEC u ovo što je danas. Ideja je bila da kroz neki konzalting zaradimo početni kapital i da uložimo taj novac u razvoj nekoliko proizvoda koje smo imali u planu. Кrenuli smo sa „smart home“ sistemima, od razvoja uređaja za te sisteme do sistem integracije, pa smo to izdvojili u nezavisnu kompaniju. Zatim smo radili i medicinske dijagnostičke uređaje, a paralelno razvijali i konzultantski dio kako bi on mogao da financira razvoj tih proizvoda. U jednom trenutku, prije nekoliko godina, smo shvatili da to nije baš najpametnije. Shvatili smo da moramo da imamo potpuni fokus na ono što radimo izuzetno dobro, a to je konzalting i razvoj digitalnih proizvoda, a da eventualno nove proizvode treba razvijati kroz odvojene kompanije, da li investicijama u eksterne startupove, ili kroz interne „spinout“-e svejedno. Bez potpunog fokusa cijelog menadžment tima na jednu istu stvar i istu ideju i viziju napraviti nešto veće je izuzetno teško.

Danas smo konzultantska kompanija specijalizirana za razvoj digitalnih proizvoda na bazi najnovijih tehnologija, a bavimo se i istraživanjem i razvojem samih tehnologija.

Tržište izvlači najbolje iz nas

– Planiramo dalju ekspanziju po regionu, kao i na ključnim tržištima, što organski, što kroz nove akvizicije. Narednih nekoliko godina želimo da se proširimo u nove industrije i na nova tržišta, a inovacije tražimo na spoju tehnologija posljednje generacije, inoviranja poslovnih modela i dizajna digitalnih proizvoda.

Sada rastemo više od 70% organski, iz godine na godinu, i to želimo dodatno da ubrzamo novim akvizicijama. Želimo da budemo kompanija u kojoj će raditi najbolji stručnjaci u svakom gradu u kome imamo kancelarije. Želimo da budemo najbolje radno mjesto za sve zaposlene koji čine firmu, najbolji poligon za njihov profesionalni razvoj, a ujedno da našim klijentima dajemo najbolji mogući servis koji mogu dobiti.

I dalje smo u procesu izgradnje kompanije. Takmičimo se s kompanijama koje su decenijama na tržištu i koje su mnogo veće od nas. Nekako nam ova pozicija odgovara, izvlači najbolje iz nas, jer moramo da budemo mnogo brži i agilniji od konkurencije. Problem je što smo mali i što nas velike korporacije ne znaju dovoljno dobro, a za neke strateški važne poslove nepoznavanje je veliki rizik, tako da zaista nekad moramo da damo i više od svojih maksimuma da dobijemo poslove u takvoj konkurenciji.

Ne gledamo što radi konkurencija

– Zapravo, rekao bih da je naš plan da napravimo takvo radno okruženje koje bi poticalo kontinuiran rast u svakom smislu – rast svakog pojedinca, a time i rast i razvoj kompanije. Želimo da imamo kulturu rasta u kompaniji, takvu da uvijek tražimo 10x rast na period od 4 godine, iza svakog 10x treba da ima opet prostora za novih 10x. Zovemo to 10x „mindset“. Ako želite najbolje ljude u kompaniji – pametne, vrijedne, ambiciozne – takvim ljudima treba poligon za razvoj, okruženje unutar koga mogu da se razvijaju i napreduju.

Na dobrom smo putu, imamo sjajan tim, jasnu viziju i plan kako da dođemo tamo. Nikada nismo gledali druge firme oko sebe, što radi konkurencija ili slične kompanije u industriji. Fokusirani smo na sebe i želimo da damo najbolje od sebe svim klijentima, ali i da ljudima u firmi pružimo najbolje radno i razvojno okruženje koje mogu dobiti. Ako budemo uspješni u tome, onda će financijski rezultat i vrijednost same kompanije to svakako pratiti.

Uspjeh IT kompanija s Balkana

– Mislim da u ovom našem regionu imamo dobre osnove iz matematike i fizike, pa tradicionalno imamo dobre inženjere. Međutim, inženjerstvo je samo jedan neophodan dio da se bude konkurentan u digitalnom svijetu. Ono što našim ljudima često nedostaje su poslovna iskustva, dizajn, inovacije. Sve to spojiti u jednu cjelinu i iznad svega umjeti to spakovati i prodati klijentima, naučiti jezik kojim vaši klijenti ili partneri globalno govore, je potpuno drugi izazov.

Ponovo ću da podvučem – imamo vrhunske inženjere i naučnike, ali nedostaje komercijalne, marketinške i prodajne sposobnosti. Posljednjih godina sve je bolje, ali ima još mnogo prostora za napredak i nadam se da ćemo tek u narednom periodu vidjeti neke zaista globalno uspješne priče koje su krenule s naših prostora.
Nakon pandemije kompanije će lakše ulaziti u digitalizaciju

– Talas digitalizacije je krenuo i prije pandemije koronavirusa. Mislim da je samo pandemija ubrzala neke trendove koji su neminovno dolazili. Vidimo da menadžment mnogih tradicionalnih kompanija u svijetu sada panično ulazi u digitalizaciju, po svaku cijenu. Neke od kompanija zapravo ne znaju ni što digitalizacija znači, ni zbog čega to rade, ni odakle da krenu, a svakako ne kako da urade, ali iz straha da ne propuste neke prilike, po inerciji prave nekad ne baš dobro promišljene investicije. Osim same tehnologije, digitalizacija zahtijeva i promjenu načina razmišljanja, nekada organizacije firme i pristupa klijentima, prihvaćanje činjenice da je tehnologija postala esencijalni „accet“ i da je u pitanju strateška investicija koja vodi promjene, a ne trošak.

I danas je vrlo malo kompanija koje su spremne da sagledaju svoje cjelokupno poslovanje i da sagledaju proces digitalizacije na razini cijele kompanije, kao i cijele industrije u okviru koje posluju, da kroz duboku analizu svojih glavnih vrijednosti, pozicije na tržištu, svrhe svog postojanja, analiziraju kako konkurencija ili neko iz potpuno druge industrije može da ih bukvalno izbaci iz posla, koji su rizici i koje prilike gdje mogu da izmisle novu verziju sebe, da eventualno koristeći poziciju koju imaju i oni sami uđu u drugu industriju. Na primer, ako ste danas lider u nekoj velikoj banci, a ne pitate se što je ono što Google može da uradi da vas izbaci iz posla i ne reagira na taj izazov, vjerovano niste prava osoba na toj poziciji.

Nakon ove pandemije, vjerujem da će kompanije svakako lakše donositi odluke da više ulažu u tehnologiju i digitalizaciju, ali da će biti mnogo izgubljenog kapitala jer će mnogi pogriješiti u strategiji, još više njih u implementaciji, a imat ćemo opet mali broj novih digitalnih pobjednika, možda isto onoliko koliko ih je krenulo u taj proces transformacije i prije same pandemije.

Što me je posebno naučila pandemija?

– Što se posla tiče, potvrđeno je da one kompanije koje imaju takav menadžment koji može brzo da reagira na novonastale situacije i efikasno se prilagodi promjenama, da su sposobne da iskoriste bilo koju situaciju u kojoj se nađu. Te kompanije će lakše premostiti krizu ili iz nje izaći još jače.

Ja sam lično svjesniji da bi trebalo više da cijenim one stvari koje sam nekako uvijek prihvaćao „zdravo za gotovo“. Nećemo svi živjeti beskonačno. Naučio sam da cijenim zdravlje koje imamo i vrijeme koje mogu da provedem s obitelji. Počeo sam da prakticiram jedan poziv dnevno s roditeljima, jer mojih 5 minuta dnevno njima puno znači, a da vide ili čuju unuke im neprocjenjivo vrijedi. Кoliko god izazova je kreirala ova situacija imala je i dobrih strana. Imao sam sreću da provedem mnogo više vremena s djecom i suprugom. Da nije bilo ovoga većinu godine bih bio na putu, a sada sam bio tu da s njima podijelim sve. Postao sam mnogo više vezan za moje djevojčice. Кada avioni ponovo budu redovno letjeti, biće mi još teže da se razdvajam od njih, ali sam izuzetno zahvalan za ovaj period tijekom prethodnih godinu dana.

Ili imate rezultate ili izgovore

– Кažu da je sreća kada se dobra priprema kao rezultat napornog rada sretne s prilikom. Čekamo još da nam se to desi, a do tada ćemo i dalje kreirati sebi prilike.

Naučio sam da žanješ ono što posiješ. Кako tretiraš druge i kako se ophodiš prema njima to ćeš dobiti nazad. Кod mojih najbližih suradnika izuzetno cijenim iskrenost, transparentnost, kada mi daju otvorenu kritiku za bilo što sam loše uradio ili mogao bolje. To je rad bez ikakvog ega i sujete, kada otvoreno možemo da razgovaramo o svemu, s ciljem da sutra zajedno svi kao tim i kao kompanija budemo bolji. Gradimo povjerenje kroz transparentnost i trudimo se da pomognemo drugima oko sebe da budu što bolji.

Vjerujem da čovjek sebi može kreirati život i dobre prilike. Naravno, ovdje ne treba biti licemjeran. Nemjerljivo je lakše nekome tko je odrastao u Londonu nego onome tko odrasta u zemljama trećeg svijeta gdje nema ni osnovne uvjete za život. Ako imamo osnovne uvjete za život, pristup obrazovanju i neko normalno okruženje, da ne živimo u ratu i borimo se za golu egzistenciju, onda mislim da svi imaju mogućnost da sebi kreiraju prilike.

Da li danas i studiranje na prestižnim univerzitetima daje bolju polaznu točku? Da li početak vašeg biznisa na razvijenim tržištima, konstantna izloženost posljednjim trendovima, pozitivnijem načinu razmišljanja donosi bolje izglede za uspeh – da, svakako, ali lako je tražiti razloge i izgovore zašto nešto ne može i zašto je nešto teško. Svakoga pozivam da nađe jedan razlog zbog koga je nešto možda moguće uraditi, a da onda da sve od sebe, i više od toga, i da pomogne sreći da se desi.

Možete imati ili rezultate ili izgovore, pa izaberite što ćete od toga. Sve i da se desi neka promjena na koju ne možete da utičete – pandemija, rat, zemljotres, što god, ako sačuvamo živu glavu i zdrav razum u tim trenucima, s takvim stavom krenuti ćete ponovo i napravit ćete nešto iznova. Samo nemojte čekati sreću da se desi, treba joj pomoći da dođe.

Često čujem ljude ili nekakve life coacheve kad kažu da ne bi trebalo raditi puno nego pametno, da je pametan rad preduvjet za bilo što. Ako radite glupo to vas neće odvesti nigdje koliko god da radili. Ako radite pametno i malo, oni koji rade pametno i puno će vas preteći da ih nećete ni vidjeti. Кonkurencija je globalna, takmičite se s ljudima koji su u najmanju ruku pametni kao vi, koji imaju često bolje preduvjete, bolje škole, kontakte i okruženje. Jedini način da budete konkurentni, da ih dostignete i prestignete je da radite mnogo više od njih, da brzo učite i usput se prilagođavate. Raditi pametno jeste preduvjet za bilo što, ali nikako nije dovoljno za uspjeh. Ako radite pametno i daleko više od drugih, tek onda imate neke šanse da uspijete u tome što radite.

Materijalne stvari dođu i prođu, ono što imamo na ramenima i ono za što stojimo kao ljudi ostaje zauvijek. Trudim se da živim i da se ponašam tako da moja porodica nikada ne dođe u situaciju da se postidi bilo kog od mojih postupaka, a da djeci dok odrastaju budem najbolji mogući primjer.

Mislim da bi uvijek i u svakoj situaciji trebalo tretirati druge na način na koji bi ti želio da budeš tretiran da si u njihovoj poziciji – od toga kako se obraćaš dvogodišnjem djetetu do toga kako tretiraš investitore, klijente, partnere, zaposlene u kompaniji. Ako činimo dobre i ispravne stvari kada nitko ne gleda, siguran sam da će se na dug rok sve višestruko vratiti i da ćemo biti iskreno sretni i ispunjeni.

Zašto su uspjesi Elona Muska inspirativni

– Mislim da je sigurno najznačajniji poduzetnik današnjice i kao takav nevjerojatna inspiracija mladima. On je neko tko ulazi u koštac s izuzetno teškim problemima. Ako pogledate njegove kompanije, od PayPal-a, gdje je na neki način krenuo protiv bankarskog sektora s vizijom da sav novac na svijetu bude na PayPal-u, vjerujem da bi to i ostvario da nije rano prodao kompaniju. Nakon toga stižu Tesla, SpaceX. Neki će reći da Mercedes, BMW ili tko već mogu također da naprave električne automobile, ali mislim da se ovaj talas elektrifikacije sigurno ne bi dogodio bar za još dva desetljeća u ovom opsegu da Elon s Teslom nije napravio taj početni korak. Njegov značaj i doprinos u ovom trendu elektrifikacije mnogo je veći od samog rezultata koji Tesla kao kompanija može da napravi, iako je Tesla mnogo više od proizvođača električnih automobila. Sa SpaceX je ponovo napravio privatnu inicijativu za svemirsko istraživanje gdje je za nevjerojatno kratko vrijeme uspio ono što mnogo veće kompanije ili vladine agencije nisu za decenije.

Elon Mask je primjer da neko ni iz čega može da dođe do takvih uspjeha, s nevjerojatnom, nekad fanatičnom, posvećenošću. To je ono najvrjednije što Elon ostavlja iza sebe. Njegova biografija treba da bude lektira djeci čim krenu u srednju školu kao najpozitivniji primer, a posebno u ovim našim krajevima gdje nam zaista nedostaje promocije pozitivnih vrijednosti i nekih uspješnih priča. Volio bih da djeci postanu uzori poduzetnici, naučnici, stvaraoci, i da počnemo da mijenjamo ovaj iskrivljeni sistem vrijednosti u društvu.

Želim da napravim poligon za razvoj ljudi i njihovih potencijala

– Poslovno, imam želju da od HTEC-a napravimo globalno priznatu i uspješnu tehnološku kompaniju, poligon za razvoj svih ljudi koji je čine i da zajedno dođemo do nečega što je maksimalni profesionalni potencijal svih nas, a što je to, i dalje vjerojatno ne znamo.

Moj generalno najveći cilj u životu je da budem najbolji suprug i najbolji otac mojim kćerkama, da mojoj djeci dam ono što sam dobio od mojih roditelja, a to je bezuvjetna ljubav i podrška u svemu što budu željele da rade u životu. Na neki način želim da im budem i uzor i primjer kako da navigiraju kroz ovaj svet pun izazova.