Mostarska ulica u kojoj je nemoguće moguće. I obrnuto

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako Mostar ima i previše nemogućih stvari, moguće je da u gradu postoji ulica bez ijednog pješačkog prijelaza iako ima i previše razloga za to.

Tako Ulica hrvatske mladeži, nekadašnja Omladinska, u kojoj su smješteni vrtić, poslovni objekti, brojne prodavaonice, pa čak i kantonalno ministarstvo, nema niti jednog pješačkog prijelaza.

Uz to, ulica koja vodi u obližnju osnovnu školu nema nikakvu pješačku stazu pa su đaci primorani probijati se kroz redove parkiranih automobila čiji vlasnici izbjegavaju naplatu ali i strepiti od onih koji ne poštuju zabrane prolaza.

Pješački prijelaz postoji samo na ulazu u ulicu iz Dubrovačke a on je pak smješten tik uz križanje pa je prolazak i pješaka i vozača otežan. Problem stvara zebra koja ne omogućava automobilu da stane i propusti pješaka a da ne blokira promet u drugoj ulici. Problem ulaska u ulicu je i iz Ulice Stjepana Radića od stadiona zbog probijanja preko pločnika i između ugostiteljskih objekata.

Ulica hrvatske mladeži je najveći sustav jednosmjernih prometnica u Mostaru, ali se vozači često ne pridržavaju pravila pa se sve svodi na jurnjavu tko će prije proći a znakovi zabrane često su na meti onih kojima je mrsko okolo.

Problem s parkiranjem po pločnicima donekle je riješen zastrašivanjem policijskim kaznama, ali je on još uvijek prisutan.

Posebna su priča i neka nova rješenja nastala uređenjem kvartovskih površina. Tako se može vidjeti da neke pješačke staze završavaju na prometnici i da su neki pločnici jednostavno nestali – što pod žbunjem, što u neplanskim rješenjima, što pod nelegalnom gradnjom. Tamo, gdje je pak bilo potrebe da se izrade pješačke staze, one nisu izrađene.