Dobro je, nastavi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Počet ću kolegama jer su šlag na ovogodišnjoj torti. Što se može očekivati poslije ovakvog jednog potresa? - najčešće pitanje kolega. Što se može očekivati, da prebroje glasove za lokalne u Mostaru, da izaberu gradonačelnika Mostara, da Elon Musk otvori tvornicu na mjestu nekadašnjeg TAS-a?! Kako ste se osjećali u trenutku potresa? - drugo najčešće pitanje. Pa evo, recimo, toplo mi nekako bilo oko srca, ugrijalo brate, nešto kontam kao da sam dobio na Bingu, a onda sam se sjetio da je to panika i iskočio kroz prozor.

Iskreno, dijelom i razumijem kolege. Teško je biti pametan u godini kakva je iza nas. Čestitam vam, iskreno, svima koji ste još tu, među živima, među zdravima, među mentalno funkcionalnima, među sitima... Svima koje je ova godina zakačila, suosjećam s vama, dijelimo bol, imate veliki zagrljaj od mene, i ako još što možemo učiniti... Teško je čak i nabrojati sve one neprospavane noći ove godine, isplakane suze, ispovjediti sve one psovke kojima smo se olakšali... Nije bilo lako, ali eto tu smo. Želite da vas utješim da će biti bolje? Možda, no prije da neće. Još neko vrijeme barem.

Eppur si muove

Pa čemu onda da se nadamo, što da proslavimo sutra navečer? Možda da odamo počast palima, praktično je teško nabrojati nekoga tko nije izgubio nekoga bliskoga ove godine. Možda da se prisjetimo lijepih trenutaka koje smo dijelili, možda da upalimo po svijeću i da se pomolimo za njihove duše, tko već ne sumnja u transcendentalni poredak stvari. Kako god odlučite, no ne smijemo stati. Kraj nije blizu. Ni kraj svijeta, ni kraj patnjama. Ali nemojte misliti da neće biti i trenutaka za slavlje.

Primjerice, ako ste očekivali da će izbori u Mostaru biti, vjerojatno ih niste očekivali pod okriljem globalne pandemije smrtonosne bolesti. Ako ste maštali da će djeca jednog dana i u Bosni i Hercegovini dobiti digitalno obrazovanje, vjerojatno niste očekivali da će ono početi baš u trenutku najveće ekonomske krize koja je ovu zemlju pogodila. Ako ste digli ruke od pravde, niste se sigurno nadali da će neki od najvećih procesa pokrenuti baš ove godine, primjerice malinarski poslovi, a definitivno niste očekivali da se uzdrma i Visoka sudska i tužiteljstva tvrđava. Ako ste maštali o odlasku Visokog predstavnika u BiH, niste očekivali početak tog procesa na izdisaju najteže godine u povijesti.

Ipak se kreće, ne stojimo. Jer ma koliko se nespretno batrgali i nogama i rukama, ukoliko prestanemo, potonut ćemo. Stoga, iako smo umorni, idemo dalje. Valja nama preko rijeke, završiti započeto.

Kad će Mad Max?

Ne čeka nas tek tako da prelomimo jedan datum i iziđe iz nje retrogradni Merkur ili koja li već druga astrološka neman. Ne ide to tako. Skloniji sam vjerovati da u trenutku kada dotaknemo dno razmislimo o svemu još jednom, ali oslobođeni želja i maštarija, predrasuda i crnih slutnji.

A nismo još dotaknuli dno. Da jesmo, izbori u Mostaru ne bi bili poklonjeni starim bračnim partnerima, tri desetljeća dugom braku adezeja i ezdea te njihovom nahočetu kojem tko zna tko je ćaća, naravno da mislim na notmajdeef.

Kad razmislimo, a to se mora učiniti do 20. siječnja, očekujem da najprije dostane mudrosti republikancima, socijaldemokratama i liberalnom centru Naše, i da pokažu vrata potkupljivačima iz ove bračne koalicije. Talk to the hand, a onda da inzistiraju da se u Statut Grada uvrste rokovi, koliko dana od izbora moraju biti izabrana tijela vlasti ili da se raspišu ponovno izbori. I da izbace floskule tipa 'trebalo bi' i zamijene ih odrednica tipa 'mora', 'nužno je'...

Kada je ekonomija u pitanju, očekujem da prekaljeni strojar Fadil prestane petljati se u ekonomiju i proizvodnju električne energije, jer ne razumije se, vidimo to svakodnevno. Neka se bavi nečim inženjerskim, valjalo bi namamiti neku autoindustriju da koristi ovaj aluminij, ako misle pokretati proizvodnju, evo i dosta klinaca već zna raditi s karbonskim vlaknima, dajmo im šansu da zajedno s našim računalnim programerima i dizajnerima koje već tu imamo nešto konkretno pokrenu.

Da ne kvare ovo što već imamo, tipa turizam i ugostiteljstvo. Može se i pod pandemijom družiti i biti siguran, evo pola godine ako je itko okružen ljudima, prirodom posla, onda sam to ja, i evo kad sam posljednji put se testirao, ne, još uvijek nisam bio u dodiru s koronom. Ne znam niti jednog konobara, šankera, taksistu, trgovca koji se zarazio na poslu. Pustimo onda ljude da rade.

Kako vidite, nemam nekih epohalnih želja, sitne, ljudske, proste, tipa ako vam se ne nosi maska, ne nosite je, ali nemojte je kofol nositi, a nos da vam viri. Eto to jedino očekujem, neki minimum za sreću, zdravlje i funkcionalnost.

Na dobro vam došlo Mlado ljeto. Prognozirali su da će to biti godina Pobješnjelog Maxa, evo još je dobro. Samo nastavite tako. I ne petljajte se gdje vam nije mjesto.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.