Dođi da vidiš, dođi da se maldiviš...

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hrvatska influencerica i kćerka legendarnog Dine Dvornika, Ella, objavila je kako se Bosna i Hercegovina prema njezinoj Hrvatskoj u ovom trenutku čini poput Maldiva. Ljudi se druže, ljube i stiskaju, ne postoje nikakve spomena vrijedne mjere – i baš kao što joj reče jedna prijateljica – u Bosni i Hercegovini se trenutno osjećaš kao u nekom paralelnom svemiru!

Eto, što da vam kažem, drago mi je da je konačno netko osjetio taj nevjerojatan osjećaj našeg ovdašnjeg življenja u paralelnom svemiru, pa makar to bilo i na jedan ovakav, influencerski način! Mi u tom paralelnom svemiru, naravno, nismo od jučer, ne zna nitko točno odrediti datum na koji smo se ovdje odvojili od ostatka svijeta i zaronili u paralelnu stvarnost, jer svatko ima svoje prijelomne i povijesne trenutke koje bi gurnuo u prvi plan kao taj ključni moment u kojem su svi otišli ulijevo, a mi skrenuli udesno.

No, više nije niti bitno, ionako smo manje ili više svi već solidan dio života u tom limbu, na pola puta između raja i pakla.

U našoj paralelnoj stvarnosti sve je ispreturano. Što je u Europi gore, kod nas je pod nogama.  Ispočetka je to čupalo živce i izazivalo reakcije, ali odavno smo oguglali, pa danas samo odmahneš rukom, ako i to. Evo, recimo, kako drugačije objasniti da, iako smo na izborima 2018. izašli i glasali za novu vlast, tu vlast u većini slučajeva još nismo ni dobili? Ljudi, nema Federalne vlade, a treća je godina od izbora! Alo!? Ništa. Nikom ništa.

Mogao bih sad nabrajati niz nevjerojatnih anomalija koje se događaju ovdje, u ovom paralelnom svemiru, ali što bih na kraj dobio?

Odmahnuli biste rukom i prešli preko svega kao preko nečega tako normalnog i svakodnevnog. Sudstvo, tužiteljstvo, policija, vojska, javna poduzeća, agencije, nadzorni odbori, inspekcije, upravni odbori, civilna zaštita, vatrogasci, zavodi, ministri i savjetnici, parlamenti i ustanove, kao u vrijeme zlatne groznice u Kaliforniji ili Klondikeu, gdje god zagrebeš pronaći ćeš zlaćani trag paralelne stvarnosti -  veze, korupciju, nepotizam, kriminal, ali koga to više briga?

Ako ih nisi pobijedio, pridružio si im se! Ako nisi – hoćeš! A ako se ne možeš nositi s tim, eto te već u Njemačkoj i čekaš novi lockdown frau Angele i najezdu nekog novog soja iz pi*kematerine.

A dotle, ovamo, u paralelnom svemiru, u stalno pulsirajućoj crnoj rupi u dnu Europe – Maldivi!

Sve ono što ovu državu godinama čvrsto drži na dnu svih ljestvica i našu statistiku čini smiješno poraznom u odnosu na druge zemlje (čak i one kojima smo se u ona vremena smijali), sad je najednom naša prednost!

Svi naši bolikurci, neorganizacije, nesustavi, nebrige, neuređenosti i neusklađenosti, sva ta naša podjela na tri naroda, dva entiteta, deset kantožupanija i što sve ne – sad je najednom ta luđačka košulja zemlju seljaka na brdovitom Balkanu stavila u kontekst Maldiva. I to kad se gledamo iz perspektive EU, gdje je cakum – pakum, ali, eto, pretjeraše ga vala i oni! Iz njihove krajnosti, naša krajnost, ona iz koje se bježi, sada najednom postade Maldivi!

Da se razumijemo, nije Ella Dvornik ni ključna, a ni jedina, Bosnom i Hercegovinom se već pomalo bave i ostali. I čudom se čude! Jer, teško je objasniti kako u ovo vrijeme kada se steže svuda po svijetu, kada šamaraju i galopiraju novi sojevi, sve od Britanije pa do Južne Afrike, jedna zemlja koja se očito toliko izjela iznutra da ne može stegnuti ni samu sebe, pa analogno tome ne može ispoštovati bilo kakve mjere lockdowna ili nabavke cjepiva bez tuđe pomoći, nije rekorder u broju zaraženih i umrlih od smrtnosnog virusa?

I ne samo to, potpuno su se opustili u toj Bosni i Hercegovini, eno u Širokom i Grudama, Posušju i Ljubuškom, tik uz granicu zaključane Hrvatske više ni zabrane kretanja iza 23 sata nema! Ugostitelji rade punom parom, raja je odavno krenula da se pali i žari!

Ako si ušao u BiH i uđeš u prodavnicu, kafić ili restoran, stiskaš se na ski liftu ili u javnom prijevozu, tek pokoja baba i rijetko uplašeni sjete se staviti masku, koja se još nosi samo na ulasku u službene prostorije ili na šalter, jer je glupo da te vrate zbog toga. I usput čitaš vijesti kako se Tirol opet zatvara, Angela produžuje mjere još mjesec dana, a Božinović i Capak smišljaju kako nanovo prepasti ljude pa uraditi isto. Ne sumnjam da nam se iz svega ovoga rodio neki čudan ponos, onih naših pet minuta slave.

Jesmo li mi ovdje toliko glupi da smo u jednom trenutku prekucali igricu i kazaljke zavrtjeli toliko unatrag da smo probili skalu do zone pameti? Kao što je mala granica između genija i luđaka, jesmo li mi noseći staru luđačku košulju ostali imuni na nove sojeve ludila? Ili samo imamo više sreće od pameti? Ili nas ovakve kakvi smo ni virusi baš neće?

Bilo kako bilo, iskoristimo šansu.

Parafrazirajmo onu staru „Dođi da vidiš, dođi da se maldiviš, i poželjet ćeš ovdje da živiš!“. Pa barem na deset dana.

Da nam malo oživi turizam. Budimo kao Švicarska u Drugom svjetskom ratu, zona slobode i neutralnosti u ovo doba pandemije i gušenja.

Kad već ne znamo uvesti lockdown, kad smo represivni aparat toliko učinili smiješnim, daj da se barem otvoreno smijemo!

Ionako kažu kako je smijeh dobar za zdravlje! 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.