Pos'o je dobar, a para laka

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pitaju me ovih dana pojedini prijatelji  - Je li, a što ti misliš o ovome Bitcoinu? Pročulo se, grebi ga, iako se o ovoj kriptovaluti piše već neko vrijeme, čini se da je tek sad probio opnu mozgova takozvanih „običnih ljudi“. Raje, takorekuć'.

I fakat je da je zadnjih dana stalno taj Bitcoin u žiži, turaju nam ga pod nos i novine i portali, a ni televizija ne kaska. Sve miriše na laku lovu, da nije tako ne bi me ovoliko ljudi za njega pitalo u zadnjih nekoliko dana, točno se Bitcoin probio na drugo mjesto u komunikaciji, odmah iza „Đes', šta mai?“.

Meni je, da se ne lažemo,  općenito drago što mi ljudi daju povjerenje, što misle da ja znam nešto više od njih, a neki me, bezbeli, smatraju i mudrim. Nije da se hvalim, ali donosio sam u prošlosti neke dobre odluke za drugoga, nažalost nisam tako bezgrešan po pitanju sebe, ali ne žalim se. No, što se Bitcoina tiče, tu stvari stoje malo drugačije. Ljudi možda očekuju da ću im ja dati zadnju, onu ključnu, i reći – stari, diži kredit, jami ga dok nije bilo k'o je jamio jamio! No, ništa od toga.

Pare su svuda oko nas, samo ih treba kupiti

Prvo, malo sam lijen što se tiče Bitcoina, ima neki đavo u mojoj psihi koji mi ne dozvoljava da se automatski oduševim bilo čemu novome, a pogotovo bodlje pune mentalne lijenosti puštam na nešto što gromoglasno po medijima najavljuju kao senzaciju ili epohalnu stvar. Pogotovo ako trube o tome da je nešto genijalno i „a must have“. Mislim, jebiga, nitko nije reklamirao zlatni rudnik sve dok nije iz njega pokupio većinu zlata, zar ne? Uostalom, tko je lud da otkrije zlatnu žilu i potrči to razglasiti okolo? I dojave na kladionici koje su svima dostupne uglavnom su služile da bi ogulile i ono malo kože sa nesretnika, zar ne?

I tako, pitaju mene za Bitcoin, a ja im tako odgovaram. Kažem da nije prvi put da su raja zagrizla za nešto i nakon toga se opasno pokajala. Sama ideja kriptovalute mi je razumljiva i OK, ali se bojim da s masom to nije slučaj i da je sve što ljudi vide u Bitcoinu mogućnost da ga nekako negdje iskopaju i da onda klate mudima gledajući kako mu cijena raste. Princip je vazda isti, raja obožava udicu i mamac na njoj na kojem piše „Pos'o je dobar, a para laka“. No, cijena mu je već narasla i već danas jedan Bitcoin vrijedi kao jedan solidan kredit, za naše uvjete, pa nema tu više nikakve lake pare, da se razumijemo.

Gradimir kao mjerna jedinica stalne mijene…

Poučen nekim ranijim iskustvima, srećom ne svojim vlastitim, ja sam uvijek, kao što rekoh, bio previše lijen za regirati na prvu loptu, ušlo mi u naviku. I nekako vidim u perspektivi  Bitcoin kao nekakvu moderniziranu  varijantu onih usisavača na paru (nekoć popularnih Gradimira) s početka devedesetih, onih lančanih međusobno solidarizirajućih kreditnih linija za automobil (sjećate li se afere „Trend Grosuplje“?), vječne prodaje setova za posuđe i grupiranja u društva koja će vam „promijeniti život“, lančane prodaje kozmetike i preparata i tko zna koječega već, raznih shopping kartica s povratom keša i drugih ozbiljno ustrojenih mamilica u kojima uvijek najbolje prolaze oni koji su se prvi sjetili fore. Što bliži izvoru to si bliži i nekakvoj zaradi. Što si dalji to si, logično, više donji, s ogromnim  šansama da na kraju netko zaradi upravo na tebi i zguli ti teško zarađene pare s kojima si zinuo kad je fora već prošla, ali ti nisi znao.

Ne valja, kažem ja upitan tako od poznanika, to što nema šanse da ti budeš taj što je u ruke dobio Bitcoin dok je vrijedio ništa, a sada ih ima, virtualno,  punu šaku i vrijede stotinu tisuća dolara. Ti možeš biti samo onaj koji će ga skupo platiti danas da bi onda strahovao za njegovo sutra. Osim ako ne zagrizeš na vakat za neku od novijih kriptovaluta, mislim da je u zadnjih deset dana najavljeno bar njih pet. A i to je, da ti pravo kažem, već stara vijest i pomalo me sve već podsjeća na otvaranje videoteka u osamdesetima. Princip je isti, samo su nijanse druge.

…samo je glupost stalna i neuništiva

Hoće li se srozati, virtualno ili na neki drugi tebi nerazumljiv način, hoće li najednom sutra netko reći – Bitcoin je bio samo šala, moderna zajebancija, to ne znam, ali znam da nikad 98631. u redu za nešto nije dobio ništa osim duplog golog, ako i to. Niti kad si stajao osamdesetih u redu za kruh, mlijeko, ulje ili šećer, niti kad si obarao pogled tražeći jesu li te primili na faks, posao ili si samo provjeravao ima li te gdje na listi sa društveni stan.

Osim ako nije bio rat, a onaj 98631. lagano ušetao preko reda kad je sve završilo -  i pokupio kajmak. Ali, to je već neka sasvim druga priča.