Teleći cirkus Monti Daytona

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Eto, i to se dogodilo. Taman kad čovjek pomisli kako u ovoj zemlji ne može dalje od postojećeg apsurda, mi poguramo apsurd korak dalje. Sve znate, sve ste čuli – Daytonski sporazum, primjerak  pronađen na Palama, u policijskom pretresu, najednom, kao grom iz vedra neba zabezeknuo je sve tri javnosti u BiH. Otkud, bokte?

Zar se sporazumi ne čuvaju u nekakvim trezorima, pod ključem, sa urednom pratećom dokumentacijom, pečatima i potpisima onih koji ulaze i izlaze?

Đe ba ono nestalo?

Ne, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj, još kad saznaš da isti dan, baš kao biber po pilavu, što bi rekli neki, bivši član Predsjedništva, Željko Komšić, kaže da, koliko njega sjećanje služi, a valjda služi, Daytonskog sporazuma nije bilo u Predsjedništvu još tamo 2008.

U zemlji u kojoj se sve tumači po principu rekla – kazala, a tumača ima k'o pljeve, i gdje ugovori najvišeg ranga lutaju okolo tražeći kupca, a Daytonski sporazum to još uvijek jeste, jer je u pitanju manje – više ustavni okvir Daytonske BiH, što još čovjek može očekivati?

Kako u nas uvijek ima korak dalje, nastavak apsurda bi bio da se otkrije da primjerak s Pala sadrži bitno drukčije stavke od nekog primjerka, recimo, iz Zagreba, ili nekog kojeg će se izvući s neke prašnjave police u Sarajevu.

Jesu li tko čitao prije potpisa?

Zamisli ti šoka da se, nakon toliko godina otkrije da je, na polasku iz Daytona, a da toga nisu bili svjesni ni potpisnici, svaka delegacija dobila u ruke samo svoj primjerak Ugovora, bitno drukčiji od onih koji su dodijeljeni drugima. Zamisli da nisu kući avionom ponijeli samo tekst na svom jeziku, nego i tekst bitno različitog sadržaja?

I, eto, zamisli, da su otuda sva ta različita tumačenja sve ove godine. Otud svih ovih dvadeset godina svatko ima dojam da je njegova istina jedina prava, jer po slovu Daytona, onome što piše u papirima, to stoji crno – na bijelo. Ali, jebiga, nitko nije ni usporedio što piše u Franjinom, Alijinom ili Slobinom primjerku. A i kako bi?

Regionalno prvenstvo u Daytonskim ugovorima

U zemlji u kojoj se, evo, nikako prevesti Upitnik EU, u kojoj je politika pod rame s brukom i sramotom, ne bi nikoga trebalo čuditi da nitko nije usporedio primjerke Ugovora, zar ne? Svaka šala u ovoj zemlji je odavno opasno prišla zbilji i ne smijem ni pomisliti…stvarno. Ne smijem.

I sad, recimo, da nekome padne na pamet ideja da se, nakon svega ovoga,  skupe na jedno mjesto svi primjerci Daytonskog sporazuma iz regije i da ih konačno usporedimo? I onda nakon općeg šoka netko, u duhu sporta i dobrih odnosa, odluči pozvati sve na Regionalno prvenstvo u Daytonu, usporedno natjecanje u tome čiji je primjerak bolji. Pa da ovo riješimo jednom za svagda, ha? Uz prigodne recitale iz svačijeg primjerka i usporedno nadpjevavanje.

Šali se ti, šali, Borise. A što ako netko već sutra u Vrapčićima kupi primjerak Statuta grada Mostara? Ili ga, jednostavno, pazari na Piku ili kako se ono već sad zove?