Arapski entitet: Tko ne proda, mrzi Bosnu!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kad su jednom, od onih tisuće puta, zagadili jednu rijeku u BiH i to prilično ozbiljno, nitko nije mrdnuo ničim. Nije to tada bio ničiji vitalni interes pa se sve svelo na uzaludnu kuknjavu ribara i moj napis da bi rijeku spasilo to da je bošnjačka, srpska ili hrvatska. Kako se rijeka nije izjasnila, tako su i ruke spašavatelja nacionalnog ostale mlohave a usta, što se inače pune glumljenom brigom, nijema i prazna.

Danas, kada se Bosna i Hercegovina zagađuje na neke druge načine, i dalje se šuti, a glas da bi trebalo provjeriti tko to kupuje parcele po Bosni (i Hercegovini), za koga, kome ih prodaje i zašto, svede se na optužbe da se radi o mržnji i tjeranju investitora.

Žurnalov dokumentarni film "Arapsko proljeće u Zlatnoj dolini" pokazao je o kakvoj se ozbiljnoj pojavi radi i kako se neozbiljno pristupa problemu nesmotrenog prodavanja imanja arapskim investitorima. Film raskrinkava kriminal prilikom kupovine, odnosno prodaje nekretnina, ali i nebulozne tvrdnje naših vlasti i utjecajnih ljudi kako se radi o povijesnim ulaganjima i otvaranjima novih radnih mjesta.

Jasno je samo da je tu riječ o povijesnim prekretnicama jer kad se saberu sve parcele koje su zauzeli ''investitori'' vidi se kako će jednog dana, kada mi budemo bliža povijest, slika naše zemlje biti prilično umotana. S druge strane, izvikana radna mjesta, što su i sami zagovaratelji rasprodaje priznali, rezervirana su za one koji će srednjem arapskom sloju, jer je još jedna laž da imanja kupuju bogataši, čistiti kuće i okućnice, brinuti se o bazenima i lopatati snijeg. Ako ga bude.

Dok s jedne strane neprestano slušamo kuknjave o neostvarivom uređenju da je BiH i bošnjačka i hrvatska i srpska, s druge strane svjedočimo kako se, poluzakonito, dodaje i četvrti igrač s daleke klupe. Dakle, arapska shopping groznica samo je jedan dokaz da usijane glave – a tko pogleda film znat će i da su jezici usijani – ne misle ni trenutka na budućnost zemlje u koju se kunu. Načelnik jedne općine, koja će na nekom sljedećem popisu stanovništva biti većinska nove nacionalne manjine, kao jak argument iznosi mudroliju da svi oni koji su kupili našu zemlju tu istu zemlju ne mogu uzeti pod ruku i odnijeti.

No, takvo plitko razmišljanje ne dozvoljava njegovom umu da dokuči kako će zauvijek odnijeti naše pravo na nju. A to nju nije mala stvar. Ne radi se tek o prodaji pojedinačnih imanja. Radi se o ogromnim parcelama, koje kad se spoje mogu činiti jedan oveći kanton, a kako je krenulo u žmirenju, možda i kakav arapski entitet.

Žurnalov film otkriva o kako se velikom projektu radi i kako se zakoni ne poštuju. Reći će netko kako se radi o rasizmu i islamofobiji, no stvar je u tome da se nepovratno rasprodaje zemlja po nekakvim šupljikavim pravilima samo da bi oni koji su trenutno na vlasti za ovozemnog života bili bogovi. Ne računaju usijane glave i zadebljali jezici da će nakon njih, zbog njihove rasprodaje njihova djeca i djeca njihove djece biti robovi. Dakle, ne radi se o mržnjama drugih i drugačijih, radi se o mržnji pohlepne domaće mašinerije koja nepovratno cjepka zemlju za neke nove probleme.

Toliko o silnim željama da se voli Bosna (i Hercegovina), da se skovana država osnaži umjesto raskuje. Toliko o tlapnjama da je sve po zakonu i da nam netko, zidajući gradove za sebe, u koje neće smjeti ući država, zida bolje sutra.

Kažu da to što Arapi masovno kupuju komade Bosne (i Hercegovine) znači da su njihovi stručnjaci predvidjeli da za nekoliko desetljeća na području gdje žive neće biti više ugodnih uvjeta za život. S druge strane, naši usijani stručnjaci, kao i uvijek za polukriminal nemaju opravdanja a na bilo kakvu budućnost, osim svoje, nikad nisu ni mislili. Kao odgovor na sve, osim što će padati optužbe za mržnju nekog drugačijeg, bit će nova skakalica: Tko ne proda, mrzi Bosnu!