Babatrećaroga: Strah od drugog i Trećeg i nečijeg većeg

Tekst članka se nastavlja ispod banera

SDA neće prihvatiti da stvari koje pripadaju Bošnjacima uređuju Hrvati, priopćila je SDA u Kiseljaku, ali se to priopćenje može pripisati svim ograncima i razinama stranke.

S druge strane, može se od riječi do riječi prepisati ovaj stav iz kiseljačkog priopćenja pa reći kako HDZ BiH godinama već na svim razinama upozorava da neće prihvatiti da stvari koje pripadaju Hrvatima uređuju Bošnjaci.

Isti taj HDZ u posljednje vrijeme uporno ponavlja kako ne želi treći entitet nego izbornu jedinicu kako bi ostvario gore navedeno, ali se uporno na onoj ''drugoj strani'' stvara babatrećaroga pa se čini sve kako bi se zaustavila podjela BiH. Iako taj isti HDZ govori kako ne želi dijeliti BiH. Kao da već nije podjeljena i između sebe, između nas i između njih.

Slušamo, naslušali smo se, a i naslušat ćemo se kako su Hrvatima ugrožena prava u (Federaciji) BiH, ali nećemo čuti priznanje da u mjestima gdje su Hrvati u većini ugrožena ta prava Bošnjacima. I obrnuto. Reći će Bošnjaci kako Hrvati mogu iseliti ako misle da su ugroženi, umjesto da čujemo najbrojniji narod kako želi sjesti za stol i ozbiljno prihvatiti nečije žaljenje da mu nije dobro tamo gdje ovaj drugi vlada. Pa da nam onda svima bude dobro u Federaciji u kojoj oporba ispadne glavna pa izglasuje rezoluciju protiv federalizacije.

Čut ćemo kako jedna strana osuđuje pokušaje u Haagu da se cijelom narodu skine ljaga zločinaštva, ali ćemo doživjeti i šutnje drugog naroda kad se krenu pobrojavati neosuđena zla. Čut ćemo kako su jedni klali, a da je klanje drugih bilo obrana. Čut ćemo da samo jedan narod voli Bosnu i da ljubav prema domovini nije ljubav ako nije po kodeksima tog naroda. Čut ćemo kako se jedan susjed nema pravo miješati u unutarnja pitanja države, ali ćemo istovremeno slušati kako se predsjednik neke daleke zemlje, čije se osvajanje ovih prostora naziva oslobađanjem, proglašava predsjednikom.

I tako u krug, u zemlji koja je nevidljivim i velikim slovima u izgubljenom ustavu, kojeg je nesposobna da sama sobom vlada dobila na gotovo, upisana je paranoja. Danas oni koji traže ukidanje dvije škole pod jednim krovom u jednom dijelu zemlje, traže dvije škole pod dva krova u drugom dijelu. Ukrug je i priča o uređenju pa je Mostar, iako se znalo da se radi o većim poslovima od izbora, primjer skakanja samih sebi u usta. S bilo koje strane i bilo koje visine. Jedni bi uredili grad kao sve druge, a drugi bi uredili sve, samo ne bi taj grad kao sve druge.
I dok nas, dakle, uvjeravaju da smo svi isti i da bismo svi trebali biti jednaki, mi smo različitiji nego ikad i zemlja je raspadnutija nego ikad. Samo se, eto, polijepi jeftinim ljepilom kad treba stići tri milijuna tuđih eura za zapošljavanje jer su milijunima domaćih eura natrpane državne ustanove da ih treba lijepiti malo boljim ljepilom da ne bi popucale od pretrpanosti.

Paranoja, kojom se hrane plemena u ovoj zemlji sve je jeftinija i providnija a šuplje tvrdnje da se ovog puta u najnabrijanojoj koaliciji do sada neće dozvoliti da izborna kampanja krene u nevrijeme pokazale su se šupljima od svih šup(lj)aka do sad.

Već smo duboko zagazili u predizborna prepucavanja. Nižu se teške riječi, narodi se razvlače po stranačkim priopćenjima kao obaljene ižvakane žvake, a prava se krše na svakom ćošku i koraku. I pušta se da se krše jer su već napisane i naučene predizborne pljuckavice pa bi ih bilo teško mijenjati.

To što obje strane tvrde jedno te isto za svoja stada ne čini ih nimalo bližima i normalnijima u odnosima. Nije se dogodilo još da se poštivanje drugog na jednoj strani vrati poštivanjem prvog na drugoj strani. Upravo suprotno. Zatiremo se na svim stranama i udaljavamo jedni od drugih a oni koji s govornica pljuckaju u mikrofon u ime ugroženih sigurni su u vojsku na koje su spiskali milijune da ih za primanja, na koja je udaren pristojan porez, zarobe vječno za glas.

To što se u Federaciji koprcamo, nikoga ne brine. Znaju veliki umovi ovih malih naroda da se u predizbornim kampanjama ne pita što je urađeno. A svjedoci smo, samo možda zaboravljamo, da najnabrijanija koalicija do sada nije učinila ništa od kad je na vlasti a da nije jednim potezom nagradila svoje a poklopila tuđe.