BiH u kiviju, Švedska u banani

Tekst članka se nastavlja ispod banera

23.11. – Ponedjeljak

Umjesto pritvora i automatskog udaljavanja s posla, bacač straha iz tunela Salakovac predmet je medijskih sapunica. Razvlači se ne baš tako zlatan dečko, Zlatan Humo po novinskim stupcima, pa se analizira ozbiljnost njegove zezancije, njegov status u Agenciji, njegov put do vrlo dobrog posla i njegove namjere da baci to što je bacio kroz prozor.
Bilo bi lijepo kad bi u državi bilo kažnjivo bacanje i opuška kroz prozor automobila, ali onda to ne bi bila država s kojom se sprdaju, o kojoj pišu kao o deponiji i u kojoj bi Humo i ostali zlatni dečki poput njega mogli imati posao kakav imaju.

24.11. – Utorak

Nova bomba. Opet navodno terorizam. Na sreću, bez žrtava. Svi su na nogama, policije su koordinirane, samo nema koordinacije za javnost. Istraga je u tijeku.

I dok se bombe bacaju kako kome padne na pamet, ima i onih u kojima nada ne umire.

''Svakim danom će biti sve bolje", rekao je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović tijekom svečanog prijema povodom Dana državnosti BiH u Predsjedništvu BiH kojem je on bio domaćin.

Da će biti bolje možda bi pokazao primjer da na velikoj svečanosti, plaćenoj iz šupljikavog proračuna, Izetbegović nije jedini predstavnik troglavog Predsjedništva. Prebrojao je zaposlene, nepismene i poručio kako nam je bolje nego ikad. Druga dva člana Predsjedništva imali su pametnijeg posla od prijema.

25.11. – Srijeda

Kao ni prvi dan trećeg mjeseca, tako ni 25. dan jedanaestog ne doživljava čitava BiH kao nešto posebno. Pola od pola države slavi dan državnosti. Iskorištavaju se prilike da se preko medija i u bezimenim tipkanjima pod tekstovima na Internetu što jače opravdaju razlozi za slavlje i za ignoriranje slavlja. Sve to, kako obično biva, završi ratom. Prošlim i budućim. Mediji se u izlizanoj priči o neslavljenom prazniku trude biti što originalniji, pa je ove godine BiH izrasla u kiviju. Iako je odavno u banani.

I da bi Dan državnosti bio valjda još svečaniji, državna televizija, u kojoj su manje od trećine uposlenih novinari, a ostali su uzimači plaća, objavila je kako je skupila novac za Euroviziju. Još jedan razlog da se anonimusi pod tekstovima probude. Tko ne skače mrzi Deena, njegovu kolegicu iz dueta i ubačenu hrvatsku violončelisticu. Trio stvoren za komentare o ljubavi i mržnji.

A mržnje ne manjka. CNN je objavio da je počeo treći svjetski rat. A ako to kaže CNN, onda tako mora biti.

26.11. – Četvrtak

Kad već ne ide s praznicima u BiH i u Federaciji BiH, onda neće ni u Republici Srpskoj. Kaže tako Ustavni sud BiH proglasivši Dan RS-a, 9. siječnja, neustavnim. Optužbe pljušte na račun stranih sudaca u Ustavnom sudu. Kažu, kako oni ne razumiju prilike kod nas. Kao da mi sami sebe razumijemo.
Ruši se, kažu, Daytonski sporazum. Još jedna u nizu stvari oko čijeg se obilježavanja ne slažemo.
Nitko ne spominje prazničnu priču da će nam biti bolje.

27.11. – Petak

Uz prepucavanja hoće li se ili neće poštivati odluka Ustavnog suda BiH o Danu RS-a i još jedno izlizavanje tvrdnje da se u javne institucije zapošljava po zakonu, internetom se širi novi izazov.
Cilj je nabiti kondom pun vode na glavu, ostati trenutak u vodenom balonu i nasmiješiti se. Sjećamo se svi kako su naši lideri nasjeli na ledeni izazov. Ne bi bilo loše da se okušaju i u ovome. Ionako bi u njihovim odnosima prema stadima koje vode na siromašnu ispašu zaštita dobro došla. Smješkati se ionako znaju.

28.11. – Subota

Rusija je odgovorila Turskoj nakon rušenja aviona. Uvode se vize, slijedi ignoriranje svega što je tursko. Opet anonimni, udaraju po komentarima dijeleći se na Ruse i Turke, poput djece što su se nekad igrala ''švaba'' i partizana.

Dok anonimci ratuju enterom, a lideri tumače o napretku, u sred kivijevske BiH, u 21. stoljeću, bez struje ljudi, koju su izgubili kad su anonimci zgrabili pravo oružje 90-tih, nemaju više ni ceste. Pao je snijeg i zatrpao ih do proljeća.

29.11. – Nedjelja

"Budimo Šveđani, kupujmo domaće", slogan je to skupa u Sarajevu posvećenog kupovini domaćih proizvoda s kojeg su ''poslali poruku da domaćim snagama i pameću Bosanci i Hercegovci mogu živjeti mnogo bolje, a kupovinom domaćih proizvoda najbolje pomoći svojoj zemlji''.

Prvo, ako ćemo biti Šveđani, trebali bismo kupovati švedsko, a drugo, ako nas već netko tjera da budemo kao Šveđani onda tražimo da nam bude kao u Švedskoj. Za pamet i kupovinu onda ćemo lako.

Ali, znajući nas, ako mi budemo Šveđani, onda će Švedska biti u banani.