Bosnu i Hercegovinu se više ne smije voljeti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Koliko je Bosna i Hercegovina izmrcvarena i izjedena iznutra govori i činjenica da se tu zemlju više ne smije ni voljeti. Svaka ljubav tako nailazi na osudu ako nije po nametnutom šablonu voljenja, a to je da se mora skakati da bi se voljelo. I nikako drugačije i nikako u drugačijem ritmu.

Dok se troritmična zemlja uvija u hvaljenju svoje različitosti onima koji nas ne poznaju, mi svakodnevno pokazujemo, jednako uvijeni, kako su nam te različitosti ustvari teret. Ustvari, kako ih mi, ma koliko tvrdili drugačije, doživljavamo teretom i prijetnjom. Ma koliko mi tupili nekome kako stoljećima živimo jedni pored drugih, štujući drugačijeg pored sebe, uporno izbjegavamo reći da se stoljećima i grizemo i da svako naše drugačije zdanje ima svoju povijest zidanja, rušenja i zidanja. Ili barem do rušenja.

U zemlji bez praznika, ne postoji niti jedan praznik, godišnjica, obljetnica, priznato ili nepriznato, nametnuto ili preuveličano obilježavanje nečega da se ne izlije more otrova na onoga tko obilježava ili ne obilježava, tko skače, preskače ili nikako ne skače. Dakle, uvjereni da je samo naše skakanje prava ljubav za Bosnu (i Hercegovinu) ne dopuštamo drugima da skaču u svom ritmu ma koliko govorili kako je i njihov ritam ljubav.

Nevjerojatno je slušati godinama, nakon što smo ustvari pokazali koliko se volimo, kako je za neke oporavljanje od mržnje i pružanje ruku prihvaćeno samo ako se skače onako kako oni žele. To što netko u zemlji različitosti ima svoju zastavu, štuje svoju zastavu, ne može biti automatski prozvano mržnjom, prkosom i zločinom. Tim više što i jedna i druga i treća strana, a trebala bi i četvrta, priznaju kako je imala do laktova krvave ruke. A to se, ispada, radije priznaje nego da je imala do vrha pune džepove.

Ne možete se kleti u ljubav i različitosti ako mrzite nešto drugačije. Bez obzira pod kojom zastavom se vucarali u ovoj zemlji za vucaranje. Ne možete se kleti u suživot ako nečiju ideju o zajedničkom životu u zemlji automatski proglašavate željom za smrću.

Jednostavno, da jednostavnije ne može biti: ne možete se kleti u život ako život neprestano zasipate smrtima ne priznajući da i vaše življenje počiva na smrtima onih drugih ubijenih zbog zastava, praznika i drugačije ljubavi za istu zemlju.