Crna Bosna i Gora Hercegovina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Proteklog vikenda smijenjen je najdugovječniji 'dugoročni lider' jedne europske zemlje, Milo Đukanović Crne Gore. Neki bi rekli diktatura, ja iz svojeg opsega političkog obrazovanja, osobno bih svašta nešto nazvao diktaturom, pogotovo u nas i u zemljama regije ilitiga okružja, ali obrazovne institucije nisu mi povjerile da pišem udžbenike, pogotovo jer vidimo kako su recenzije istih sumnjive prirode, pa to može raditi samoinicijativno samo čovjek kojemu novci padaju s neba. A meni ne padaju.

Ovaj događaj prelazi značaj male zemlje Montenegrina na brdovitom Balkanu, iz više razloga, i kao takav daje nam mnoštvo informacija za učenje.

Za otadžbinu i kralja

Najprije o četnicima u Crnoj Gori. Svi mi znamo da ih ima, isto kao u Bosni i Hercegovini, isto kao u Srbiji, isto kao što imamo i ustaše i balije. Bilo ih je mnogo na ulicama Podgorice u nedjelju navečer i ponašali su se, je li, baš kako biste i očekivali od četnika – izgarali su desetke litara benzina i lož ulja u svojim jadnim starim krntijama koje su čitav svoj vijek provele po nekakvim makadamima i planinskim zabitima Crne Gore.

Kroz otvorene prozore vijorile su se trobojnice sa znacima četiri 'S', vijorile su se obične 'gole' trobojnice koje podsjećaju na rusku, a možda aludiraju na Srbiju, virile su uvis podignute ruke s tri prsta, a sa prdavih zvučnika PMPO snage možda 50-ak watta orile su se pjesme koje su likovale kralja, otadžbinu, četnike itd.

Takvi su obično jurcali uokolo automobilima, jer budimo iskreni, četnici, ali i ustaše i balije su generalno prilično nesigurne osobe, i čak i ako zagalamiš na njih, povući će se jer sama ideja koja se krije iza njihovih ideala je najobičniji kukavičluk – istrijebiti Rome, komuniste i Slavene druge vjere kako ne bi imali zdravu konkurenciju. To je evolucijski najniža točka čovječanstva.

Pješice su po Podgorici u nedjelju lutali ljudi ogrnuti starom crnogorskom trobojnicom, a čim se netko kiti nekog prevaziđenom zastavom, poruka je tu loša.

Jer evo na primjer kad bi se neki Bošnjak ili Hrvat ogrnuli prošlom bosanskohercegovačkom zastavom, onom crvenom s malom jugoslavijom u ćošku, svi biste rekli da je u pitanju matora budala koja je izgubila vezu sa stvarnošću. A da ne govorim tek da se netko ogrne o onim zastavama prije. Dakle, jadno i bijedno i ne miriše na dobro.

Glasna manjina

Istina je da su dolje bili četnici i/ili budale glasni. Ali je istina da je većina Podgorice te noći bila tiha i mirna. Ipak je smjena vlasti nešto veliko, a još pogotovo kada je riječ o smjeni tri decenije vlasti jednog čovjeka.

Ipak, ono što treba jasno reći jeste da je Demokratska Partija Socijalista, dakle ne Milo kao Milo već ta stranka koja uspješno drži Crnu Goru na europskom kursu godinama, ima podršku više od trećine Crnogoraca. Kada biste to preveli u Bosnu i Hercegovinu, u pitanju je slučaj SDA i bračnog para Izetbegović. Jasno je kao dan da Izetbegović nije dobacio čak ni do pune snage svoje stranke na proteklim izborima – ljudima je očito dosta trulih dinastija, osrednjih gitarista i cura s fejk diplomama na visokim pozicijama.

Na isti način se i Crna Gora podijelila. Mandićev Demokratski Front (usporedite da ova prosrpska stranka nosi isto ime kao i naše političko kukavičje jaje u Bosni i Hercegovini) na ovim izborima je podbacio. Kako mislim podbacio? Pa nisu ostvarili ni petinu glasova, nisu uspjeli na ulicama posijati strah i paljenja guma i ne daj Bože krvoproliće. Oni su ostankom u prvom krugu zapravo najveći gubitnici crnogorskih izbora, a ne Milo Đukanović.

Milo je izgubio predsjedničku utrku i sada je vrijeme da ode u političku mirovinu. DPS je na koljenima, ali je naučio lekciju. I dalje su najsnažnija politička opcija. Ali došli su novi, svježi kadrovi, Milatović, Spajić, Bečić, Abazović i oni će sada preuzeti.

I mi Mila za Tovića imamo

U slučaju da DPS ili DF nastave s politikom s kakvom u nas nastavlja SDA, Refik Lendo koji je ili omatorio ili na opijatima pa ne razumije da nisu više na vlasti, i DPS i DF u Crnoj Gori uskoro će postati politička povijest. Na isti način kako će se i SDA lagano ispuhati ako nastavi s ovom politikom.

Mi svi vidimo da je reforma vlasti i ustava u Bosni i Hercegovini nužna – domovi naroda su postali uteg Bosne i Hercegovine, baš kao što je to obitelj Izetbegović, čast Aliji rahmetli. Isto kao što je Crnoj Gori uteg Đukanović ili zaostala politika Srpske Pravoslavne Crkve. Nema mjesta u Europi sakralnoj demokraciji, samo sekularnoj.

Posljednja sakralno vođena država koja je pokušala biti dijelom Unije, Velika Britanija u kojoj je kralj i poglavar crkve, nije se uspjela prilagoditi i na vlastiti zahtjev je izišla. Zašto mislite da Europa želi državu u kojoj glavnu riječ imaju Islamska Zajednica ili Srpska Pravoslavna Crkva?!

Svega ovoga svjestan je Jakov Milatović. Svega ovoga svjesni su u DPS-u. I jasno je da ćemo vrlo skoro vidjeti konačno političko sazrijevanje u Crnoj Gori, odbacivanje starih grana, baš kao platani u rano proljeće što čine.

Pitanje je hoćemo li mi znati odbaciti stari teret? Primijetili ste kako se HDZ lagano pročišćava posljednjih mjeseci, u kadrovskom smislu. Pozdravljam takav trend. Sada bih želio vidjeti čistku i u SNSD-u i u SDA. Jer imamo samo dvije opcije, ili da se oni unutar sebe počiste ili da se Bosna i Hercegovina počisti od mladosti koja odlazi u sekularne demokracije, gdje ima posla i gdje se prosvjeduje za povećanje plaće od 500 Eura. A u nas je dobra plaća 500 Eura. Samo zato što stare grane crpe našu ekonomsku energiju, trud i rad mladosti i srču je u svoje propale političke ideje, propale vjerske dogme, propale bajke o jedenju zlatnim kašikama.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.