Crna lađa: Čudni su putevi novčani

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Upozorenje za roditelje (djeca ovo svakako ne čitaju): ko god zaista vjeruje da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, a samo Bošnjaci, Hrvati i Srbi goru od sebe, neka nađe drugu zabavu i kakav portal sa narodnim mudrostima, književnim citatima i jednostavnim kvizovima.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), objavio je krajem mjeseca priču o brodovima čije vlasnik bio ili jeste osnovač „Dnevnog avaza“, ex kućni novinar porodice Izetbegović, te utemeljitelj i predsjednik Saveza za bolju budućnost, Fahrudin Radončić.

Prema saznanjima CIN-a, Radončić je u jesen 2020. godine kupio jahtu „Sunseeker 80 Crna mamba“ koju je platio tri miliona i još nešto desetina hiljada maraka. Prije nego će preći na brod dug dvadeset i četiri metra, Radončić je prodao onaj od sedamnaest i nešto. To se plovilo zvalo „Princess 62“ i koštalo je Radončića tri miliona i šesto hiljada maraka da bi, na kraju, završilo u vlasništvu beogradske firme „Prointer Sistem“ koja je jahtu platila prvim Radončićevim kupcima – tvrtki „Infinle Consulting“ sa Pala i za nju izdvojila dva miliona i četiri stotine hiljada.

Fahrudin Radončić je, dakle, prelazeći sa palube na palubu, usput izgubio preko pola miliona maraka, Paljani koji brodove vidjeli nisu sličan iznos, ali to uopće nije važno u ovoj priči. Samo kokuzi, kako je jednom rekao Goran Bregović, misle da je milion – puno para.

„Infinle Consulting“ očito nema problema sa kapitalom: kako sa njegovim trošenjem, e tako, pa još malo više, sa zarađivanjem. Javno preduzeće „Nezavisni operater sistema u Bosni i Hercegovini“ (NOS) osnovano je u ljeto 2004. godine i u vlasništvu je Federacije BiH i Republike Srpske, a bavi se, jednostavno kazano, distribucijom električne energije, te ima takozvani neprofitabilan status. Iako je sjedište NOS-a u Sarajevu, ta je firma, bez bilo kakvog odobrenja nadređenog regulatora, preko paljanske „Infinle Consulting“ za dva miliona i tristo hiljada maraka pazarila bivšu zgradu „Jahorina osiguranja“. Prema navodima portala Žurnal, vlasnik tog „Consultinga“ je kum Staše Košarca, člana Vijeća ministara BiH ali i, što je uvijek važnije, Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. 

Posljednji kupac stare Radončićeve jahte ima, očito je, dobre odnose sa paljanskim kolegama. „Prointer sistem“ godinama je povezivan sa Slavišom Kokezom, bivšim predsjednikom Fudbalskog saveza Srbije, članom Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića i, eto čuda, prijateljem Milorada Dodika.

„To što je 'Prointer' pobedio na još jednom tenderu do pre nekoliko meseci bilo bi potpuno očekivano, jer je reč o firmi koja je bila dominantna na 'državnim' tenderima. Važila je za jednu od glavnih firmi na tržištu IT sektora, povezanih sa vladajućom SNS. Da nije tako, broj poslova koji su sklopili sa državom bi sigurno bio daleko manji. Koliko je ta firma bila privilegovana, a po svemu sudeći je to i dalje, pokazuje istraživanje 'Insajdera' koji je došao do podatka da je 'Prointer' tokom decembra 2016. gotovo svakog radnog dana dobijao jedan posao od države. Podsetimo, Kokeza nikada nije bio zvanično vlasnik 'Prointera', ali jeste 'Eurosalona'. Danas je na čelu i jedne i druge firme, prema zvaničnim podacima u APR-u, izvesna Ivana Rajić. Obe firme se pak nalaze na istoj adresi na kojoj se nalazi Kokezina firma 'Senior tim'“, objavio je srbijanski portal „Nova S“.

„Prointer“, naravno, posluje i sa ove strane Drine, kako u Banja Luci, tako i u Sarajevu, prolazeći kroz tendere kao djeca kroz školska vrata, a jedan od prominentnijih predstavnika ove kompanije zove se Igor Dodik, od oca  Milorada.

„Nije vlasnik, ni ovlašteno lice u toj firmi, ali jeste saradnik te firme, sarađuje sa inostranim firmama i ima od toga prihode”, izjavio je Dodik stariji 2019.

„Nisam ja prodao ništa ‘Prointeru’, nisam radio sa ‘Prointerom’ jer sam prodao njima („Infinle Consulting“, op.a). Da li su oni preprodali kome drugome i za koga su oni radili, ja zaista ne znam“, kazao je Radončić za CIN.

To je li znao hoće li na kraju novčanog puta njegov brod završiti u „Prointerovom“ vlasništvu, uopće nije bitno. Znao je, naime, ko je prvi kupac i kakve političko-poslovne veze ima.  

Samo budalama i konjima može biti čudno kako se lijepa količina novca zavrtila između jednog od aktera bošnjačke političke scene i firmi čije su veze sa Dodikom malo, samo malo slabije od onih koje ima sa kćerkom Goricom.

Ovdašnja politička kasta, naime, živi i stvara u jednom, a zarađuje i međusobno posluje u drugom, paralelnom svijetu od kojih su oba, kažimo tako, stvarna. Razlika je tek u tome što se u prvom vodi politika čiji je osnovni cilj da se preigra one druge – ne ideološki, već etnički – a drugom se, dok masa nerazumna navija da naši zajebu njihove pa kako god, dilaju brodovi, gomilaju nekretnine i okreću milioni u začaranom krugu moćnika.

Kako smo ovdje, ne tako davno, pisali: nisu korupcija, kriminal i akumuliranje bogatstva na sve druge načine, ma šta o tome mislili američki predstavnici i ostali mudraci iz uvoza, veći problem od nacionalizma, već njegovi derivati. U društvu u kojem je predratno stanje trajno i u kojem tri propala društva čekaju da samozvane historijske figure okončaju oružani sukob drugim sredstvima, biračko tijelo dobija ono što želi čuti i što mu uhu više godi od muzike praznih stomaka. I koliko god to biračko tijelo, odnosno tijela, bila iskrena u navijačkom zanosu, toliko su iskreni i oni koji im distribuiraju sadržaje o povijesnim projektima, nacionalnim interesima, krivici, patriotizmu, ovome i onome. Najveći Bošnjaci, Srbi i Hrvati među nama se ne ponašaju tako samo zato jer imaju koristi, već i zato što iskreno vjeruju u ono što rade i govore, uživajući masovnu i glasnu podršku publike koja će prije oprostiti pljačku nego spremnost na kompromis. Upravo zahvaljujući tome, može se, vrlo komotno, do podne potpaljivati mase, a od podne dilati brodove i prebacivati milione iz Sarajeva na Pale, sa Pala u Beograd, pa iz Beograda u Banja Luku. Može, naravno, i u Mostar kada su takve „poslovne okolnosti“.  

Moguće je, dakle, da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, ali Bošnjaci, Hrvati i Srbi nemaju goru od sebe. Sasvim suprotno: sa ovakvim glasačima bolje i ne može, a gore su zaslužili više nego što je Radončić zaslužio brod dug dvadeset i četiri metra. Daleko više...

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.