Da mi prođe novembar

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kažu u PIC-u, Vijeću za implementaciju cirkusa, da nisu složni u osudi težnje Stranke demokratske akcije za proglašavanjem Republike Srpske neustavnom. Pa kako da budu složni, evo se i sam čudim kako Bakir uopće podržava ideju koja narušava ono što mu je rahmetli otac potpisao - Opći okvirni sporazum, poznat kao Dayton.

No još mi je čudnije da samo tjedan dana nakon međusobnih prijetnji odu njih trojica u Brisel i pričaju o kandidatskom statusu. No, ukoliko bolje malo razmislimo, to je sve sasvim jasno i uredno. 

Ni umr't ni rodit se bez nje

 U Bosni i Hercegovini treba ti štela za praktično sve. Da u trudnoći mati ode na ultrazvuk, trebaš štelu za termin. Da mati dobije epiduralnu pri porodu, trebaš štelu. Da izgonjaš porodiljnu naknadu prije nego dijete krene u vrtić, trebaš štelu. Da dijete dobije mjesto u vrtiću, trebaš štelu. Da upišeš dijete u drugu smjenu u školi, da bi mogao na posao, trebaš štelu. Uopće da imaš posao, trebaš štelu. Da otvoriš firmu, pogotovo tada trebaš debelu štelu. Nisi ni o poslu mogao razmišljati bez štele da školu završiš. Ama treba ti štela da kupiš plac u lokalnom groblju, ni krepat u ovoj zemlji ne možeš bez štele.

Što onda mislite kako Bosna i Hercegovina jedino može dobiti kandidatski status? Naravno, u pitanju je štela. Ako je Opći okvirni sporazum ili Dayton bio mirovni, zašto onda više od dva desetljeća kasnije imamo Vijeće za provedbu mira? Čemu postoji OHR, ako čak niti na prijetnje ukidanja imena Srpske nije reagirao smjenama. Ako na prijetnje otcjepljenjem nije reagirao smjenama. Ako se više neće koristiti bonske ovlasti, što će nam Ured visokog predstavnika onda uopće?! Treba li nam štela da ih ukinemo?! 

Nevaljala država 

A nek prođe i taj studeni, kada ćemo eto nekim čudom dobiti kandidatski status. Bez valjanog popisa stanovništva, bez valjanog federalnog Doma naroda, kako je krenulo i bez valjanog Vijeća ministara... U jedno samo možemo biti sigurni. Da imamo njih troje. Stranku demokratske akcije, Savez nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatsku demokratsku zajednicu. Te su tri udruge građana prvoga reda, bogatih i sposobnih vlasnika štele, poput biblijskog kralja Salomona.

One odlučuju o pravednome, o legitimnome, o poštenome, o legalnome. Recimo, ako stric Dragan ne pobijedi na izborima, niti jedan drugi kandidat nije legitiman. Ako otac traži da se donese pravorijek za smrt njegovoga sina Davida, otac je protuustavan prema čiča Miletu. Ako se amidža Šefko ne pita u Predsjedništvu, Srpska je neustavna. Te su tri udruge građana prvoga reda po onoj staroj narodnoj: ti meni vojvodo, ja ću tebi serdaru, a obojica znamo koja smo govna. Da je drukčije, ne bi se dogodilo u Sarajevskoj županiji da odluka o privremenom financiranju ili proračun budu neustavni samo zato što ih nije odobrila SDA. 

Nek se zove Troja

 Ne reče bez neke kolega Čerka, ako joj ikad budemo mijenjali ime, neka se zove Troja. Jer Jedina očito nije svima, također previše je naroda da je zovu Dvoja, neka onda bude Troja. Troja su, naime, vrata koja vode iz ove ludnice.

Prva vode put groblja. Ne znam u koji ćeš se plac ukopat, hoćeš li imati uopće štelu da kupiš mjesto na lokalnome groblju ili će te možda zatrpati na smetlište poput kera. A i da završiš na smetlištu, nezakopan, ne smiješ širiti zarazu nakon smrti, jer to moraju potpisati Šahović ili Pajić ili Ljubo možda.

Druga vrata vode u stranku. U stranci isto ne smiješ misliti svojom glavom, što bi reklo da si samo rob. Ali zato kao protuuslugu imaš sve. Možeš biti ortoped i ministar prometa. Možeš biti ginekolog, bez da se sjećaš one stvari, bez da znaš Hipokritovu, ali zato bar napamet znaš zakletvu u Parlamentu. Možeš biti Srbin, Hrvat, Bošnjak, kako se namisti u taj čas. Ne znam je li ovaj put za svakoga, treba imat dobar želudac.

Treća vrata vode u Uniju. Ne Uniju za koju treba kandidatski status, ideš kao migrant u Uniju. Odeš tamo prat guzice, mest ulice, čistit hodnike... Odeš živjeti kao čovjek. Uredno, zaradiš plaću, odmoriš nakon smjene, vikendom se našikaš i praviš haos, kad odeš natrag u Troju pametuješ kako nije tako kod vas u Njemačkoj, budeš gospodin čovjek. Šta mazlum u ludačkoj košulji zna pereš li ti guzice, uostalom, svaka je rabota časna osim nečasne rabote. Od nečasne si rabote pobjegao i nećeš se vratiti nikada.

A Bosna? Đe nestade Bosna? Ona je štelom dobila status, kandidatski, ali zato šaptom propade. I ostat će Tamni vilajet sve dok ne shvatiš da nema tih bogova ni otaca koji ti smiju zabraniti da postavljaš pitanja. Pitanja poput: đe su pare?

Sačekat ću ja i da prođe studeni. Ništa se u studenom neće promijeniti, sa statusom ili bez njega, vidjet ćeš. Samo pitanja mijenjaju sudbinu ove zemlje. I ne da ti kaže neki lokalni kabadahija da ti ne trebaš znati đe su pare. Jer imaš pravo na te odgovore. Pitanja su ključ izlaska iz luđačke košulje. Postavljaj ih, traži odgovore, uporno, dosadno... Znaš, odgovori ne padaju s neba, njih se zasluži. Teškom mukom. Ali zato si slobodan. I ne pereš guzice.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.