Demografija: Strateško planiranje nemogućeg

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U zemlji u kojoj se ne zna hoće li svitanje najaviti sirena za opću opasnost, da li će je, te zemlje, prekosutra biti i kakva nas nova, normalno najveća kriza od potpisivanja Okvirnog sporazuma za mir, čeka za pet – šest dana, neke, nazovimo ih, civilne inicijative i vijesti o njima zvuče nadrealno. A nisu nevažne, sasvim suprotno, samo… E da je jednom izbjeći to prokleto samo i isto takvo ali.

„Ovom odlukom se pokreće postupak izrade Demografske strategije kojom će se na sistematičan i sveobuhvatan način pristupiti rješavanju ovog problema na području cijele Federacije BiH. U procesu će se primjenjivati ključna načela izrade strateških dokumenata u Federaciji BiH, a to su otvoreni model koordiniranja, ravnopravnost spolova, horizontalno i vertikalno koordiniranje svih nivoa vlasti u Federaciji, partnerstvo, te javnost i transparentnost. U Odluci se utvrđuje da se u izradu i finaliziranje Demografske strategije kroz proces javnih konsultacija, uključuju svi relevantni federalni i kantonalni organi uprave, jedinice lokalne samouprave preko Saveza općina i gradova FBiH, te druge vladine institucije i nevladine organizacije. Financijska sredstva za izradu Demografske strategije osiguravaju se iz donatorskih sredstava“, javlja Press služba Vlade Federacije BiH, dok portal Klix navodi da će se „demografskom strategijom definirat strateški ciljevi, prioriteti i mjere usmjerene na suzbijanje negativnih demografskih trendova u FBiH, s posebnim fokusom na pitanja iseljavanja stanovništva u druge zemlje, niske stope nataliteta, starenja stanovništva i druga pitanja od značaja za promjene u demografskoj strukturi stanovništva“, te da će se „nacrt ove strategije dostavit do 31. marta 2024. godine na dalje postupanje Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike“ kojim, inače, upravlja Adnan Delić iz Naroda i pravde.

Odlazak mlađeg svijeta

Zakučast je jezik administracije, svake, pa i entitetske, a na običnom, svakodnevnom, bi se reklo da će Vlada FBiH u saradnji sa kantonima, gradovima i općinama tražiti načina da zaustavi odlazak mahom mlađeg, radno sposobnog svijeta, Federaciju posljedično učini mlađom po dobnoj strukturi stanovništva i, je li, poveća natalitet.

Od ovoga zadnjeg, da ne rastežemo i da se ne lažemo, nema ništa iz najmanje dva razloga plus još koji. Ko god kaže kako se iz Bosne i Hercegovine, dakle i iz FBiH i iz Republike Srpske, odlazi i zbog vazda nategnutih međunacionalnih odnosa i kontinuirano destruktivnih politika, a ne primarno iz egzistencijalnih razloga, taj je ili sretno blesav ili tragično neupućen.

Prosječnoj obitelji sa tri-četiri člana – brojnije su odavno rijetkost – koja mjesečno raspolaže sa, neka bude 4.000 maraka, za rate kredita ne izdvaja pola i ne ljetuje na vlastitom balkonu, njemačke skele, austrijske konobarske tacne i skandinavski taksiji nisu privlačni. S parama se, da pojasnimo ukoliko treba, puno lakše podnose i nakaradni Ustav, još naopakije teritorijalno uređenje i svi oni što gostuju po TV dnevnicima u kojima, mahom, najavljuju nemoguće, obećavaju neizvodivo i povremeno prijete.   

Najtraženiji poslovi

Najtraženiji poslovi kod nas su i dalje u javnom sektoru, a put do njih popločan je ili kovertama sa značajnijim iznosima ili stranačkim iskaznicama, ako ne i oboje. Pisali smo već o tome da se, recimo, radno mjesto medicinske sestre u Zenici naplaćivalo 10.000 maraka, pa o tome da su radnim mjestima u Elektroprivredi BiH trgovali nekadašnji moćnici iz Stranke demokratske akcije, Amir Zukić i Asim Sarajlić – s tim što je prvi osuđen, dok je drugi, eto, oslobođen krivnje – a primjera, naravno, ima koliko treba i gdje god, od Sovića do Bijeljine i od Trebinja do Bihaća. 

Sa druge strane je takozvani realni sektor u kojem, naravno, ima dobro plaćenih poslova, ali i znatno više potplaćenih, pa je najniža plata još uvijek manja od 1.000 maraka, s tendencijom da takva i ostane bez obzira na najave rasta koji će, sve i da se dogodi, opet biti nedovoljan za dostojanstven život.

Da bi se, dakle, iz BiH – ili samo Federacije, isti ud – odlazilo manje, treba postojati niz razloga za ostanak: više posla, veće plate, lakše dobijanje stambenih kredita po podnošljivim uslovima… Treba, jednostavno, osigurati bolji standard čija je, ali uvijek, prva žrtva - natalitet.

Pravljenje čete đaka je, ma kako to grozno zvučalo, zabava za sirotinju. Govore to i podaci iz rahmetli Jugoslavije u kojoj su dvije najbogatije republike – Slovenija i Hrvatska – imale najmalobrojnije porodice, dok su najmnogobrojnije bile u najsiromašnijoj ex autonomnoj pokrajini, odnosno na Kosovu.

Ništa drugačije nije ni drugdje: za razliku od mladih i siromašnih nacija koje nemaju problema s natalitetom, ali isto tako nemaju ništa više, one bogate su sve starije i sitnije, pa malo fali da se o parovima sa više od dvoje djece počnu snimati dokumentarni filmovi.

Zemlja za stare

Pristojan novac – ne govorimo, naravno, o milionima zahvaljujući kojima se može imati razred djece i divizija dadilja – omogućava putovanja, dinamičan društveni život, odlaske u kino, teatar i muzeje, skupe hobije i tako dalje i tako redom; sve što traži vrijeme kao i roditeljstvo, a uobičajen izbor onih koji izbora uopće imaju je što više od prvog i minimum od drugog. To, možda, ne bi trebalo da je tako, ali tako jednostavno jeste i ne postoji mjera koja će dovesti do promjene.

Bosna i Hercegovina ne može, jednostavno ne može, istovremeno prestati biti zemlja za stare, postati prepoznatljiva po porodicama sa puno članova i ne služiti kao polazna stanica za Zapad za koji se kupuju isključivo jednosmjerne karte. Promjena zadnjeg, ponovimo, dijelom mijenja starosnu strukturu stanovništva i tu, opet, dolazimo do famoznog samo.

Ostaje se, naime, tamo gdje ima i posla i para, a da bi ih bilo treba, uz ostalo, smanjiti ogromnu i skupu administraciju, te pojeftiniti državni aparat općenito. Svega toga nema bez ozbiljnih izmjena i teritorijalnog ustroja i Ustava kako  Federacije, tako i Bosne i Hercegovine, do čega će, kao što znamo, doći možda nekada. To nekada, naravno, neće biti uskoro.

Ako je sve kako je opisano, a drugačije nije, onda se umjesto „nacrta strategije“ Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike do 31. marta 2024. „na dalje postupanje“ može komotno dostaviti i prazan list papira, ma i dva, svejedno je.

Pod uslovom da do tada svi ne zaborave na demografiju zbog najnovije nove najveće krize od Daytona do posljednjeg dana trećeg mjeseca iduće godine.