Djeca bombe bacaju, gradovi se blamiraju, entiteti se snivaju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

23.1. – Ponedjeljak

Valjda da bi rekli nešto novo, nakon susreta premijera BiH i Srbije, rečeno je kako će se graditi autoput od Sarajeva do Beograda. Nije rečeno ni kojim novcem ni kojom trasom ni kada. Ali se reklo. Čisto onako da se ne lupeta preko Drine kako se inače lupeta.

A zalupetalo se i kod nas ograničenih bez granica. Vladajuća koalicija će zasjesti kako bi, po tko zna koji put, provjerila u kakvom je stanju. A sve je, čini se, u voznijem stanju od vladajuće kočije i umišljenih kočijaša.

24.1. – Utorak

Pravosuđe je opet pokazalo običnom čovjeku u BiH kako netko tko ima zvučnog oca ipak može baciti i topovski udar pred vozilo prvog čovjeka vojske a da mu se to oprosti.
Kaže sud kako je Zlatko Humo imao pravo baciti topovski udar u tunel, a da je načelnik Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH Anto Jeleč sam kriv što je u tom trenutku prolazio tunelom.

Neka djeca se u zemlji jednakih mogu igrati. Druga ne.

25.1. – Srijeda

Izblamirao se Grad Mostar još jednom. Ovoga puta, nakon mazanja očiju prvom javnom raspravom o proračunu, ispalo je da tamo negdje u fotelji vladara Gradom ne zna i exell ispuniti kako treba. Otkrila je to mostarska Republikanska stranka, a kreatori javne tabele nisu znali ukloniti komentare na proračunske stavke u kojima se vidi sva sposobnost i dubokoumlje vladara grada bez izbora.

Krpit će se stare rupe, izdvajaju se novci za već plaćene i dovršene poslove i ništa nije sigurno u brojkama osim slova da nitko nikada za bilo koji mostarski propust, od izbora do rupa u proračunu, neće biti kažnjen.

26.1. – Četvrtak

Popustio snijeg pa se osim političke panike u medijima kisele ionako ukiseljeni krastavci. Analizira se izanalizirano i objavljuje već objavljeno. No, kod ribica kakvi smo mi, sve prolazi.

Napeto je oko mostarske trase Koridora Vc. Građani se bune zbog položaja buduće ceste. Netko bi da se cesta izmjesti, netko bi da se gradi, a netko bi da se ne gradi nikako. Kao da se one na zamlji išta pita.

27.1. – Petak

Opet je prva dama iznenadila javnost. Pukla je po ekavici Sebija Izetbegović na konferenciji za medije na kojoj je pokušala govoriti o novcu i uštedama a ne o zdravstvu u svojoj zdravstvenoj ustanovi. Oni, kojima se to da pratiti, mogu pronaći objavljene sve male neistine koje je prva dama izgovorila govoreći o uštedama.

Oni, koji imaju bolji želudac, mogu pronaći samohvalu i samoobranu sarajevskog kliničkog centra kako su ponosni na to što im prva dama zna govoriti i na ekavici usporedivši to s poliglotikom.

28.1. – Subota

Sastalo se najveće tijelo Hrvata u BiH pa ponovilo ono što godinama ponavlja i što godinama neki drugi odbijaju u BiH. Hrvati hoće, neki drugi neće i tako godinama u krug. Čulo se ovog puta i poneka kritika na račun boraca za prava Hrvata u BiH. Ali i ta priča ide u krug. Ili ono što govore nikada ne dobiju priliku ili oni koji govore da neće biti više tako zavrte isti taj krug od kojeg nam se manta više nego od neravnopravnosti.

29.1. – Nedjelja

Pred očima nam je još jedna odgledana priča. Zahtjevi Hrvata i stranaka okupljenih oko HNS-a dočekani su na nož. Stranke koje predstavljaju Hrvate, ma kakve one bile, ponovile su kako traže treću kašiku za jedenje bh čorbe, treću nogu u bh tronošcu, entitet kojim, tvrde, ne žele srušiti BiH.

Slijedi epizoda galame o nedavanju nikome ništa, o suživotima, prekrajanjima i raskrajanjima i zavrtjet će se krug u kojem, govoreći kako napredujemo, uporno jedni drugima ne damo ništa, a oduzimamo sve.