El Clasico u Mrduši Donjoj

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Početkom pandemije, kada su se gotovo preko noći pojavile brojne teorije urota, česta tema u medijima bilo je povjerenje u znanost, jer su mnogi te bizarne teorije povezivali s tim. Naslušali smo se tada brojnih utopističkih teza, kao što je ona da se znanstvenici jako malo trude približiti znanost "običnim ljudima". Bez da se itko ozbiljno zapitao kako to običnim ljudima, uključujući i mene, "približiti" Einsteinovu teoriju relativnosti ili proces dobivanja cjepiva.

U međuvremenu su se pojavila cjepiva protiv koronavirusa, i to u rekordnom roku i dogodio se jedan paradoks: umjesto da se poveća povjerenje u znanost, ono je naglo palo. Postavlja se pitanje koliko je u ovome krivica same znanstvene zajednice.

Mali čovjek stručnjak

Zanimljiv je prijepor koji se proteklih mjeseci vodio unutar Znanstvenog savjeta vlade Andreja Plenkovića u vezi Gordana Lauca, jednog od članova tog Savjeta. Zbog kratkoće teksta neću ulaziti u meritum stvari, ali je ovdje zanimljivo primijetiti na koji način glorificirani "mali ljudi" gledaju na ovaj prijepor. Oni jednostavno, čini mi se, odaberu "svoju" stranu i žučno navijaju. Zbog čega odaberu jednu, a ne drugu? Ne znam. Znam samo to da znanstveni argumenti nisu primarni. To podsjeća otprilike na našu odluku za koga ćemo navijati u El Clasicu, za FC Barcelonu ili Real. Krivnja zbog sumnji u znanost u ovom slučaju je, dakle, isključivo na samim znanstvenicima koji su vlastite nesuglasice iznijeli u javnost, umjesto da to riješe iza zatvorenih vrata.

Ovo je samo jedan primjer. Slični prijepori proširili su se na sve sfere društva. Naš "mali čovjek" preko noći je postao stručnjak za epidemiologiju, nuklearnu fiziku, nogomet, film, književnost, klimatske promjene... Pa i za politologiju, pri čemu imaju "nesebičnu" pomoć raznoraznih "znanstvenika", obično zaklonjenih zvučnim titulama i znanstvenim institucijama u kojima rade, što njihovim riječima treba dati znanstveni dignitet, čineći na taj način neizmjernu štetu instituciji u kojoj rade, ali i znanosti u cjelini.

Tako je nedavno stanovita dr. Senada Šelo Šabić, viša znanstvena suradnica zagrebačkog Instituta za razvoj i međunarodne odnose, pojasnila "objektivnoj" hrvatskoj javnosti na tportalu, jednom od najčitanijih portala u Hrvatskoj, stanje u Bosni i Hercegovini, nakon što je naša zemlja postala svjetska i europska top-tema nakon najnovijih Dodikovih eskapada.

Šelo Šabić je u svom intervjuu samo ukratko elaborirala okoštale teze iz uvriježenog repertoara opskurnih zagrebačkih komšićoida, koji već godinama nezainteresiranoj hrvatskoj javnosti prodaju Komšićeva muda pod Čovićeve bubrege, ne pitajući se nijednog trenutka koliko štete time nanose građanima Bosne i Hercegovine, i kakav je osjećaj iz dana u dan gledati komšiće i slične na ovdašnjim televizijama, koji zbog svojih sitnih, privatnih interesa vode državu ravno u ponor. Treba sve slične komšićoide provesti našim pustim gradovima, selima, praznim školama, pokazati im primjere ekstremnog siromaštva na svakom koraku, i na taj im način pokazati da su i oni dio te priče.

Odmah, sljedeći dan, uvažena gospođa doktorica ponovila je najvažnije teze iz intervjua za portal radiosarajevo.ba. Što je, je li, slučajno? Mog teksta ne bi ni bilo da je sve ostalo u hrvatskim okvirima: to što hrvatski portali zaglupljuju vlastite čitatelje, nije moj problem. Ali to u našem slučaju poprima neke druge, mnogo malignije konotacije, cementirajući ovdašnje prijepore navodnim znanstvenim autoritetom.

"Koordinacija Beograda i Zagreba oko izmjena Izbornog zakona, ne samo da je izravno miješanje u unutrašnja pitanja u BiH te pokazuje u kojoj mjeri Hrvatska i Srbija ne poštuju svoju susjednu zemlju, nego njihovo koordinirano djelovanje u svima koji se sjećaju devedesetih, u najmanju ruku, izaziva duboku sumnju u dobre namjere", izjavila je Šelo Šabić za radiosarajevo.ba.

Vojni udar

Ono što je u ovoj izjavi najspornije je lakonsko izjednačavanje Srbije i Hrvatske. Nebrojeno puta sam dosada pisao o destruktivnom djelovanju Hrvatske na prilike u Bosni i Hercegovini, prvenstveno se bazirajući na odnos prema bosanskohercegovačkim Hrvatima, gdje je srž problema neznanje i nezainteresiranost. O kakvom, onda, "koordiniranom djelovanju" govori uvažena doktorica?

O navodnom "državnom udaru" u režiji Hrvatske vojske koji se "dogodio" prije osam mjeseci, a koji je lansirao Plenkovićev ministar obrane Mario Banožić, da bi napakostio predsjedniku Zoranu Milanoviću, zbog sukoba ove dvojice visokih hrvatskih zvaničnika o kojemu ovih dana bruji hrvatska javnost?

Što se dogodilo? Hrvatska vojska je poslala u Bugojno jake snage, čak trojicu časnika, koji su na 24 sata okupirali Bugojno? Priču o "vojnom udaru" spremno je prihvatio sarajevski građanluk, nijednog se trenutka ne zapitavši što se dogodilo taj dan u Bugojnu. Evo, da ih informiran, bila je nekakva sahrana, a oni neka se zapitaju jesu li taj dan u Bugojnu sahranjeni psi lutalice ili žrtve ratnog zločina, i to s dvadeset i sedam godina zakašnjenja.

Je li ovo Plenkovićev ministar napravio mimo volje svoga šefa? Nekoordinirano? Sumnjam. Postoje one Isusove riječi iz Evanđelja, "kako ni vrabac ne pada s grane bez znanja Oca mojega". Možemo u tom smislu, uzimajući u obzir trenutno stanje na HRT-u, o kojemu se proteklih dana vodila burna rasprava u hrvatskom Saboru, bez ikakvih ograda reći kako ni muha ne smije sletjeti na kamere HRT-a bez znanja Andreja Plenkovića. Je li to ono famozno "koordinirano djelovanje" koje spominje Šelo Šabić u intervjuu?

"Krajnje je vrijeme da međunarodna zajednica uvidi grešku koju čini i počne se svrstavati uz progresivne snage koje se zalažu za punu vladavinu prava i zaštitu interesa svih građana BiH bez obzira na njihovu etničku, vjersku, rodnu ili bilo koju drugu pripadnost. Predstavnici međunarodne zajednice tvrde kako svojim pregovorima s nacionalistima traže način kako osigurati mir i opstojnost BiH. No, svojim pristupom nekonfrontiranja s rušilačkim politikama direktno doprinose urušavanju najvažnije tekovine Daytonskog mirovnog sporazuma - mira u BiH", izjavila je također Šelo Šabić.

Drsko štemanje zdravog razuma

Ovo drsko štemanje zdravog razuma putem pameti uvezene iz Hrvatske je nešto što je specijalitet "građanskih" medija. Sve je isto, samo se mijenjaju lica zagrebačkih komšićoida, od Stipe Mesića, Jadranke Kosor, Sandre Benčić i sličnih, pa do Senade Šelo Šabić, koji iz zagrebačke zavjetrine objašnjavaju bosanskohercegovačkim domorodcima (Indijancima) što nas je snašlo.

U intervjuu tportalu, Šelo Šabić naziva Željka Komšića "hrvatskim članom Predsjedništva BiH". Odakle je izvukla ovaj podatak? Željko Komšić troši treći mandat na mjestu hrvatskog člana Predsjedništva, a da nijednom za sve ove godine nije izjavio da je ono za što se predstavlja i za što prima plaću.

Zapitaju li se ikada ti komšićoidi zbog čega je Dodik danas u mogućnosti bez ikakvih problema blokirati cijelu državu? Odakle mu ta silna moć? Da američkog poslanika Escobara, kao što je to napravio nedavno, lakonski i doslovce odjebe? Pa Dodik je danas postao ono što jeste vješto koristeći višegodišnju paralizu Federacije BiH, stvorenu fenomenom Komšić, najdestruktivnijom pojavom poratne Bosne i Hercegovine, pri čemu je, dakle, Dodik tek posljedica, a upravo Željko Komšić uzrok. Revitralizirati tu politiku u trenutku kada je dovedena pred zid, i to ni manje ni više već kao rješenje svih problema Bosne i Hercegovine, zaklanjujući se pritom iza zvučne znanstvene titule, može biti samo rezultat općeg sljepila ili loših namjera. Trećeg nema.

I na kraju, da zaključim, vraćajući se na početak teksta: stavovi Senade Šelo Šabić su znanstveno relevantni u istoj mjeri kao što je to u epidemiološkom smislu ona opskurna pjesma "Neće gara da primi vakcinu" stanovitog Goci Benda, koja se preko noći na ovim prostorima pretvorila u antivaksersku himnu. Gara iz pjesme je, tako, između Moderne, Sputnjika, Pfizera ili AstraZenece, odabrala "bôcu na Sokocu". Kao što je gospođa Šabić, između bosanskohercegovačkih "plemenskih poglavica" (odavde izraz domorodci u ovom tekstu) odabrala Željka Komšića, uz oduševljenje "objektivne" sarajevske publike. El Casico u Mrduši Donjoj?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.