Fadile, sad' stvarno oprosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Predsjednik Vlade Federacije, Fadil Novalić, ima više sreće nego pameti, što, istini za volju, u njegovom slučaju i nije naočito teško. Iz cijele frtutme u kojoj se odnosi na političkoj sceni mijenjaju iz dana u dan, da bi, kao i obično, na kraju sve ostalo navlas isto, Novalić i njegovi ministri su izašli kao najveća gospoda.

Za razliku od Denisa Zvizdića koji, teorijski, ali ne i prema ovdašnjoj praksi, predsjedava manjinskom državnom Vladom, Novalić uživa povjerenje federalne parlamentarne većine: naizgled raspuknute koalicije SDA, HDZ-a i Radončićevog Saveza za bolju budućnost.

Potrudio se, nije da nije, Novalić da ljutitoj federalnoj opoziciji, na čije se insistiranje glasalo o povjerenju Vladi FBiH, iznese podatke o radu svog tima. Uglavnom, mi, za razliku od njega, pojma nemamo koliko nam je dobro: pada broj nezaposlenih, čak raste i zaposlenost – što znači da nisu svi što su bili bez posla zapucali u Njemačku – zatim, rastu prihodi od poreza, penzije se još uvijek dijele, malo fali da započne nekih osam – devet velikih investicijsko-energetskih projekata,nađeno je nekakvo, sigurno epohalno, rješenje za problematične javne firme... E još da je usvojen onaj Zakon o akcizama, bila bi Federacija jedno od najvećih gradilišta na Balkanu.

Bakir Izetbegović, Novalićev nadređeni, ustvrdio je, onako usput, da bi zahvaljujući tim akcizama Bosna i Hercegovina bila balkanski prvak u gradnji, što znači da bi pola nje, Bosne i Hercegovine, spadalo u sami balkanski vrh. Sve sa Novalićem na čelu kolone sretnih.

Brojke su iste kao i ljudi: sve će priznati ako ih se dovoljno dugo muči. No, u Novalićevom slučaju je sasvim nevažno govore li, zaista, o učinkovitosti njegove Vlade ili dobro prikrivaju sve budalaštine u kojima je učestvovao i učestvuje – od plasiranja teze da građani iracionalno troše, preko moratorija na zapošljavanje u javnom sektoru koji nije važio u slučaju njegove kćeri, pa do urušavanja firmi i njihovog pripremanja za jetinu prodaju.

Federalnog premijera na vlasti ne čuvaju rezultati rada, već nevažnost i strah od mogućih posljedica raspada trojnog pakta SDA-HDZ-SBB. Fadil Novalić nikome, a Fahrudinu Radončiću posebno, ne predstavlja smetnju u ostvarivanju ambicija. Nigdje se, ali ni u ludilu, aktuelni predsjednik Vlade FBiH ne pominje kao mogući kandidat SDA za bošnjačkog člana Predsjedništva i, posljedično, najozbiljniji protivnik čelniku SBB-a.

Pominje se, međutim, predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić, što je svakako jedan razloga neprihvatanja njegovog izvještaja o radu te institucije u 2016. godini.

Također, u Vladi Federacije se, za razliku od Vijeća ministara, ne može trgovati potencijalnom promjenom partnera, odnosno prijetiti marginaliziranjem Saveza za promjene i jačanjem SNSD-a. Svi, ali svi akteri vlasti u većem entitetu znaju šta bi moglo uslijediti padom Novalićevog kabineta i pucanjem koalicije Izetbegović-Radončić-Čović.

Jedna od dvije bošnjačke partije bi u tom slučaju morala ispasti iz igre, a potencijalne zamjene bi onome ko ostane – SBB-u ili SDA-u, svejedno je – godinu dana zagorčavale život koristeći poziciju u vlasti da se ispromoviraju kao ozbiljna opozicija. Usput bi ti neki novi partneri iz nužde od Čovića i jednog od one dvojice nesretnika ispuzalih ispod Alijinog šinjela, tražili svašta: spašavanje vlasti je, znamo, naučili, skupa zajebancija.

Mirno će, očito je, Fadil Novalić svoj mandat privesti kraju, ma koliko nešto radio ili ne radio. Okolnosti su, jednostavno, takve da je pred federalne zastupnike komotno mogao izaći i reći da će sve o svom i učinku svojih ministara objaviti do kraja godine na gledanijim porno stranicama i opet bi glasanje o povjerenju njegovoj Vladi završilo isto. No, eto, nije.

Potrudio se, skupio tonu nekakvih brojeva, sve ih iščitao, objasnio i samo je falilo da se nakloni prije aplauza. Pokazao je, što mu valja priznati, poštovanje prema instituciji zakonodavne vlasti i njenim reprezentima koji su se sjetili igrati političke krize prije godišnjeg odmora, a jedino što su uspjeli jeste dati Novaliću dokaz da je uspješan prvi ministar. I svima nama obavezu da mu se ispričamo što to nikako ne možemo skontati.