Godina prođe, a život ostade zarobljen pod dupetom lidera

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nije teško u Bosni i Hercegovini sumirati jednu godinu na odlasku. U kaosu u kojem se zemlja vrti, svaka godina nalik je jedna drugoj. I izborna, i postizborna, i ona u kojoj se kao nešto radi i ona predizborna, u kojoj se tresu ispaćenim narodima pod nos novci čuvani za predizborne asfalte.

Godina koja odlazi bit će upamćena po odlascima. Ona koja dolazi, ne obećava povratke. Osim povrataka na staro bezbroj neriješenih stvari. Čitavu godinu, koju smo dočekali zajapurenim obećanjima osvajača izbora, gledali smo kako matematičari naših sudbina smišljaju formule za sjesti u vlast. Nakon 12 mjeseci popunjavanja raznih razina najpodobnijim dupetima, kraj godine dočekali smo s neformiranom vlašću. A svi se, i mi i oni, pretvaramo kao da je sve u najboljem redu. A oni se pretvaraju kao da ni za što nisu krivi. Ni za krive procjene ni svjesno laganje da će stvari mijenjati kad zasjednu.

A sve što su mijenjali, pokazala je to 2015. godina, jesu ljudi u nadzornim odborima i broj uposlenih u javnim poduzećima unatoč moratorijima na zapošljavanje i svim istupljenim mehanizmima kojima su nam lagali da neće biti kao oni koje su skinuli s vlasti. A svi su, koliko god to ofucano zvučalo, isti. Baš kao i godina koju su našim životima bacili u vjetar.

Napunjeni su tako uredi poduzeća zbog kojih su pucale koalicije njihovim ljudima. Tvrdilo se s predizbornih govornica kako će odgovarati oni koji su htjeli raskupusati nešto naše. A onda su ostavili njihove i nagurali svoje na jasle u koje manje poslušni ubacuju novac.

Naslušali smo se europskih puteva, rekonstrukcija vlasti, uređenja države, preuređenja entiteta, boljeg sutra, smanjenja nezaposlenosti i nameta. Naslušali smo se kako nemamo vremena, ali i odgađanja dogovora kao da imamo svo vrijeme na svijetu. Naslušali smo se lažnih izljeva prijateljstva i stvarne mržnje i nagledali poljubaca pomirbe kao da nikada ništa nitko rekao nije.

Svjedočili smo erekcijama ega u nadobudnim političarima i razotkrivanja nedoraslosti da se netko predstavlja liderom stranke, struje ili naroda. Svjedočili smo svojoj šutnji i nemoći da promijenimo one koje su umjesto nas zaokružili stranački pijuni u biračkim odborima.

Svjedočili smo predstavama za javnost u takozvanim borbama protiv korupcije, smiješnim uhićenjima i još smješnijim puštanjima na slobodu. Svjedočili smo traljavosti države kad je trebala pokazati da je država. Obilježili smo godišnjice. Suzama, psovkama ili mržnjom. Zavisi kako koje. Otkapali smo mrtve i kostima jedni drugima boli oči natječući se tko više pati, a tko više mrzi.

Glumili smo veličine hvaleći se različitostima zbog kojih smo se ubijali i natopili ovu zemlju krvlju toliko da bi svaki cvijet trebao biti crven i mirisati na smrt koju spominjemo više nego život kad govorimo o budućnosti. A onda smo se mrzili zbog različitosti, krijući se u anonimnim komentarima, liječeći zakržljalu budućnost u sebi krikom prstiju jer hrabrosti za krih u njihovo uho nemamo.

Lako je sumirati godinu na izmaku u Bosni i Hercegovini. Nama su vrata normalnog svijeta uvijek otvorena. Samo se trebamo dogovoriti. A jedini nam je dogovor kad trebamo podići kredit. Pokazalo se da je 2015. godina ista kao i ona prije i da će 2016. biti ista kao njezina prethodnica i kao sve one što su nam ih, zadihani otpuhali, praveći mjesta za svoje na fotelje navikle guzice.

Kalendar se okreće, zemlja bez himne i neba se vrti oko istrošene osi, a nama život prođe u malim koracima čekajući da svi oni koji su isti učine nešto da država prestane biti teret onima koji u njoj žive i čekaju da doček Nove godine na otvorenom ne bude ravno čudu poput ustavnih promjena.