Imamo ga! Imamo Troglavca!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jučerašnja inauguracija još je jednom potvrdila moje mišljenje da su nam njih trojica samo jedan veliki kamen spoticanja i da kao u svakoj normalnoj državi, troglavoj ažbahi treba smanjiti ovlasti na minimum i učiniti je najobičnijim kancelarom za naslikavanje, pritom ukinuti i sami pojam „njih trojice” i uvesti jednog predsjednika/cu.

Nemojte mi govoriti da bi to bilo pogubno po vanjsku politiku zemlje jer niti bi Bosna i Hercegovina bila prva zemlja u povijesti koja je imala jednu politiku u predsjedničkom uredu, a sasvim drugu u parlamentu, niti će definitivno biti posljednja. A ono jučer bio je jedan najobičniji politički cirkus u kojem je svatko vodio svoju politiku, svatko se dodvoravao svojim političkim utjecajima, a ono što je najgore, diplomatskog podjebavanja bilo je na sve strane.

Žentlmen

Idem kao što običan svijet čita novine, straga, pa ćemo od onoga s najmanje osvojenih glasova. Šefika Džaferovića imao sam priliku upoznati dok nije bio... ček sad da prebrojim, ako je posljednji bio Bakir, onda je Šefik u ovoj rotaciji treći čovjek države. Iz poslovnoga kruga, Džaferović je uvijek kulturan, uglađen, čak i ako mu se nije svidjelo što ga pitam. Nemojte uopće misliti da je to normalno u politici, većina domaćih političara te ili ignorira ili su iznimno odbojni i ponekad uvredljivi ako im se pitanje ne sviđa. Jednom sam mu prilikom, kada mi se javio nakon, uvjetno rečeno, neugodna pitanja u SMS-u, rekao: „Da su bogdo svi poput Vas, poslovni i pristojni!” U tom pogledu on je sasvim vidno jedan od prvih ljudi SDA, lice i slika ove stranke. Čvrst, ne uvijek ugodan za čuti, ali ne odustaje od svoga.

Takav je bio i u svome inauguracijskom govoru, gdje se pozivao na suradnju koju su njegovi prethodnici ostvarili, jer razina tolerancije koju su imali je dosad najbolja. Iako se nemaju mnogo čime pohvaliti, europski put Bosne i Hercegovine nije rezultat ničijeg rada kao što ni cijena električne energije ne ovisi o direktorima Elektroprivreda, nego o Božjim davanjima. Bosna i Hercegovina koja godinama klizi niz Europsku padinu napokon se skotrljala na europski put.

Pa ipak, Džaferović je u govoru samo izlistao ono što ne valja i što treba napraviti. Jasan pokazatelj političara koji se nakon dva desetljeća umorio zastupničkih klupa pa prešao u drugi OUR. Ništa što mi ne znamo, ništa što svaki, iole pismeniji gost kavane ne zna i ne može. I opet, ponavljao je priču o poštivanju slova zakona i Ustava BiH, što je samo opravdavanje izbora Željka Komšića u instituciju. I još mi nije jasno zašto je trebao pričati o oružanim snagama, nije mi jasno hoćemo li to u neki rat ili...

Komrad maljčik

Za razliku od Šefika Džaferovića, kojeg je predsjedavajući Dodik uveo riječima, član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, za ovoga nije utrošio slične riječi. Na „gospodina Komšića” ni ja neću trošiti mnogo riječi, osim što je njegov inauguracijski govor bio jedan dugački niz floskula, on sam reče na početku nešto kao da će biti predsjednik svih građana, znači odmah porekao Ustav u koji se kasnije u govoru zaklinjao. Nema BiH predsjednika, mada bih ja volio da ima.

Što se Željka tiče, od njegova posljednjeg mandata ništa se nije promijenilo, čak je i ured na istom mjestu. Dakle, jedan potpuno nebitan čimbenik u cijeloj političkoj slici, niti je što napravio on, ni ovaj poslije što se nije pojavio. Bolje bi Bosni i Hercegovini bilo da su tu samo Šefik i Milorad, više bi napravili, no, budući da sam ja legalist, izabrali ste ga, gledajte ga. „NATO put BiH je tamo gdje sam bio prije četiri godine”, njegove su riječi i dovoljno govore o težini njegove neozbiljnosti.

Kad ustane stand-up komičar

Osobno nisam ljubitelj niti politike SNSD-a niti sam fan Miletova slavarsko-vašarskog imidža, ali mora mu se odati dužno priznanje da je na inauguraciji jedini bio konkretan. Nije se dodvoravao, nije nam ništa ugrozio na bosanskohercegovačkom putu, izrazio eurointegracijske težnje, izrazio prisne veze s Rusijom. Osobno mi je žao što se prisjetio zahvaliti se i Kini, ali ne i Turskoj. Nije sad problem što on privatno ima nešto pik na islamu, ali zamjerit će mu Vučić, Vučiću su Turci najbolji prijatelji. Što se pak tiče Kine, svi mi znamo tko je trenutno najjača svjetska sila, aferim, predsjedatelju!

Ono što je pohvalno u Dodikovu inauguracijskom govoru jest inzistiranje na jačanju domaćih vlasti. Visoki predstavnik, strani sudci, sve je to ono bez čega možemo i ja sam za. Ne zbog činjenice da mrzim euroatlanski put BiH, nego zato što ne postoji drugi način da mi ojačamo nego da prerežemo. Možda u početku bude ljigavo, ali ljigavo je i ovo karikiranje troglavosti, ljigavo je da kad svaki od kerova povuče na svoju stranu, dođe hoh ojropa da urgira.

Uvjetovanje, što i on sam reče, zna da je nemoguće, ali gotovo uvjetovanje na statusu kandidata je jasan i odvažan istup, makar i od Milorada Dodika. Ali zna Dodik dobro tko je imao najviše glasova među njima trojicom. A našoj zemlji status kandidata je nepravedno otet, budući da smo ekonomski još uvijek snažniji od najnovijih euročlanica s istoka. Istina, ima dosta mafije i kriminala u nas. Ali nećemo mi naprijed dok se strani suci pitaju, samo zbog nepoznavanja slavenske pravosudne prakse.

Pošteno reče Dodik. Uostalom, nije čovjek došao da se slika niti da putuje. Lijep nije, a ionako ne smije u značajan dio svijeta zagaziti. Što mu ostaje nego da bude duhovit.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.