Imovinski rat: Šta će žrtvovati Milorad Dodik?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Borjana Krišto, kaže: „Postoje odluke Ustavnog suda kada je u pitanju državna imovina i mogu samo reći da postoje obaveze institucija koje knjiže da postupaju u skladu sa zakonom. Ustavni sudovi su korektivni faktor zakonodavne i izvršne vlasti i njihova je zadaća da se očituju o određenim neustavnostima, odnosno nezakonitostima".

Dva važna operativca

Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne Skupštine BiH, Denis Zvizdić, kaže: „RS nije zasebna država, ona je samo administrativno-teritorijalna jedinica unutar BiH. Mislim da je mit najopasnija stvar koja je prisutna na Balkanu. Tako se i stvara mit o državotvornosti RS i svako malo Dodik prijeti otcjepljenjem ili podjelom BiH. Takve stvari treba shvatiti vrlo ozbiljno. Državna imovina je suštinska crvena linija ispod koje se nikada neće otići“.

Vijest glasi: „Bivši poslanik u Narodnoj skupštini RS Adam Šukalo, imenovan je na funkciju savjetnika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića za regionalna pitanja. Adam Šukalo je bio i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i prvi predsjednik SNS-a u Republici Srpskoj kada je stranka osnovana 2010. godine“.

O tom Šukalo smo pisalo ovako: „Malo prije posljednjih općih izbora Milorad Dodik je dao uhapsiti i deportovati dva važna operativca Aleksandra Vučića, Adama Šukala i Vladimira Mandića, upućene da na zapadnoj obali Drine pomognu njegovim političkim protivnicima, prije svih Jeleni Trivić i Partiji demokratskog progresa Branislava Borenovića“.

Što gazda misli

Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i član Ujedinjene Srpske, stranke koja Miloradu Dodiku služi na isti način na koji je Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja služila Slobodanu Miloševiću – da kaže ono što gazda misli, samo mu je u određenom trenutku politički riskantno izgovoriti  -  Milan Petković, kaže: „Mislim da će se ovaj put morati ići u povlačenje iz svih institucija BiH. Ovdje bi se morale povući sve sudije, svi naši generali i oficiri iz OS BiH, moramo se povući apsolutno svi iz institucija koje se tiču i državne službe i SIPA, jednostavno vratiti se komplet u svoju teritoriju. Јučer sam u Sarajevu bio, čuo sam priče. Tamo se priča da će on ići u nametanje toga zakona. Ako on nametne taj zakon, ja nisam siguran u kom smjeru će se odvijati politička i bezbjednosna situacija. Ozbiljni ljudi već pričaju o tom da je taj zakon Schmidt već pripremio. To je kao da neko vama dođe vašoj kući i kaže mi vama oduzimamo kuću, odnosno, nećemo vam oduzeti kuću, ona se samo više neće voditi na vama. Ali, kad budete htjeli mijenjati prozore mi ćemo staviti prozore, kad budemo htjeli da vam zavrnemo grijanje, mi ćemo to uraditi... Republika Srpska ostaje Republika Srpska, ali se imovina vodi na BiH. Tako će nas dovoditi do jednog ludila da nas na sve načine ucjenjuju i ograničavaju. To znači nestanak Republike Srpske na mala vrata".

Nije ni predsjednik Republike Srpske izgubio glas, sasvim suprotno. Rekao je: „Nisam spreman da žrtvujem mir za neku borbu za Republiku Srpsku“.

Njive i kasarne oko Banja Luke

Dodik, naravno, zna kakav stav o državnoj imovini imaju bošnjačke i sve druge stranke sa sjedištem u Sarajevu. Računa, također, da u ovom slučaju, dakle u pokušaju da se imovina BiH praktično prepiše na Republiku Srpsku, ne može biti siguran u podršku Hrvatske demokratske zajednice koju možda ne zanima čije će biti njive i kasarne oko Banja Luke, ali je sigurno zanima izmjena Izbornog zakona do koje može doći isključivo kroz dogovore sa bošnjačkim i svim drugim strankama sa sjedištem u Sarajevu uz, svakako, pritisak OHR-a i podršku Ambasade SAD-a.

Kao, dakle, dovoljno upućen i nesklon sukobu, ponaša se naizgled suicidalno. Samo naizgled…

Aleksandru Vučiću Milorad Dodik ide na živce. Govore to, uz ostalo, njegovi trbuhozborci kada Dodika optužuju da otežava poziciju Srbije u pregovorima o Kosovu, a daleko više slanje Šukala i Mandića da se pobrinu za pobjedu Jelene Trivić i spriječe ono što se dogodilo nakon njihove deportacije, te imenovanje Šukala na nepotrebno mjesto savjetnika o regionalnim pitanjima. Nema, naime, ničega što Šukalo može reći a da to Vučić već ne zna. Baš kao što Dodik zna da je Šukalovo montiranje poruka njemu. Nimalo lijepa i nimalo saveznička.

Sposobnost preživljavanja

Predsjednik Republike Srpske pokazao je nevjerovatnu sposobnost preživljavanja gotovo svega: najavio je oko četrdeset referenduma o nezavisnosti RS-a, a nije održao niti jedan; prijetio je potpunim povlačenjem republičko srpskih predstavnika iz državnih institucija zbog Zakona o zabrani negiranja genocida, pa su se svi u roku od tri-četiri sada vratili; završio je pod američkim sankcijama i kuca mu purac zbog njih; uz sve (jalove) prijetnje iz OHR-a i drugih međunarodnih institucija, nastavlja ignorirati odluke Ustavnog suda; nije, istina je, pristao na ulazak BiH u NATO, ali nije ni napravio ništa da proces integracija blokira… Uspio je, uostalom, izgubiti izbore do jedne oktobarske nedjelje u sedam sati navečer, pa na njima pobijediti do ponedjeljka ujutru.

Ako je, a jeste, Srbija u takozvanoj međunarodnoj zajednici opet u ulozi ključne balkanske države – Hrvatska je u EU i NATO-u i ne doživljava je se ni dijelom regionalnih problema, niti ključnom za pronalazak rješenja – onda je njen gospodar, Aleksandar Vučić, važan, jako važan za geostrateška preslagivanja u ovom dijelu svijeta. Kao takvom mu se tolerira nećkanje oko sporazuma sa Kosovom, praktično postavljanje svoje vlasti u Crnoj Gori i, svakako, ogroman uticaj u Republici Srpskoj u kojoj mu, pokazao je i imenovanjem Šukala, Dodik nije prvi do srca.

Rafal u oba koljena

Predsjednik Republike Srpske se ne misli mirno povući u Bakince i čuvati unuke, već je, očito, spreman napraviti sve kako bi umanjio Vučićevu mogućnost izbora. Jednostavnije rečeno: dođe li do pogoršanja onoga što Petković naziva „politička i bezbjednosna situacija“, a sa upornim pokušajima poništavanja državne imovine hoće, Vučić Dodika neće smjeti ostaviti onako kako je Milošević ostavio pobunjene Srbe u Hrvatskoj. Srbijanski predsjednik je zbog Kosova pod prevelikim pritiskom Srpske pravoslavne crkve, slabe ali jako glasne opozicije i dobrog dijela javnih, uticajnih ličnosti, od Emira Kusturice do većine članstva SANU-a, pa je itekako svjestan da bi ignoriranjem problema u RS-u sam sebi ispalio rafal u oba koljena. To što Dodik čini sve kako bi do problema došlo, onima što Vučića žele patosirati znači koliko i promjene u početnom sastavu Fudbalskog kluba „Novi Pazar“.

Milorad Dodik, da konačno skratimo, ne strahuje od Christiana Schmidta i Michaela Murphyja, Denisa Zvizdića i Borjane Krišto, ali se itekako boji Vučića, njegove moći i pozicije u međunarodnim krugovima i ne pada mu na pamet mirno čekati da mu iz Beograda jave da spremi stvari, pozdravi se sa saradnicima i posveti oranju u kojem je dokazano dobar. A to što, kako kaže, nije „spreman da žrtvuje mir za neku borbu za Republiku Srpsku“ ne znači i da nije spreman da žrtvuje mir za borbu za samog sebe. Zato, kako Zvizdić reče, „takve stvari treba shvatiti vrlo ozbiljno“.  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.