Internet ubija po kućama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prvo je objavljeno kako se dvanaestogodišnja djevojčica iz Gradačca, nakon što je na YouTubeu objavila video pod naslovom ''Ostavio me dečko'', te doživjela takozvani cyberbulling ili maltetiranje na internetu, pokušala ubiti. Zatim je, samo na drugom mjestu, objavljeno kako se, ipak, dvanaestogodišnja djevojčica iz Gradačca, nakon što je na YouTubeu objavila video pod naslovom ''Ostavio me dečko'', te doživjela takozvani cyberbulling ili maltetiranje na internetu, nije pokušala ubiti.

Znamo, dakle, sljedeće: djevojčica od dvanaest godina doživjela je prvi - ne i posljednji, ali ona to još ne zna, mlada je - ljubavni krah, sjela za kompjuter, izjadala se Youtubeu i umjesto očekivanog razumijevanja naišla na uvrede, izrugivanja i ostale oblike verablnog iživljavanja. No, eto, živa je i zdrava, pa kao nema razloga za brigu i potrebe da se o njoj piše. A da si je, zaista, probala oduzeti život ili da su je našli mrtvu, možda bi dobila i naslovnicu u tabliodima. Sve bi, zatim, prenijeli portali, čitatelji i čitateljice krenuli komentirati i armagedon bi se učinio kao jedini sretan kraj za civlizaciju koja je našla efikasan način da pokvari internet.

U po mnogo čemu odvratnom, beskrajno dugom filmu Emira Kusturice, Underground, ima scena u kojoj majmun Soni, dok se ostali likovi, njih milijardu, vesele, uskače u tenk. Pogledom ga prati pokojni Bora Todorović i izgovara repliku koju od zaglušujuće buke niko ne čuje: ''Majmun je ušao u tenak, biće katastrofa…''

Neko je davno rekao kako dobre ideje nisu krive za ono što ljudi od njih naprave. Internet je, da i to naglasimo ako ima kakve potrebe, jedan od najznačajnijih izuma u historiji ljudskog roda, ali je, u isto vrijeme, kako je prije nekoliko godina napisao bosanskohercegovački književnik Muharem Bazdulj, ljudsku glupost učinio prisutnijom. Ne, nije je uvećao – jer je svakako beskrajna – već joj je, kažimo tako, omogućio rasprostranjenost.

Teorija o beskrajnom broju majmuna s beskrajnim brojem pisaćih mašina i mogućnosti da jedan od njih, lupajući bez veze po slovima, ipak napiše djelo ravno Shakespeareovom, starija je od mreže nad mrežama i na nju u knjizi Kult amatera podsjeća Andrew Keen, nekadašnji uposlenik u Silicijskoj dolini, pišući o tome kako ''blogovi, MySpace, YouTube i ostali suvremeni mediji koje stvaraju korisnici uništavaju našu ekonomiju, kulturu i vrijednost''. I, bilo u Gradačcu, djecu.
Je li, međutim, problem u internetu ili u nama? Pa, u internetu je tačno koliko i u onom tenku u kojeg je ušao Soni i ispalio granatu na derenk.

''Vrijeme u kojem živimo je izjednačilo pojmove 'biti poznat' i 'biti uspješan', ali djeca ne mogu da percipiraju negativne stvari koje slava sa sobom nosi. Djeca, posebno tako mladog uzrasta, žude za prihvatanjem i odobravanjem velikog broja ljudi, pa su društvene mreže i internet postali poligoni za ispunjavanje te potrebe'', kazao je psiholog Zoran Milivojević za EuroBlic.

Dvanaestogodišnjakinja iz Gradačca odrasla je, dakle, u dobu u kojem najutjecajniji mainstream medij, što televizija još uvijek jeste, prikazuje ljude kako spavaju, jedu, tuširaju se, kukaju, razvode, kuhaju, mršaju, peru noge i zbog toga što su pred kamerama spremni raditi ono što pristojan svijet radi kod kuće, postaju poznati slavni. Na kraju je napravila nešto sasvim prirodno za reality galaksiju: intimni je problem podijelila sa dragim gledateljima i gledateljicama na jednom od medija kojeg, kako kažu sljedbenici ideje o neograničenoj slobodi kreiranja internetskih sadržaja, stvaraju korisnici.

Uzgred rečeno, ako medijski sadržaj na bilo kojem mediju mogu stvarati korisnici, a ne profesionalci, znači li to i da umjesto doktora, dakle profesionalaca, zahvate na samim sebi ili drugim bolesnicima, mogu obavljati korisnici medicinskih usluga, odnosno pacijenti, po zanimanju profesionalni bageristi ili treneri karatea?

Ono što nije znala, a i kako će sa dvanaest, jeste da - kako ga naziva briljantni litvanski režiser Eimuntas Nekrošius - kult uspješnog čovjeka današnjice podrazumijeva nedostatak osnovnih ljudskih osobina i problema. ''Od malih nogu, djeci se nameće moraš biti uspješan, moraš biti prvi… Tebe ne smije ništa boljeti, što ti manje ljudskih osobina ostaje, to bolje. To se potiče - biti potpuno suprotan od svoje prirode. Jako čudan period, čudna su vremena, cijeli je svijet pretrpan tim načinom razmišljanja.''

Nama se, ne samo ovdje, tehnološki napredak dogodio očito prerano i prije nego je došlo do opće emancipacije, do stanja svijesti u kojem se ne objašnjava, već se podrazumijeva kako beskrajan prostor slobode nije, u isto vrijeme, prostor za neograničeno iživljavanje.

Mi smo, jednostavno, takvi da svemu možemo naći krivu upotrebnu vrijednost. Pokazali smo to još s dinamitom i nismo napredovali. Zato jednak ishod mogu imati majmunski ulazaka u tenk i pristup internetu onih sa sviješću majmuna. Uvijek, ali uvijek, slijedi neka katastrofa.

Dvanaestogodišnjakinja iz Gradačca je u njoj, toj katastrofi, zapravo prošla odlično. Naime, živa je, za razliku od mariborskog profesora D.K.: on se zbog sadržaja kojeg su kreirali korisnici i pratećih posljedica, ubio krajem 2014. godine!

I nije, da se ne lažemo, ni prvi, niti jedini, a svakako ni posljednji...