Izmet-bogovi u predizbornoj utrci

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zapita se čovjek nekad što će kandidati željni još jednog mandata uraditi kada iskopaju i zakrpe sve (pri)zemne radove uoči izbora? Pa čak i onda kad iskopaju već iskopano, asfaltiraju asfaltirano i desetke puta rekonstruirano za glasove? Hoće li se tada, iscrpljeni od silnih radova, posvetiti kakvoj dugoročnoj strategiji, a ne četverogodišnjem glumljenju velikih ideja što se istope za nekoliko sekundi pod teškim strojevima? Ili što se isperu jednim pražnjenjem i puštanjem vode.

Gospoda željna još jednog mandata toliko ponižava svoje glasače da je uvjerena da biračko tijelo razumije samo govor teških strojeva i da je kanalizacijska cijev jedini komunikacijski kanal kojim treba komunicirati s biračima. Razrovete prometnicu, pošaljete nekoliko radnika da se skriju u njezinu utrobu, obiđete s direktorom građevinskog poduzeća gradilište, dogovorite poslije na iz proračuna plaćenom ručku kome ide koliko i kako će se tko ugraditi u radove, i zatutnje mašine.

To, s druge strane, kandidatu olakšava posao jer ne mora smišljati neke nove rečenice od onih koje je prežvakao u prošloj kampanji. Neka tutnje strojevi, neka slijepo biračko tijelo vidi da se naoko nešto mijenja i neka vjeruje da stižu bolja vremena.

A bolje je samo onom što vlada i bori se za novi mandat. Jer izvođač radova, bez obzira o kakvim se radovima radilo, mora pokazati zahvalnost na ovaj ili onaj način. Može biti viška materijala, može biti nekih praznih stanova koji će se platiti nekim viškom iz nekog planiranog proračuna ili, još bolje, nekim manjkom i nečijim orahom u džepu. Uglavnom, običnom čovjeku, kojeg teški strojevi i spori lopataši mrcvare mjesecima, ništa se neće promijeniti. Bit će isto. Jedino ako političke elite ne misle da je jedino bitna na ovom svijetu putanja izmeta i da se na njoj moraju zasnivati svi predizborni koraci. Jer, kopanje kanalizacije glavni je predizborni adut, koji se potom godinama kuje u zvijezde i pripisuje načelniku kao da je sam bog otpadnih voda.

O nekoj drugoj budućnosti se ne brine. Ako se krene političiti, zapliće se u mrežu iz koje se nitko nije ispleo, pa se visoka politika uvijek koristi kao adut da za neke sitne životne probleme lokalnog stada postoji neki veći krivac i da postoje neke važnije stvari.

A najvažnija stvar svakom biraču, na svakoj razini, trebao bi biti njegov život. Putanja izmeta potpuno je nebitna stvar, jer od moždanih izmeta više ne znamo kud udaramo. Ovo je vrijeme ustanka jeftinih, beskičmenih klikača pod tekstove, koji su svoj život sveli na kanalizacijsku putanju, samo da bi se njihovi izmet-bogovi okovali ponovno u zvijezde i u znak zahvalnosti nekad im uputili pobjednički, načelnički pogled računajući na dupelizje kad se krene u nove metre budućnosti za izmet.

Predizborna kopanja traju. Spotičemo se. Samo oni što izlaze iz dupeta i što se uvlače u njega imaju, kakvu-takvu, budućnost.