Jeda tih bonskih ovlasti?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Do prije koji dan kad je ono bila sjednica Vijeća za implementaciju mira ja sam stvarno mislio da je OHR proglasio stečaj ili takvo što, da im je porezna ili neka od strašnijih domaćih institucija upala pa nešto češlja po papirima ili da se bave uzgojem malina i smilja u nekoj od bosanskohercegovačkih zabiti. Mislim, nema odavno tih zvijezda ni po javnim zbivanjima, PiC po PiC, mic po mic, ali to predstavničko tijelo međunarodne zajednice u našoj Bosni i Hercegovini iščezlo.

Zabrinut sam za njihovu egzistenciju budući da mi se čini kako su se počeli razilaziti na relaciji EU-SAD s jedne strane i Rusija s druge. A sad nakon brexita ne znaš više ni tko Europi glavu nosa. Mislim, znamo, Angela, ali izgubi se to do nogu, a to je taman negdje gdje smo mi Europi. Oko nogu.

Šipčicom po prstićima

Činjenica je da oni uredno reagiraju na Dodikovo trabunjanje o Srebrenici. Ali to zvuči ono jadno, kao lijena mater kad razmaženom derištu mrtvo-hladno, bez ikakvih emocija kaže: "Sine, ne valja psovat!" a dijete i dalje k'o kočijaš melje bezobraštine. Jer kakav to primjer daje drugima?! I Dodik je svojevremeno bio uzdanica međunarodne zajednice, progresivan političar, odgovor truloj politici prošlosti, ali sad u Republici Srpskoj Dodika žele smijeniti nekoliko gotovo u milimetar sličnih politika. Treba zube na vrijeme pokazati jer ne bih se čudio da Milu sutra zamijeni neka veća i gluplja jezičina.

A nemamo mi više ni minute vremena za nove trovačine, mi imamo prečih problema nego ponovno se uhvatiti u crtanje lideru Srpske što je to genocid. Nije da je Republika Srpska u lošijem položaju od Federacije BiH.

Dapače, treba redom sve domaće lidere natovariti poslom da nemaju kad ni smišljati, a kamo li naprdivati gluposti, nego samo da govore: "Eto me, sad ću! Samo što nisam! Samo da udahnem!"

Budimo iskreni, u 2016. godini objašnjavanje Mili što je to genocid konačni je dokaz da je međunarodna zajednica kod nas debelo pogriješila. U nabrojanim desetljećima što nas jašu nisu postigli ni osnove civilnog društva, u nas od Austrije, koja nam je dala najviše visokih predstavnika, u amanet imamo samo medicinsku i njegovateljsku emigraciju i drvorede.

Da, baš šetamo supruga i ja Mostarom prije dan-dva i govori mi ona kako je zahvalna na kratkoj austrougarskoj vladavini jer posadiše barem platane pa imaš imalo hlada u gradu. Ovi nakon rata što vladaju samo čupaju, veli.

A da se ugledaju na Mariju Tereziju?

Ne bi bilo zgoreg da se međunarodnjaci u koječemu ugledaju na Habsburge, kad već baštine njihovu paneuropsku ideju. Oni su krčili, kopali, uzimali, prevozili, ali bar su nešto i gradili i radili, ostavljali iza sebe zgrade koje ni dan-danas ne možeš lako srušiti. Ovi danas samo šupljače, a čak nam ne prodaju ni floskule tipa ostajte ovdje. Imamo mi dovoljno i svojih filozofa peripatetika, Komšić, Lijanović, Vlajki, Cerić, evo samo da spomenem neke.

Ili neka se ugledaju na Europsku investicijsku banku što traži ispostavu računa "đe su im pare" nestale u Bosni i Hercegovini. Čuj gdje su, evo se ja taman dvoumim hoću li na put autocestom na koridoru Vc ili da krenem nekim vlakom, tipa Talgo ili Končar. Sve razmišljam, u autu imam digitalni radijski signal, u vlaku brzi internet.

No eto, oni bar traže ispostavu računa, atašei iz OHR-a kao šalterske službenice što pitaju stidljivo "plaćate li i pretplatu?". Neće EIB-u nitko ostati dužan, samo što će i taj namet pasti po tebi i po meni. Tko nam je kriv kad smo birali lopove, bolju vlast i nismo zaslužili. Ali smo zaslužili bolje nadzorne organe.

Ili neka se ukinu i puste nas da pepnemo od dno, jer barem ćemo tada nekakav uzlet doživjeti. Ili neka, ako ih još uopće imaju, malo obnove gradivo o bonskim ovlastima. A bit će da ih više nemaju. Jer ako smo stvarno došli do te granice nepovjerenja da moramo visokom predstavniku uvesti magnetsku karticu za kontrolu boravka na radnom mjestu, nek ide kući. Možemo mi i sami životarit.