Jesmo li mi Stari most ili smo Uborak?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ne znam na koju foru, ali turistima smo sve zanimljiviji. Dolaze solo ili u grupama, ima ih iz Europe, sa Bliskog i Dalekog Istoka, gužvaju se u starom i novijem dijelu grada sa nama domorocima, slikaju, gledaju, skrivećki pate pod ovim ćelopekom. Za Stari most sam ziher, ljepotan skupa s Kujundžilukom rijedak je prizor čak i za slabo istančan turistički ukus, a kako neće biti za one koji s namjerom dođu doživjeti veličanstveni Hajrudinov luk. Ostatak grada i okolina manje – više, imamo nekog šarma čak i kad smo nakarada.

Užas je naša furka

Činjenica je da se mnogi ufaju u turizam kao nešto što će nas spasiti. Nakon što smo pogasili velike tvornice, razvukli k'o gladni vuci državnu imovinu po privatnim prćijama, nakon što smo potrovali i kontaminirali zemlju raznim pesticidima, vještačkim đubretom, furadanima, a bome i piralenom, nakon što smo zalud zijevnuli na smilje, činčile i boktepit'o što sve ne, nakon što smo prebukirali elektroprivrede i telekome, a one manje strpljive otpratili preko granice, sad će, nakon svega, turizam procvjetati.

Dovoljno je opiturati staru kuću, onu koju si mislio ostaviti da istrune sama od sebe, malo dotjerati ulaz i stepenište, napisati na zidu pansion ili još bolje hotel, dati mu neko zvučno ime, nešto što vuče na egzotiku dalekih mora, a turisti k'o komarci, ionako se sami od sebe pojavljuju, na bookingu i sličnim stranicama nalijeću k'o Švabe na Drvar četres neke, tvoje je samo da im razbiješ dva jajeta ujutro, skuhaš fuka i zategneš krevete, oni su ionako tu da se oduševe Starim gradom. Lijepo zvuči, zapravo navijam za to, neka raja radi i zarađuje. No, bojim se da nećemo dugo moći prodavati maglu, ma koliko nam Stari bio džoker u rukavu.

Dozvolite da se preobratimo

Naime, da bi zbilja postao turistička destinacija Mostar se prije svega treba početi sviđati onima koji u njemu stanuju. Ponavljam, onima koji u njemu stanuju, a ne onima koji ga nose u srcu i na facebook profilu. Dakle, ovaj grad ukoliko želi biti kulturna prijestolnica, turistička meka i nekakav prepoznatljiv simbol ovog dijela svijeta, mora početi živjeti kao mlada udavača – treba biti umiven, napituran, odavati barem dojam zgođušnosti – i pritom mamiti đuvegiju!

Evo, baš nešto kontam sinoć, pripala mi je čast voditi sjajan koncert mladih glazbenika obje mostarske škole – i one muzičke i one glazbene, sve se odigravalo na Musali, koja je trg atipičan, ali jako privlačan – i pazi sad, da je neke sreće i pameti, pa od bivšeg Razvitka, a to je sad crna rupa grada, pa preko Musale, Titovog mosta, pa na Gimnaziju, odnosno Španjolski trg, pa preko šetališta i parka, sve do Rondoa i Kosače, da je, ponavljam, samo malo više pameti, sreća dolazi nakon toga, pa da se ta ruta pretvori u srce naše turističke ponude – slabo da koji grad ima bolje i ljepše!

Zelena transferzala

Zamisli da je sve to jedna velika šetnica, sa sadržajima tokom ljeta, koncertima na otvorenom, predstavama, štandovima sa gastro ponudom i tako tim stvarima, pa da se Mostar prije svega nama domaćima počne sviđati kako, što stari narod voli reći, Bog zapovijeda, a onda će se sigurno svidjeti i strancima. Bit će i noćenja i hoćenja koliko ti srce ište! Zamisli samo da se na tu transferzalu onda nastave oživljavati ulice s kojima se presjeca – Bulevar prije svih!

Ali, da vam pošteno kažem, nekako mi to nikako, mlitavo i bez veze, kao da nas se ne tiče, prolaze godine i čak kad malo živne zimi jedan dio, ljeti opet zamre ili oživi jedan drugi, ali nikada svi! Ostanemo li svake godine samo na Starom gradu i kao nusprodukt hodočašćenja u Međugorje ili Dubrovnik, dodijat ćemo. I sebi i drugima. Odmahivat će rukom turisti koji ne žele riskirati toplotni udar samo da vide uživo ono što već na Googleu postoji u tisućama HD slika. Jer turistima treba dati doživljaj, probuditi osjećaje koji će onda ostati zauvijek kao mala rezerva energije, da pripomogne u najtežim momentima.

Hoćemo li biti drugi Dubrovnik ili drugi Černobil?

A mi im, zapravo, ne nudimo previše toga. Sramota je, zapravo, što im, sad kad je moment, kad smo još uvijek najbliža europska egzotika, nudimo prljav i zapušten grad u kojem se smeće gomila i užasno zaudara pokrivajući kontejnere, grad u kojem je trava na svakoj zelenoj površini podivljala k'o u Černobilu. Nudimo grad prometnog kaosa i gužvi, loših oznaka i pješačkih prijelaza za kamikaze poput onoga na Bulevaru, bezobzirno natakarenih automobila po pločnicima, manjka parkirnih mjesta i mjesta za prolaz ljudi i kolica.

Nudimo na pješačkim prijelazima bezobrazno parkirane mrcine, uz najveći paradoks i bezobrazluk od svih – na cesti parkirana auta pred City hotelom, koja uredno svaki dan blokiraju prilaz redovnim i turističkim autobusima i koje čak ni policija ne tjera, a kamoli da je vlasnik hotela ili uprava kolodvora učinila nešto da se riješi ova najružnija razglednica grada u kojoj se svakom turistu odmah jasno poručuje – dobrodošli u grad kaosa i bolimekurca!

'Ko smo mi, onako pošteno?

Uostalom, što bi vi, ovako pošteno, rekli turistima – jesmo li mi taj Stari most – ili smo mi Uborak, pijaca u Vrapčićima, kaos i freak show u Titovoj, u Splitskoj i Dubrovačkoj svjesno za prodaju parkirani automobili sa istaknutom cijenom na staklu, zelene površine sa travom do ramena i smećem zatrpani kontejneri? Na duže staze, kakva smo nakarada, ni stotinu neimara Hajrudina ne bi nam pomoglo. Jedan je Stari most, ali zato je sto i jedna pizdarija u ovom gradu. A turiste možeš zajebati samo jednom.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.