Jest ono po pola, ali je zato uduplo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Proteklog vikenda paralelno je obilježena obljetnica obnove Starog mosta. Jedan dan obilježavahu ovi što su na vlasti, drugi dan obilježavahu ovi što bjehu na vlasti. Nemam nikakve zamjerke obilježavanju jedne ovako sretne obljetnice u našoj zemlji, više bi nam sličnih trebalo. Ipak, žalosti me da su dva programa, a ne jedan bogatiji. Jer, budimo realni, mi smo samo srušili Stari most i što mi sad uopće radimo, slavimo da nam je svijet dao da ulupamo nekoliko desetaka milijuna maraka da bismo imali simbol mira i pomirenja na koji ćemo rado dolaziti u susret, ali ako ikako može, u različito vrijeme, da se ne bismo doista i susreli.

Kad kažem „mi ga srušili”, mislim da presudu Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu, u kojoj je utvrđeno da je ovo bio legitiman vojni cilj. Znači, zajedno smo ga srušili. I oni koji su ga koristili da prebacuju streljivo preko njega i oni koji su granatiranjem pokušavali isto da ometaju.

Da nam živi živi (g)rad!

Da kažem, zajedno smo ga izgradili, jesmo, bili smo tu i jednih i drugih, ali prije možda mjesec dana čuo sam čovjeka kako među uspjehe jednog javnog gradskog prevozničkog poduzeća govori da radi otprilike jednak broj Bošnjaka i Hrvata. Koga, bolan, djeca rođena kad je „izbio mir” sad su već na fakultetu! Zar mi još uvijek da se brojimo?! I eto, ako je već jednak broj i ovih i onih, gdje je ta redovita autobusna linija Zalik-Rodoč, gdje li je linija Opine-Raštani, gdje li je linija Luka-Cim?! Evo barem kružna od Univerziteta preko Sveučilišta pa preko Kazališta do Pozorišta? Od Mirovinskog do Penzijskog barem da ima jedna?!

Zajedno su posljednjih mjeseci predstavnici devet parlamentarnih stranaka pregovarali o budućnosti Grada Mostara, kako da se provedu izbori najesen i... jesu, zajedno su postigli dva okvirna modela koji bi omogućili pravednu provedbu lokalnih izbora u Gradu Mosaru. Na pitanje manjim strankama, svi su rekli da oba modela zadovoljavaju presudu Ustavnog suda. Na pitanje dvjema velikim strankama, koji je model bolji, u obje stranke rekoše da nema boljeg, oba modela jednako ispunjavaju postavljene normative. Pa de en-ten-tini, plis-plas-plus, aberećke-abertudi, aber koji ćete?

A ne! Čelnici iste dvije velike stranke kažu, nismo postigli rješenje za Mostar. Uostalom, kako će Dragan i Bakir, odnarođeni već desetljećima, osjećati potrebu da riješe taj gordijev čvor?! Ne razumiju oni to, jer ovako počesto ih vidiš kako prošetaju ulicama Mostara, svrate do Zrinjevca, čekaju na pješačkom da im netko u kružnom na Španjolskom stane. Siđu u Konzum u Mepasu da kupe litru jogurta, rezance i dva'es deka mljevene. Ne mogu oni to, jer boli njih briga za običnim Mostarom i običnim Mostarcima. Ali oni me i ne brinu u svemu ovome.

Zašto šute hercegovački oporbenjaci? Što ne kažu svi zajedno javno, ta i ta stranka udruženo blokiraju izbore u Mostaru? Zajedno. U tome je problem. 

Boja dresa, boja fesa - graorasta

 Jučer su bila zajedno i dva dočeka velikih sportaša. Zajedno. Sve naši ljudi, veliki sportaši, kapu im skidam, aferim, sokoli!

U Tuzlu slijeće zrakoplov sa srebrnim odbojkašima, sjedeća odbojka, da ne bi tko pogrešno upratio, ali uspjeh ne manji. Od Irana u finalu nisu bili bolji. Na izlazu stotine, čuje se skandiranje navijača: „Bosna! Bosna! Bosna!” Odmah mi se pokvari doživljaj, odmah mi otupljen njihov veličanstveni sportski domet. Šta ja znam, mali čovjek, možda nisu ni igrali za nas Hercegovce.

I u Livnu je jučer bio doček srebrnog Dalića. Svaka čast, naš čovjek, veliki nogometni stručnjak, očarao čitav svijet, od Francuza u finalu nisu bili bolji. Da sad nešto pametujem, nemam potrebe, već mi je nekoliko dana otupljen njihov veličanstveni uspjeh, ono, najprije smo svi na Balkanu navijali za njih, onda dođe onaj glumac, pjevač, šta li je, ma onaj s mačem, šta ga je otkantala nakva Grkinja pa se pozdravlja s njom ko Bebek sa Selmom što se voli naginjat... onda smo se posvađali opet oko njega.

Dva svijeta, tako bliska, proslavljaju uspjeh naših ljudi. Veliki uspjeh u sportskim arenama. Ali mi na njih gledamo kao na dijametralno suprotne stvari. Ne možemo, ljudi, naprijed, ako ćemo paralelno. Istina je, politički glumci Edin i Ljubo mogu pola mosta otvoriti, ali nije ni Mujo htio kupit' sa Suljom po pola teleta za zimu, šta će mu pola teleta, da mu pada oko kuće? A... Što će nama onda po pola napretka, ono svak sebi, kad novčanik prazan uspravno ne može stajati! 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.