Kako je počeo rad u mom dvorištu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mostar, godina 2016. Najfriškija inicijativa u gradu s malo inicijativa: Gradonačelnik raspisao nagradni natječaj za izbor najljepšeg dvorišta. I to u čak više kategorija, pa nema koje kategorije nema – od terase, preko okućnice, dvorišta zgrade, pa sve do dvorišta fakulteta. Vaše je samo da se prijavite.

Na prvu – ni reč da bih rekel! Ono, baš, super ideja – da se događa nešto, neka akcija a da nije u Konzumu ili Bingu. Međutim, na drugu...ah, pade mi na pamet dobronamjerna kritika, samo da mi se ne bi prigovorilo da sam tipičan Mostarac koji samo haka i zvoca.

Eto, pogleda li se, naime, spisak nagrada može se vidjeti da su škole sinonim za protekciju, a bome i vrtići. Njima po 1000 maraka za pobjedu (a nisu za baciti ni druga ni treća nagrada od 750 i 500 maraka) i to posebno za osnovne, posebno za srednje, a za fakultete je određeno da će po 1250 KM u sadnom materijalu i opremi dobiti po jedan fakutet sa Sveučilišta i Univerziteta, dok su ostale kategorije, nazovimo ih građanske ili ostale, po ovdašnjem običaju – popušile!

Naime, cifra od 150 ili 200 maraka ide za najuređeniji balkon, okućnicu i dvorište oko stambene zgrade. Baš da se čovjek iskreno upita - Votafak? Ovima po milja, a ovim drugima skoro šipak? Da se zamisliš...

Nema akcije do besplatne radne akcije...

Mostar, godina 2016. Najfriškija inicijativa ugradu s pet komunalnih poduzeća, a koji je prljav i nesređen kao da nema nijedno. Gradonačelnik raspisao nagradni natječaj za izbor najljepšeg dvorišta! Nesrazmjer u parama po kategorijama upada u oči i laiku.

Dođe ti da naslutiš kako je gradonačelnik garant siguran da će dolaskom proljeća direktori škola, vrtića, a bome i dekani sa mnogih nam fakulteta ionako organizirati akcije čišćenja oko tih institucija.

Ako se neki i ne bi sjetio ima tko da ih podsjeti! Onaj koji ih je i postavio. A evo sad i lijepog izgovora. Što se tiče radnih ruku, nema frke! Vazda ima djece po tim školama i vrtićima, a i studentski smo grad.

Naći će se među djecom, đacima i studentima dovoljno argeta, koji će besplatno urediti dvorišta, da ne moraju ona gore spomenuta gradska komunalna poduzeća čistiti oko također već spomenutih ustanova. A lova je, moguće, ionako trebala biti uručena nekoj od škola. Možda i nije, ali glasno razmišljam. Udi li? Ako udi, samo ću reći – mudro ste ovo smislili! Svaka čast! Pogotovo onome tko je dodao i ove ostale kategorije.

Mostar, godina 2016. Nakon objavljenog natječaja i ponuđenih nagrada, očekujem urnebesno masovan odaziv građana, posebno ovih po haustorima, jer nije mala zajebancija uzeti prvu nagradu od 200 maraka u ovo današnje vrijeme. Barem tako,čini mi se, misli Gradska uprava.

Matematika je, skoro kao i politika, prava kurva, pa kad uzmeš zgradu sa dvadesetak stanova, pa uzmeš da iz svakog stana krene uređivati dvorište samo po jedan član, ako im se posreći, odnosno ako žiri odluči da je njihovo dvorište najljepše (a znajući mostarska dvorišta, tu ima kopanja, grabljanja, čišćenja, spaljivanja, odvoženja i ostalog za pet dana rada, i to samo da ih vratiš u stanje iz 1995.) onda će otprilike biti plaćeni deset maraka po glavi (i kućanstvu) za sav taj posao.

Dakle, zašto uznemiravati jedno od onih pet gradskih komunalnih poduzeća, zašto dizati radnike, kad građani mogu za neku siću očistiti ono što bi trebali komunalci? Još kad skontaš da će nagrade dobiti samo tri zgrade u gradu, sve skupa 450 maraka troška, a svi ostali po Kubertenovom poučku – samo sudjelovati (čitaj: ostati bez nagrade!), dođe ti da kažeš da su u našoj Gradskoj upravi pravi genijalci.

U endefektu bi mogli, ako se građani masovno odazovu, što svakako i previđam, u neumjerenom naletu optimizma, očistiti gradska dvorišta za samo 450 maraka! Toliko ne košta ni mjesečni rad jednog jedinog radnika u bilo kojem od mnogih nam komunalnih poduzeća. Ono kad primi plaću. Ocjena ideje: Osam! (awesome!)

Navali narode...

Mostar, godina 2016. Najljepši balkon ili terasa, kao i okućnica bore se na gradonačelnikovom natječaju za laskavih 150 KM. Opet mudar potez. Na ovoj skupoći , konta Gradska uprava, možeš sa 150 maraka u džepu pjevati ženi „Gdje si bila kad sam bio ni(t)ko?“.

Logično je očekivati masovno prijavljivanje, recimo, umirovljenika, koji će opet osjetiti onaj stari žar i ne samo da će svoju svakodnevnu dokolicu učiniti uzbudljivom i napetom, nego će se opet osjetiti vrijednima u društvu.

A najsretniji među sretnicima, oni koje žiri odabere za pobjednike, ubost će skoro pola penzije! Nije to malo, zar ne? Uostalom, ako im je malo, vazda se mogu ponuditi nekoj školi ili vrtiću da će oni srediti dvorište oko zgrade i dogovoriti postotak od nagrade. Cijenim da se od one milje može uzeti, u dogovoru s direktorom ustanove, i pedeset posto.

Najvažnije je, uostalom, da komunalna poduzeća u gradu ne moraju bez potrebe izlaziti na teren. I još bez veze plaćati svoje radnike. Imamo ih pet, zašto ih bez potrebe trošiti? Ne radnika, nego komunalnih poduzeća.

Dobro, to smo apsolvirali. Bit će zlobnika koji će tvrditi da je izbor najljepšeg dvorišta u Mostaru kao da biraš Miss Černobila ili Hit Deponije. Ili kao da biraš Miss Karijes – dama sa obje četvorke i bar jednom trojkom može lako do prvog mjesta! Reći će takvi da od naših dvorišta mogu biti samo ružnije zgrade pod kojima su ta dvorišta.

Ih, ma dajte, takvi mora da nisu prošetali gradom i okolinom. Ima u nas nekoliko dvorišta, a bome i terasa, kojih se ni Pariz ne bi postidio.

Šteta što su u većini strateški raspoređeni u određenim dijelovima grada gdje 150 maraka nije lokalnom življu ni dnevni džeparac. Jedina je nada ostalim sudionicima je da se oni, u skladu s džeparcem, naknadama za odvojeni život i ostalim beneficijama, ipak neće prijaviti.

Društvene igre za sve Mostarce

Kao što nam ostaje nada da će žiri biti pravičan i dokazati da je stručan. Pa da ga možemo angažirati kao stručnu stranu u nekom novom natječaju – nešto tipa „Biramo najpitoreskniju rupu u Mostaru“, „Pogodi koja kocka na pločniku će prva popustiti“ ili „Pronađi hlad u ulici Blajburških žrtava ako si frajer“ .

Bilo bi uzbudljivo, zar ne? Ili, još bolje, da se organizira natječaj „Građani Mostara biraju koje komunalno poduzeće ostaviti na životu od njih ukupno pet“ ili da se čitav grad okuša u igri detekcije koju bi nazvali „Što bi na kraju s MO Parkingom i gdje nestade entuzijazam, da ne kažemo nešto drugo?“, a nagrada da bude besplatno korištenje pauka na rok od godinu dana.
Fakat, toliko potencijalnih zanimljivih igara za sve stanovnike grada, a tako malo inicijative da se one pokrenu.