Kako sam (p)ostao plemić bezemljaš?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Crna Gora je zemlja načeta na isti način kao što je Bosna i Hercegovina, samo dok su južnu braću među sobom dijelili Mlečani i Turci, mi smo umjesto izlaza na more na jugu imali Dubrovačku Republiku, prvu suvremenu demokraciju u Europi. Sve ostalo nam je tu i tamo nalik.

Ta podjela Crne Gore, nastavila je roviti društvo i kasnije. Mlečani su pomogli i obitelj Petrovića i njihovih suradnika da se 'oslobađaju' od Turaka, a kako je pokret uzeo maha među domaćim stanovništvom i plemstvom, nestankom Mletačke Republike Montenegrine su pomagali Rusi i drugi europski moćnici. U 18. stoljeću, baš nekako kao i u Bosanskom Pašaluku, i Crnogorci su bili prilično samostalni u odnosu na već oronulo Otomansko Carstvo. Na prijelazu 18. u 19. stoljeće Petar I. Petrović Njegoš tu je borbu postavio na čvrste noge, zaustavio Osmanlije i u zamisli da se domognu Cetinja i tu već možemo govoriti o samostalnoj Crnoj Gori. Onda su nakratko na ovim prostorima bljesnuli Napoleonovi osvajači i poslije toga se sve prevrnulo. Crnogorci su očarani zapadnim idejama, a Zapad je pustio korijene i unovačio prve promotore otimanja bizantskom utjecaju. Berlinski kongres zapečatio je okvire današnje Crne Gore, baš kao i Bosni i Hercegovini. I bilo je to kratko vrijeme mira, a onda je došao Veliki Rat te su crnogorsku dinastiju Versajskim Sporazumom velike zemlje zapada izbrisale pod utjecajem Karađorđevića.

I tu ti počinje velika seoba Božovića, i praktično sve sile sitnog crnogorskog plemstva, čitaj zaslužnih seljaka koji su zbog krmadi ili konja dobili plemićko zvanje. Moja se obitelj jednako tako raselila i trt-mrt danas smo go klinac, većinom od crnogorskog plemstva naslijedili smo veliko nadsvođeno čelo i talent za glazbu koji najčešće preskoči po generaciju. Znači od čitava crnogorskog čojstva nismo pokupili čak ni vjeru dvoglavog zlatnog orla, ali zato propjevamo ako nas dobro stisneš među noge.

E što vam ovo sve sad velim?!

1878.

Proteklih dana sve su češći javni istupi mostarskih muslimana da se na njihovoj zemlji gradi Hrvatsko Narodno Kazalište Mostar. Prema njihovim tvrdnjama, to je bila džematska zemlja koju je Austro-ugarska Monarhija oduzela i sad bi bio red da im se zemlja u samom središtu Mostara vrati. I ne sumnjam ja da će dokazi koje će podastrijeti biti sasvim vjerodostojni. Sve pet. Jeste, bila je tada vaša zemlja.

Evo već u dva navrata, a ne sumnjam da će se i to ponoviti, oko tri stotine džematlija predvođenih lokalnim imamima i hodžama prosvjedovali su tuda oko Španjolskog Trga (za čitatelje s crno-bijelim ekranima Španskog). I realno, nemam ja ništa protiv što se ljudi bune, kome god nešto smeta, treba izići na ulicu i glasno to reći, a ne ovako da se šupaju u priopćenjima, obično neuredno potpisanim, tko je koga prvi ubio, koga su rezervisti, koga TO, a koga HVO ucmekali. Jer brat bratu, u očima ljudi kakvi pišu Berlinske Kongrese, to su sve mizerne paravojne snage još od Berlinskog Kongresa 1878.

Problem je što zahtjevi džematlija nemaju nikakvoga smisla. Čija je zemlja i tko ju je oduzeo kome? Evo ja danas kao Božović nerijetko se nađem u dubokom objašnjavanju povijesti i kako to da se ne kitim zastavom za zlatnim orlom (op.au. grb Bizanta) nego žuto-bijelim obrgljenim križem (op.au. Grb svetog Petra). I otkud nas ovako daleko, i kako je u Hrvatskoj oko 100 nositelja ovog prezimena katolika i tko je tu kome oduzeo zemlju, i zašto ja još ne znam pripada li mi ledina na Magliću ili će je se ćaća jednom prilikom na sudskoj raspravi odreći u korist obitelji koja tu i danas živi.

Fadile, vrati se!

Što znači da je tu bila tvoja zemlja? Ja sam rođen u Jugoslaviji, odgajali su me kao Jugoslavena, danas nema te zemlje, oduzeli su mi je Slobodan Milošević potpomognut raznim, što vjerskim što političkim liderima. Danas imam plac golog brda na samoj granici s Europskom Unijom, smatram se Hrvatom, ne živim ipak u Hrvatskoj, a budući da nemam djece, pitanje je tko će (od)uzeti tu zemlju sutra i hoće li na njoj izgraditi bogomolju ili dom kulture. Ja osobno da se pitam, ja bih ionako uveo sekularno društvo, izbacio vjeronauk iz škola i vratio Titove zakone o oblačenju na javnim mjestima, dakle burka da, nikab ni pod razno. Ali ja se ne pitam. Niti se džematlije pitaju.

Pita se aktualna državna vlast, na svakoj od razina. I ta je vlast dala dozvolu da tu bude HNK Mostar. Što se vlasti tiče, a ja ipak vjerujem da živimo u sekularnoj državi, makar je to nekako zamagljeno posljednjih desetljeća, tu je prije bio HIT i bio je lik Josipa Broza i nema nikakvog razloga da sada nije HNK Mostar.

A to što nekome smeta ime 'hrvatski' također ništa ne znači. Nas Božoviće danas nazivaju svakako osim Crnogoraca, i onda se ja nađem u neobranu grožđu kad usred Podgorice moram objašnjavati da nije meni Vaskrs i šta sam ako nisam Crnogorac. Uostalom, idemo biti krajnje fer i pošteni.

Prije Male Scene HNK čija je tu bila zemlja?! Hitova, tako je, Hitova, je li Titova. Bravo! A prije Tita?! A Franje Ferdinanda. Kojem je kao Titu Džemal Bijedić, na vlasti bio Mujaga Komadina. Bravo, sjedi pet!

A idemo sada sljedeću dilemu razbiti? Čija je ta zemlja bila prije Franje Ferdinanda? Tako je, znači pet stoljeća je bila Sultanova. Bravo! I ti sjedi, pet! A prije sultana, konkretno prije Mehmeda II. Osvajača, čija li je bila ledina na kojoj je danas turborotor u obliku, neki će reći breskvice, ali ja kažem guzice? Tako je, od Sjepana Vukčića. Inače, i za njega će mnogi dovesti u pitanje vjeru, je li, isto kao i meni, je li on bio Crnogorac ili Hrvat i pravoslavni ili katolik. No skrenut ćemo s teme?

Prije, prije njih. Prije Tvrtka. Čija je ovo bila zemlja? Rimska. Zapadnog Rimskog Carstva. Tako je. I prije toga. Ilirska, ma bravo! A prije Ilira? E tako je, od Neandertalaca.

Čija je ovo livada? Uga Ugina

Znači, konkretno džematlije hoće da se zemljište HNK Mostar oduzme i vrati njima, iako svi dobro znamo da Neandertalci nisu vjerovali u nekog konkretnog Boga ili Allaha i Jahvea, nego da su onako više bili panteisti. I sad vi meni recite, jer Neandertalaca nema tko da zastupa, i nema čak ni tristo Neandertalaca da prosvjeduju pred Gradskom Vijećnicom, što mi da učinimo s tom zemljom?!

Mislim da je tu upravo Fadil ispravno postupio. Dao ljudima dozvole. Fadilu nije smetalo što HNK hoće da gradi na mjestu nekadašnjeg HIT-a, jer Fadil je znao da i njemu treba netko da odobri da respiratore kupuje na lijepe oči. Sebiji je to također želja bila, da ne talasa bezveze.

Jer iskreno, ja ovako nesklon uniformiranoj militantnoj religiji kakve su ovdje postale jednako i kršćanske i islamske denuncije, ja ovako sklon prirodi i njezinom opjevanom panteizmu, ja nadsvođenog čela kao u Neandert... pardon, Božovića... Ja sam za to da se tu digne kakav Stonehenge sa kamenim reljefom prvog mostarskog gradonačelnika Uge Uge. Pa ako vam ne smeta njegov lik i djelo, a dobrom Ugi Ugi sigurno znam da ne smeta šta ćete vi tu raditi, možete namaz klanjati, možete predstave izvoditi, može ili turborotor, znam jer Uga Uga nije vjerovao u zagrobni život.

Ali će se graditi što su rekle građevinske dozvole, a u ovom konkretnom slučaju to je HNK Mostar. Jer znate, meni je više muka od drame kakvu po cijeloj Bosni i Hercegovini provodi SDA otkako je izgurana s vlasti. Pa blokade izbora, pa sad blokade gradnje... Polako ljudi, od tolikog stresa zablokiraju se arterije i strada miokard. Nemojte se glupirati, za sve ima svoje vrijeme. Ako niste prosvjedovali ispred slike druga Tita, nemojte ni sada.

Jer mene ne čujete da tražim da mi se vrati zemlja na Magliću. Ili Durmitoru. Ili u Tučepima. Ili na Bradini. I kad ja jednom umrem bez potomaka, slobodno vi uzmite moju zemlju i izgradite džamiju, eno imate plac na samoj granici s Europskom Unijom. Meni neće smetati, jer ja isto sumnjam u reinkarnaciju na nekom boljem svijetu. Dosta mi je ovaj život i što sam se rodio u ovoj vukojebini na Balkanu. Nemojte nam i vi nepotrebno otežavati živote.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.