Kako smo za*ebali i hitno i žurno

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Joj, ne znam odakle bih počeo...ali, hajde, ovako ću.  Čitam jučer tko zna koju po redu poruku da je potrebno čim prije provesti odluku Ustavnog suda BiH o Mostaru. Poručili su to politički direktori PIC-a, odnosno Vijeća za provedbu mira, odnosno, da se narodskim riječnikom izrazim – veleposlanici, predstavnici međunarodne zajednice u BiH. Visoki predstavnik na vrhu stola, oko njega sva ova stranjska ekipa koju često pitaju za mišljenje oko BiH i koja, po pravilu, najbolje zna što je najbolje za nas. Ekipa kojoj se ima vjerovati, jer nam žele dobro. Najbolje.

No, ekipa, imamo problem. Svi u BiH, ovi što se zovu političkim faktorima, su, baš kao i vi,  za što žurniju provedbu odluke Ustavnog Suda BiH o Mostaru. Ne znam nikoga, ma ne znam tko nije ni ovdje u Mostaru da se ta odluka što prije provede i implemetira.  I ne znam koga nisam u zadnjih godinu dana, raniji period da ne spominjem, uhvatio da nakon sastanka ili čisto upitan na ulici kaže – „Potrebno je žurno provesti Odluku Ustavnog suda BiH o Mostaru“.

PIC, maca!

Svi su za žurnu provedbu. Hitno, ako može ikako. A ja se, evo, 'nako pitam – koliko bi trebali čekati da nije žurna i hitna potreba?  Jer, ako se ne varam, Mostar nit' tiče, nit' miče, a s njim i žurno potrebna hitna provedba Odluke. Ustavnog. Suda. BiH. Generacije odrastoše i okopniše čekajući da netko provede, a da još uvijek nismo skužili tko treba provesti. U šumi ovih što zaključuju teško je vidjeti tko ima ključ. Svi znaju da treba, ali nitko ne zna tko treba. I, normalno, luđački ples luđakih košulja i dalje traje.

I tako, PIC zaključio, ne znam koji im je ovo put da zaključuju jedno te isto, mediji prenijeli, opet ne znam po koji put više, politički faktori, naravno, opet su za, da ne brojimo koji put po redu, a u stvarnosti, izvan tog holograma, apsolutno ništa se ne događa. Stoji Mostar gde je i bio. Sreća pa raja ne ljulja previše.

Prestali su i pregovori stranaka u Mostaru, prilično optimistično najavljeni kao finalni prije konačnog dogovora o Mostaru, spominjale se samo još neke finese i samo što nije, a na kraju su završili k'o loš tulum za neki lijevi rođendan. Utihnula muzika, robe nestalo, svi okupljeni su tiho razgulili svak' na svoju stranu, bez da su se i mediji oko toga nešto uzbudili. Teška navika, buraz.

Vrijeme teče, život je kratak, guska se peče, a nama ni batak

Same old, same old, rekli bi stari američki blueseri. K'o siroti mali hrčki zatvoreni u nečiji tuđi ružan san, gledamo nemoćno kako se redaju zaključci, priopćenja, dogovori o razgovorima i kako se, eto, žurno mora provesti Odluka o Mostaru. Gledamo kako žurno, odnosno hitno mijenjaju svoje značenje na sva tri domaća jezika, kako gube suštinu i poklapaju se sa sporim i nikakvim. Da ne kažem neželjenim.

Nema druge nego zaključiti da je zbilja krajnje vrijeme da se provede oduka Ustavnog suda BiH o Mostaru. I pomisliti uz silan uzdah, kako smo tako prokleto nesretni, pa nas nisu zapale akcize, nego ovo klupko za koje svi govore da ga je potrebno odmotati, ali nitko ili ne zna gdje mu je početak. Ili se svi pomalo prave ludi da ne znaju.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.