Kako utoviti europarlamentarca?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada su nedavno djelatnici sada već bivšeg hotela Ero stali na magistralnu cestu M17 na sjevernom ulazu u Mostar pokazao se potpuni poraz politike devedesetih godina.

Šezdesetak ugostiteljskih eksperata, ako se tako valjda može nazvati nekoga tko je s uspjehom više od dva desetljeća ugošćivao poznata estradna imena, s uspjehom protokolirao sva moguća politička izaslanstva koja su ovuda prolazila, sada su nepotrebni.

Istina, radi se dobrim dijelom o ljudima pred mirovinom, ali ne mogu vjerovati da netko tko je dvadeset ili više godina u ugostiteljstvu lošiji samo zato što je stariji, u ovoj branši iskustvo donosi brojne prednosti, uostalom, kada Batmana upitaju koje su njegove supermoći, on spremno odgovori da je bogat i da ima Alfreda.

Djelatnici hotela Ero nepotrebni su jer su živi svjedoci degradacije jednog društva. U državnoj imovini netko je samovoljno otvorio privatni ugostiteljski objekt, država kad je stala na noge, dobila je na sudu objekt natrag, ali nije pravodobno reagirala pronalaskom rješenja za nešto što su već tada znali da će se dogoditi, nego su zažmirili na jedno oko – dobar je najam od hotela, dosta za pemzija. U međuvremenu nitko nije ulagao u infrastrukturu, u ljudske resurse i virtualni hotel u pravoj zgradi postao je teret za financiranje, s daškom postkomunističkog ugođaja prestao je biti bitan čimbenik u  multilateralnim šupljacima i nevladinim projektima seminarskog trošenja proračunskog novca. Hukratko, himamo dahnas rvackiji i bošnjačkiji otela.

Danas ti isti koji izravno sljeduju politiku onih koji su samovoljno otvorili hotel i onih koji su potom žmirili na jedno oko dok je kapalo, odriču se radnika koji su previše čuli, koji bi, što ja znam, mogli posvjedočiti u kakvim memoarima o propalim državotvorim projektima. Na isti način ova se država odrekla iskusnih inženjera, strojara, graditelja, nadzornih timova, arhitekata, književnika, slikara, kipara... podulji je popis.

Dvorana ni na nebu ni na zemlji

Umjesto ljudi koji imaju znanje i iskustvo, uveli su šarlatane koji štede na količini asfalta na autocestama, koji krpe rupe, a ne ceste, koji klasično rekonstruiraju hotele s LED rasvjetom, kojima izgaraju prodajni centri, kojima propadaju gotove, nikad upaljene elektrane (Stolac, Foča, ...), dok pritom grade neodržive „horizonte” i imaginarne vjetroparkove, koji otvaraju četiri kliničke bolnice u radijusu od 100km, ... i ovdje je podulji popis.

Šezdeset iskusnih ugostitelja u zemlji koja se diči svojim turističkim potencijalima iznimno je blago. Stoga je potpuno političko šarlatanstvo na takvomu čemu ne pokupiti političke bodove. Puno je ljepše uslikati se i dati izjave na ruševinama nikad izgrađene mostarske dvorane ili svakih dvije godine pokrenuti izgradnju magistralne ceste Stolac-Neum, puno je ljepše kukati nad prljavim Mostarom u kojemu komunalna poduzeća niču kao gljive poslije kiše. Ne znam jeste li zaboravili, ako jeste, da vas podsjetim da Mostar ima reciklažni centar dostatan za obradu sirovina iz Hercegovine i dijela Dalmacije, urađen prema strogim međunarodnim standardima, čije su trake upaljene samo jednom, za naslikavanje lokalnih šarlatana koji se zovu političarima. Najsmješnije je što su zakoni, pravilnici i odluke o ovoj tematici urađeni i stoje u Boga pitaj čijoj ladici. Kao stotine drugih zakona i podzakonskih akata kojima istekne rok važenja dok dočekaju podizanje ruku, ili postanu zastarjeli.

Najžalosnije je što ljudi koji nas vode, izgleda, ne znaju bolje.

 'koe vidio radit?

Oni ne znaju bolje jer su potrošili upravo tih tridesetak godina svoga aktivnog društvenog rada na priču o nacionalnim interesima. Zanimljivo je da se prazna obećanja o izgradnjama dvorana i cesta praktično poklapaju sa stažom aktualnih bosanskohercegovačkih političara. Zato oni o euroatlanskimm integracijama mogu samo pričati, kao što pričaju o racionalizaciji troškova u zdravstvu, u školstvu – ne mogu oni koji su doveli nesposobne ljude da rade, sada, nakon dvadeset i kusur godina, reći eto nije vam mjesto tu. Nemoguće je, prema europskoj zakonskoj praksi, nekomu tko radi posao dva desetljeća reći da ne zna posao, a gotovo je nemoguće i dokazati da je u startu naopako naučio. E pa zato sad imamo 3000 srednjoškolskih profesora i 700 liječnika, zato što je netko otvarao i škole i bolnice prema krvnim grupama: BH pozitivna, RH pozitivna, RS pozitivna... Ispravite me ako griješim, ali mi se čini da su nacisti isto takve zdravstvene ustanove otvarali.

Kada bi Bakir i Mile i Dragan ozbiljno radili na ulasku u EU, problem je što bi svi politički lideri završili poput Sanadera. A po belaju Narcos bio iznimno uspješna TV serija pa svi oni znaju da Foča i Zenica nisu ni nalik onome što je Escobar imao „u zatvoru”.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.