'Ko to tamo zijeva?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Izljev bijesa na mozak provjereno liječi simptome gladi i žeđi, u to ste se, vjerujem, i ovaj put uvjerili. Neutješno zaglavljeni u koloni očaja i bijesa, u nemogućnosti da idete pješice po snijegu, još i uzbrdo, osuđeni na boravak u vlastitom automobilu u koji, jebiga, opet niste nasuli više od pola rezervoara, okruženi bjelinom koja izbija oči, jedino suvislo čega ste se mogli sjetiti bile su psovke. Čitav dijapazon, od familije do majke, od čitavog kolopleta oboljenja do božjih kazni, nema čega im se niste nagovorili! Lupali ste nervozno rukom o volan, pa ste udarali još jače i jače, sve dok se niste sjetili da je to ipak vaš auto i da vam je ostalo još više od pola kredita za njega. Gledali ste ispred sebe, čas u bjelinu, čas u brisače, a čas u one tri crte koje su pokazivale nivo goriva. A šta'š, moraš se grijati, motor mora raditi da bi grijao – inače umireš! Čuj, umireš! A tek neki dan nabavio zimske gume, osam stoja dao. Pih, izgleda da pola njih u koloni nije.

Donja Jablanica 2: Resurrection of the damned

Na istoj onoj cesti kojom ste mali milijun puta prošli razmišljajući u koji restoran ćeš k'o čaršaf razasuti svoj već pripremljeni želudac evo vas sad tako daleko, a tako blizu. Čovječe, želudac kruli i iznutra grize sam sebe ni petsto metara zračne linije od glodanja janjećih kostiju. Ona čokoladica od ljetos što je bila u pretincu nije ni blizu bila dovoljna. Ionako ste svi u koloni trebali samo rutinski skočiti do Sarajeva i nazad, malo nešto prezalogajiti gore i do šest ste u Mostaru. Gledali ste prognozu, znali ste da će snijeg, ali svi ste izgleda naivno vjerovali da zima ne može čak ni ovdje dvaput u istoj sezoni iznenaditi zimske službe. Naivno…

Ista cesta, ista Donja Jablanica, činilo se isti oni šleperi kao i prošli put. Prepriječeni, zaglavljeni, ista ona policija, koja smrznuta kao i svi, pokušava nešto što je davno trebalo spriječiti, a ne liječiti. Pada vam na pamet Igmanski marš, makar niste iz partizanske familije, ali svi smo to gledali…ono kad im režu pocrnjele smrznute prste. Ugasi li se motor eto i vas na stolu. Nadate se da će vas barem dopasti kakav iskusni liječnik, a ne neki stažist, nadate se da nisu svi makli u Njemačku.

Dobrodošli u bijeli pakao!

Jebem ti i državu i gdje se rodih, priznajte da ste psovali. U nekim bi zemljama bilo kažnjivo huliti protiv države, ali tamo ralice ionako idu prije nego li budale zaglave. S ljetnim gumama i lancima uzetim od tetka, koji i ne odgovaraju dimenziji kotača, nego samo onako, služe za policiju ako zaustavi i pita. Ne bi ni vi psovali državu da nije kako jest. Ne zna se tko pije, a tko plaća, cijedite još psovki kroz zube dok ih već vidite kako sutra prebacuju odgovornost jedni na druge. Iz toplih fotelja pišu priopćenja. Ceste Federacije na kantonalni nivo, ovi njima natrag, pa putari na policiju, policija na putare, sve dok i najuporniji prestanu čitati i tražiti smisao, ako već ne pravdu. Sreća pa imate punjač za mobitel u autu, pa nema straha od  crkavanja baterije, barem dok ima goriva - zovete da otkažete sastanak, pa zovete kući da otkažete sve drugo. I pomislite kako je užasno biti tako stiješnjen drugim autima, ne možeš nikamo, što ako te opet uhvati napad panike? Uh, ne misli, ne misli, ne misli…e, jebiga!

Instituciofobija - Strah od brze reakcije nadležnih

Suha usta, sužen pogled, hiperventilacija, potreba za bježanjem, ali gdje ćeš pobjeći, pobogu brate? Okolo sve bijelo, okolo zima, konačni sud, ništavilo. E, jebat ću vam mater, samo da ovo prođe, odozgo pa nadole! Nećete vi više meni ovako, u Americi predsjednik zasuče rukave pa ode pomoći unesrećenima, čak je i Vučić izvlačio, doduše s kamarama, one ljude od poplava. A naši, ne bi za sto kamera izašli na cestu u Donjoj Jablanici. Prošli su izbori, o koja im je? Psovke, psovke, psovke…nikad kraja psovkama. Nikad kraja agoniji. Ali, izaći ćete, izaći ćete svi živi iz svega ovoga. Jebeš me ako ovo nije kap koja je prelila čašu!

Naivno. Naivno. Naivno. Niti službene izjave nekog od visokih dužnosnika, niti barem malo empatije za svoje ljude zaglavljene na njihovim cestama. Nimalo stida zbog toga jer su na vrhu piramide nesposobnih, bezobraznih i neodgovornih. Jedan od „precjednika“ ipak se javio danas, eno  opet želi ukinuti ime Republike Srpske. Kaže da vrijeđa druga dva naroda. Što jes', jes'. Vi ste jučer točno bili uvrijeđeni zbog toga u onoj koloni izgubljenih. Drugi „precjednik“ jedva dočekao da mu ovaj hoće ukinuti naziv entiteta. Njega ionako boli neka stvar za čep u Donjoj Jablanici, to je ionako u Federaciji, ali se čini da je autizam njih dvojice prema vašem problemu obostran. Ali briga za vaše živce, koji će stradati od uvrede imena manjeg entiteta, ipak je svaka čast ovom prvom! Ljudina!

Vaše jučer protiv njihovog boljeg sutra 0:5

Makar je vama još jučer najvažnije bilo da nekako izvučete živu glavu i da nekome vrisnete u uho sve do krvi da tako više ne može, da će jednom stradati i više ljudi od onog nesretnika iz Nevesinja, pokoj mu duši, danas vam se čini kao da je sve to bilo jedno veliko ništa. Nadali ste se da će to biti tema izvanredne sjednice Parlamenta, Predsjedništva, vrha stranaka. Ali, pogriješili ste i opet naivno povjerovali da briga za ljude znači i konkretne pomake u razmišljanju, planiranju, djelovanju. Briga za ljude je neopipljiv politički as u rukavu i ništa drugo.

Tupo gledate u bijeli zid u dnevnom boravku i pitate se koliko će se još puta potezati apelacija za ukidanje imena Republike Srpske? I sami dajete odgovor – vjerojatno točno onoliko puta koliko ljudi budu zaglavljeni u Donjoj Jablanici, proklinjući mjesto rođenja i naivnost ostanka u zemlji koja sve više steže oko vrata, k'o ona omča što je na filmu desperadosi metnu naivnom seljačiću koji brani svoju kćer od silovatelja. I znate već, dok stigne glavni dasa, oni njega objese, a nju svakako siluju. Više puta. Baš kao što će vas u ovom filmu silovati naizmjence, pa bilo ljeto i kolona u Doljanima ili zima i kolona u Donjoj Jablanici. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.