Materi svojoj, pa prigovaraj!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Moja žena kad prosvjeduje, to je tiho. Ona se ušuti. Ona se uozbilji. Ponekad, kad je pritisak preveliki, izađe iz prostorije, pusti koju suzu, potom se umije, našminka, počešlja, uredi... i nastavi šutjeti. Moja žena kad prosvjeduje, ti zapravo uvijek znaš što je muči i čime je nezadovoljna. I uvijek bude po njenom.

Ja kad prosvjedujem, činim to glasno. Imaš osjećaj da se Velež i Prenj sudare s Čabuljom i Čvrsnicom i potom kao bujica krenu niz Neretvu. U epohalnoj bitki moga ega i ostatka svijeta sudar te bujice i Jadranskog mora čini se kao konačni propast poznatog svijeta i dok očekuješ singularnost i nastanak crne rupe... ne dogodi se ništa. Prođe me. Burno i nepotrebno, uz puno vike, galame, nervoznog mahanja, ponekad i lupanja šakom od stol... na kraju ne bude ništa. Samo odgoda. Do nekog novog povoda da pravim predstavu za susjede.

Prosvjeduju u manjem entitetu

Ipak, svi ljudi zabrinuti za svoju budućnost prosvjeduju.
Oporba u Republici Srpskoj prosvjeduje. Desetak tisuća ljudi u Banja Luci izrazi nezadovoljstvo smjerom kojim Srpska ide, što mito i korupcija koče razvoj, zapošljavanje, obrazovanje, generalni napredak. Usput da napomenem, doveli su člana obitelji osuđenog ratnog zločinca da ih podrži.

Dodik u Banja Luci pjeva da mu ne može niko ništa. Ali i on to pjeva na prosvjedu, dakle, zna on dobro zašto ljudi prosvjeduju. I on je zabrinut, ma što pjevao. Nije najjasnije ipak protiv čega su prosvjedovali sudionici kontraprosvjeda, jesu li kontra kontra napretku ili za za ili su za protiv. No da su Dodikovi simpatizeri zabrinuti, jesu, i to u većoj mjeri nego je zabrinuta srpska oporba. Usput da napomenem, doveli su člana obitelji osuđenog ratnog zločinca da ih podrži. Ionako se već šuška uokolo da Dodik ne smije doći u Federaciju BiH otkako je u veljači priveden Slobodan Pavlović. To je šteta jer i mi u Federaciji BiH volimo čuti lijepu pjesmu, a neke moje prijateljice obožavaju Milu, visok, ćust, ima petlju, a ako ima petlju, ima .... Ma kažu, savršen muškarac.

Prosvjeduju u većem entitetu

Nije da samo u Srpskoj prosvjeduju. I u Federaciji prosvjeduju borci i branitelji, zajedno oni što su se branili jedni od drugih. I za (n)ovog ministra kažu da je za njih bivši. S pravom to kažu, bilo ih je upola manje na bojišnicama nego ih je danas na platnoj listi. Zabrinuti su tko prima njihove novce, sigurno nisu oni što su za njih jeli zemlju po rovovima i gutali metke. Kažu, dali su vladajućima zemlju na upravljanje, neka se onda domaćinski odnose prema njoj, jer će im je i oduzeti kako su im je dali.

Znamo sigurno da im nitko neće stati na put jer eto prosvjeduju i policajci. Zbog dugogodišnjeg maćehinskog odnosa, nepoštivanja sudskih presuda, diskriminacije dijela kolega pri isplatama obeštećenja. Malo ih je da pokriju sve kote, odlaze u penzije, nitko ih ne mijenja.
Ne čudi onda u ovoj zemlji da prosvjeduju i ljudi nezadovoljni sporošću pravde, poput tisuću ljudi koji ulicama Sarajeva zahtijevaju pravdu za Dženana Memića.

U ovoj zemlji ništa ne funkcionira više. Da dođe netko sa strane da nas porobi, mogao bi komotno. Nije da ne ljutimo komšiluk, nije da smo pristojni i bilateralni, evo smo uvrijedili predsjednika hrvatskoga Sabora Željka Reinera. Ima puno pravo barem na prosvjednu notu. Nadam se ipak da to (još) nije razlog da nas se napadne.

Srećom, da nas netko i pođe pokoriti, naišao bi na neku blokadu ceste, kao što bi, primjerice, kod Žepča naišao na blokadu radnika Krivaje-Mobel. Prosvjeduju, traže raskid ugovora, oni bi da rade k'o nekad.

A kako svi ti prosvjedi završe?

Moja žena kad prosvjeduje, prosvjeduje tiho. I sve bude kako ona želi. Kad ja prosvjedujem, bude burno i sve bude kako ona želi. Tako je to oduvijek.

Burno je Mušica prosvjedovao, tih je dana gorjelo. Mušica i sad stoji i galami na Španjolskome trgu, sve tiše odjekuje onaj megafon.

Na izborima, ono kad se šuti, tu bude sve kako želi narod. Ako se narod uopće odvaži poželjeti. Ja mislim da narod može poželjeti, samo ako ne budeš lijen prošetati do kutije tog dana. Tu ne moraš da galamiš, možeš da šutiš do mile volje i svoje nezadovoljstvo fino zaokružiš, presaviješ i baciš u kutiju. I bude ti kako želiš.