Ministri se klade da će biti krede

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Pokažimo im toplinu i osigurajmo napredak'', napisao je jedan ministar obrazovanja, od njih 12+1 (jedan je voditelj odjela obrazovanja, a to je skoro kao ministar), koliko ih ima u BiH.

Raspisali su se, naime, i užarili pera ministri, gradonačelnici i načelnici poželjevši djeci ugodan i uspješan boravak u školskim klupama. Natucali su priopćenja, koja je nerijetko trebalo ispravljati prije objave, pa su potekli med i mlijeko, a srcedrapateljnim porukama brižni dužnosnici zamalo su se zakleli kako zeki nikada neće smrznuti potočić. Ako današnji udžbenici, našteljenih autora i urednika, uopće pišu o jednoj zimskoj noći.

Trud i predanost

No, ne bi se smjeli zakleti ni u ručak, koji se prebija u nekom restoranu bliskom stranci, da će kraj godine dočekati s dovoljno kreda pred pločama. A nije tako davno bilo da su škole bile bez kreda, da su zbog dugovanja bile isključenih telefona te da su djeca uz lektiru u školu nosila toalet papir i sapun, ako su htjela prakticirati higijenu o kojoj se uči u školi. Ili bi se trebalo učiti.

Nije tako davno bilo da su djeca cvokotala u učionicama zbog neizmirenih obveza za grijanje i mutnih poslova s vatrama niti su davno roditelji blokirali ceste zbog neizmirenih dugovanja za prijevoz djece. A sve da djeci bude toplije i da budu naprednija.

Ministar s početka priče je, kako je priopćeno, čestitku uputio i djelatnicima u školstvu ''istaknuvši kako njihovo znanje, strpljivost, trud i predanost trebaju iskoristiti njihovi učenici kako bi sutra mogli odgovoriti zahtjevima koji se nalaze u njihovoj budućnosti''.

Bez glasa nema posla

A dok je ministar pisao, žarili su se plaćeni telefoni u ministarstvima, središnjicama i uredima ravnatelja. Jer, pred početak nove školske godine, umjesto utvrđivanja planova i programa utvrđuje se tko će gdje i s koliko sati te može li se pronaći mjesto za novu, podobnu radnu snagu. Strpljivost, trud i predanost ne znači ovog puta legalno zapošljavanje na upražnjeno mjesto u nekoj školi. Upražnjenih mjesta nema, postoje zauzeta, obećana i oteta. Jer, nemojmo se lagati, toplina i napredak potrebni su i onima koji se nalaze u dnevnicima podobnosti. Bez neopravdanih izostanaka. Nepodobni su dobivali pozive iz stranačkih središnjica uz napomenu da bez glasa nema posla.

Nije tako davno bilo da su se preko leđa djece lomila stranačka koplja pa su samo tijekom jedne školske godine mijenjali po nekoliko učitelja kako bi se zadovoljili apetiti onih što vedre i oblače obrazovnim i svim drugim sustavima i sistemima. Jer, nema topline do stranačke topline kada treba ubaciti svoga. Tolike topline da se pali sve oko obećane katedre, pa i sudbine onih koje samo nekoliko godina dijeli do mirovine s kojom će biti na dnu.

Do tada, nitko smisleno da djecu uči kulturi i oprezu u prometu jer u toplini i napretku nema obojenih pješačkih prijelaza pred školama niti školskih patrola. Nema u vizijama brižnih ministara, gradonačelnika i načelnika svijesti o okolišu, pa su pred školama pretrpani kontejneri i razvaljene kante za smeće niti se higijena tretira kao nešto bitno.

Lekcije, pjesmice i roditelji u krugu

Ni sport nije bitan jer, ako nema ledine iza škole, ili desetljećima unatrag asfaltiranog igrališta, nema ni loptanja ni zdravog duha u zdravom tijelu. Ima zato kladionica na zabranjenoj udaljenosti od školskih objekata. U knjigama je, u duhu topline i napretka, sve manje smislenog štiva, a sve više imena koja radi veza vezica i spomenute topline zaslužuju pisati lekcije i pjesmice. Dogovor oko autorskih prava i prodaje knjiga rješava se užarenim telefonima.

A o toplini i napretku, zatvarajući krug obrazovnih sustava i sistema, pod jednim ili više krovova, naći će se roditelji u vrijeme kad ministri, gradonačelnici i načelnici budu pisali priopćenja sa željama za ugodni ljetni odmor. Tada će prijetiti, galamiti i pjeniti se nad jedinicama u dnevnicima tvrdeći kako njihovo dijete nije glupo i kako imaju nekoga tamo na užarenom telefonu. A radno mjesto vrjednije je od toga zna li dijete napuštajući osnovnu školu koji je to glavni grad Bosne i Hercegovine. Jer ionako umjesto znanja neka druga toplina i napredak kroje sudbinu naše djece.

Na kraju priopćenja ministar s početka priče je pozvao sve vozače na oprez. Tu im jedino možemo pomoći.