Mladen Ivanić, pučista u pokušaju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U normalnim, krajnje uvjetno rečeno normalnim državama, vojni se udari izvode ako ne na isti, onda na sličan način. Uglavnom, neka grupa naoružanih pobunjenika i protivnika vlasti, vođena kakvim visokim oficirom, zauzme institucije zakonodavne i izvršne vlasti, plus javnu televiziju i to je za početak dovoljno. Kasnije idu strijeljanja protivnika, masovna hapšenja, policijski sat, cenzura, progoni i sve što već spada u bogati asortiman maltretiranja građana.

U Bosni i Hercegovini je, ovakvoj kakva je, čak i puč neizvodiv bez većeg angažmana NATO snaga. Za zauzeti deset kantonalnih parlamenata, dva federalna, Narodnu skupštinu Republike Srpske, trinaest vlada i Distrikt Brčko u kompletu, e za to treba divizija kao za Tita uhvatiti a partizane raskovati. Javnu televiziju bi se, u tom nekom scenariju, moralo bombardirati u par navrata: nisu kod nas emiteri samo u dvije zgrade, već i u dva udaljena grada, pa je, laički gledano, najlakše sve to sravniti sa zemljom; da vojska ne luta.

Tu, ovdje, kako god, u zemlji u kojoj je i vojni udar nemoguć, Mladen Ivanić je skoro uspio napraviti čudo. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske obavio je nešto što bi se moglo nazvati pučićem: izveo je vojsku na ulicu, postrojio je, oglušio se na odluke Ministarstva odbrane i upozorenja NATO-a, primio raport i obratio se građanstvu preko javnog TV servisa.

Ivanić je, drugačije rečeno, demonstrirao silu, (zlo)upotrijebio regularnu vojsku, samo što je ostalo nejasno je li on izveo puč u Bosni i Hercegovini ili u Republici Srpskoj. Oni što će sada reći kako je RS sastavni dio BiH pa je, kao, svejedno gdje je došlo do izaska pripadnika Oružanih snaga na kaljavu cestu, neka nađu nešto drugo za čitanje.

Mladen Ivanić je, dakle, ignorirao volju druga dva člana kolektivnog zapovjedništva Oružanih snaga BiH, preigrao Ministarstvo odbrane i onog Radončićevog doministra u njemu, odmahnuo rukom na upozorenja NATO-a pri kojem - istina ne formalno, već samo na terenu, u Afganistanu, Iraku i gdje treba - djeluje trokomponentna vojska korisna za domaće svečanosti i međunarodne misije.

No, Mladen Ivanić je dio Oružanih snaga Bosne i Hercegovine izveo na postrojavanje u Banja Luci i to povodom Dana Republike Srpske, neustavnog praznika koji to, praznik, više i nije. Deveti je januar, naime, nešto kao izborno slavlje: može ga se, a i ne mora obilježiti, radni je dan i, općenito, funkcionira kao vanredni rođendan Milorada Dodika.

E sada, ako on, Milorad Dodik lično, ne poštuje odluke Ustavnog suda BiH, niti tu pravosudnu instituciju općenito, ako ga kuri bolac za to što je Dan RS-a nelegalan, pa ako u isto vrijeme lijepo, glasno, svojim riječima, zagovara ukidanje Bosne i Hercegovine i spajanje Srpske i Srbije, a BiH doživljava kao tamnicu u kojoj su Srbi prinuđeni živjeti još neko vrijeme, čemu onda i kome služe pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Banja Luci i to baš devetog januara?

Povlačenje paralela u politici i historiji zavodljivo je iako nije uvijek, ma najčešće nije, precizno. Jeste, međutim, ilustrativno. Zamislimo, dakle, da je osmog oktobra 1991., sat – dva nakon što je Hrvatski sabor donio „Odluku o raskidu državnopravnih sveza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ“ i „utvrdio da Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno tijelo dotadašnje SFRJ, te ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela“, Stipe Mesić u Zagrebu, na prikladnom mjestu, recimo Markovu trg, postrojio četu, dvije hrvatskih pripadnika JNA, sa sve službenim oznakama i jugoslavenskom trobojkom na ulaštenoj pritki, primio raport i nešto rekao u kamere javne televizije. Za one koji se ne sjećaju, treba reći da tada, osmog listopada 1991., Hrvatska nije bila ništa više od federalne jedinice unutar SFRJ, da je ista ta SFRJ postojala, imala međunarodno priznanje, Predsjedništvo koje je ujedno bilo i vrhovna komanda JNA i, naravno, predsjednika države: Stipu Mesića. Da li bi, drugačije rečeno, Mesićevo izvođenje vojske na ulicu u tom trenutku predstavljalo puč u Jugoslaviji ili u Hrvatskoj?

Istina, Republika Srpska još nije donijela nikakvu odluku o raskidu državnopravnih veza RS-a sa ostatkom BiH, niti je službeno utvrđeno da Republika Srpska više ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno tijelo BiH, te ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela, ali se Milorad Dodik živ slomi ističući kako je Srpska država koja će se, kad – tad, izvući iz Bosne i Hercegovine. Iste one Bosne i Hercegovine čije je Oružane snage, sa sve službenim oznakama i državnom zastavom, Mladen Ivanić montirao u glavnom gradu RS-a, na praznik kojeg RS slavi u inat odluci Ustavnog suda BiH, dok vojsku pred kojom je špartao član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, predsjednik Republike Srpske smatra privjeskom NATO-a. Zvuči malo onako, shizofreno? Ma nije malo...

Da kod nas uvijek nije najizvjesniji najgori rasplet, igre s vojskom od devetog januara bile bi, zapravo, karikaturalne koliko i budalaštine Emira Kusturice o Republici Srpskoj kao nuklearnoj sili. No, eto nisu: Dodik je pokazao Ustavnom sudu da ga ne jebe dva posto, Ivanić Dodiku da i on može šta hoće, Radončić je uhvatio priliku da se mjeri sa Izetbegovićem u zaštiti bošnjačkih interesa, opozicija razlog da sve skupa oštro kritikuje... Srbi, obični Srbi u Republici Srpskoj su, kao i obično, dobili još jedno ništa, nulu – oštru nulu i na termometru i na računu. A i to u boljem slučaju. U gorem ih ubiše minusi i napolju i u banci.