Mostar bez odgovora, Facebook bez rata i ponos bez blagajne

Tekst članka se nastavlja ispod banera

19.9. – Ponedjeljak

Ono što je Bakir Izetbegović, prije nego su ga smirili, provukao između redaka, jasno i glasno rekao je Sefer Halilović. Zazveckao je oružjem glasnije nego svi zveckaroši do sada o novoj epizodi bh zveckanja oružjem.
I, nitko ništa. Osim što su se na udice generalskog blebetanja ulovili mediji u Srbiji i Srpskoj, pa unaprijed prosuli još više krvi, nitko nije jasno i glasno osudio čovjeka koji, s pomalo vlasti u cijeloj Federaciji, lovi nove glasove.
Što je najgore, njega i takve poput njega, mogli bi na izborima nagraditi oni kojima još zauvijek zvecka u glavi.

20.9. – Utorak

Utorak je dan za veleposlanike zemalja koje su zadužene za provođenje mira u BiH. Kažu kako nema pravne osnove da se prebučni referendum u Srpskoj provede. Naravno, kakva bi to BiH bila kad bi se nešto krupno držalo pravne osnove. Nitko nikoga ne šljivi u BiH. Bio on veliki ili mali. Ionako je sve što se u BiH provodi na rubu eksperimenta. Kako mir, tako i referendum.

21.9. – Srijeda

Bosanac ulovio kita, a Hercegovca pogodio meteor. Zmaj od Šipova napao Milorada Dodika. Vijesti se u referendumskom tjednu pokušavaju dodatno zaoštriti. Odjednom se svi u BiH pitamo tko ima pravo, a tko nema, pa potom odgovori kreću u vječite polemike tko je kome što napravio i što bi tko kome trebao napraviti.

Začarani krug ponovno se crta nad nama, dok društvene mreže pucaju po šavovima od toga kako ne želimo rat. Facebook prosvjetitelji broje koliko je ljudi stalo iza njihovog posta i što ih više lajka, mi smo kao uvjereniji da nećemo uzdignuti palac zamijeniti s ispruženim kažiprstom.
I nekad ranije se to govorilo, pa su ruke koje su se stiskale ubrzo zapucale jedne po drugima.

22.9. – Četvrtak

U redakciju dolazi prvi čovjek Europske unije u BiH. Nakon ugašenog snimača, pita što je to ovdje kod vas u Mostaru. Kažem kako je kod nas sve tužno samo što se to ne vidi. Digli ste, velim, ruke od osam generacija, operirali ste ljude od promjena, promjene ste stavili u ruke onih koji ne žele promjene, koji ne misle na zelenilo ni na sutra dok zidaju. A nama život prolazi. Kažem kako ne dobivamo odgovore.

Kaže, u pravu si. I ode. Bez odgovora.

23.9. – Petak

Vlada HNŽ-a proslavila je godinu dana rada. Kažu kako su ispunili zadatke. S druge strane, policija, koja je ovog tjedna vježbala blokiranje gradova, optužuje Vladu da ne radi svoj posao. Zato policija može sve vježbati osim štrajka.

24.9. – Subota

Republika Srpska šuti. Dan je to muka pred referendum. No, dan šutnje krši kako tko stigne. I javni servis RTRS ne šuti.

S druge strane, Federacija priča. I previše. Bakir Izetbegović iskoristio je šutnju pola države pa je rekao kako je entitet u kojem je siguran da neće biti referenduma primjer najbržeg rasta u regiji. Tako ostajemo nijemi i u Federaciji jer nitko ne vidi što to raste osim njihovih apetita, napetosti i redova za odlazak.

25.9. – Nedjelja

Preživjeli smo i to. Čas posla. Bez izgreda, s nekoliko bezveznih mailova s bezveznim prijetnjama i došlo se do brojke od skoro 100 posto onih koji su za to da se Dan RS-a obilježava 9. siječnja.

Premijerka Srpske rekla je da onaj kome se ne sviđa ne mora slaviti. Čini se kako je sve isto osim što je nečija blagajna laganija za 1.400.000 KM. A blagajnu u današnja vremena ne može napuniti nikakav ponos.