Mostarci poručuju: Tko izađe na izbore – papak!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mostarci će ovaj vikend samo nijemo promatrati kako se drugima događaju izbori. Mostarci će ovu nedjelju provesti uobičajeno, uz TV i ranu utakmicu Primere ili Serie A, uz bogat popodnevni program engleske Premier lige, a kasnije, dok Tešanj, Teslić, Goražde i Kakanj, dok Stari grad, Ilidža i Ilijaš, dok Srebrenica, Srebrenik, Olovo i Šipovo, dok Široki, Posušje, Čapljina i Stolac, svi skupa budu zaokupljeni objavom prvih rezultata izbora, Mostarci će natezati u derbiju Rome i Intera ili strahovati nad sudbinom golmana Celte iz Viga u susretu s Barcelonom. Ili će, ako nisu ljubitelji nogometa, vikend provesti u prirodi, u krugu obitelji uz nedjeljni ručak, možda negdje u rodnom kraju…

Zona dubokog poštovanja

Uglavnom, sve ostaje po starom, Ustavni sud se ni u Mostaru ne poštuje, njegova odluka se nije implementirala, domaće vlasti ne haju, dogovor koji „samo što nije“ još malo pa će poći u prvi razred, a strani faktor, uobičajeno, nakon što je zakuhao i nabacio nam luđačku košulju, šalje tipske poruke o tome da se građani sami moraju izboriti da imaju izbore! Mnogo je kume, vi biste da se izborimo da bi izašli? Mi da se borimo za ono što drugi već imaju, a ipak nisu bolji od nas? Nek' ti se majka bori!

Zbilja, ponekad mi baš živce počupaju ovi sa strane, koji nam u svom ovom jadu šalju cirkularne poruke sa uvijek istim sadržajem – građani moraju izvršiti pritisak na stranke u vlasti da se dogovore oko izbora u Mostaru! Živcira me osnovno nepoznavanje materije o kojoj govore, jer da znaju ne bi se brukali i pozivali građane da nešto mijenjaju. Kako natjerati nekoga da mijenja nešto, ako ovaj ne vidi razliku između grada s izborima i grada bez izbora?

Zašto, brate, zašto?

A i zašto bi građani uopće nešto mijenjali? Kao prvo, ako je već nešto bilo nametnuto bez njihove volje, otkud sad odgovornost na građanima? Kao drugo, kako možeš očekivati od nekoga da se bori za demokraciju i demokratsko pravo, ako ono nije usađeno duboko u njemu? Kad se to Mostarac mogao naviknuti na demokraciju i smatrati je osnovnom ljudskim pravom? I ne samo Mostarac, generalno svi mi u BiH gdje je stanje lapo - lapo? Lako je onima u gotovo jednonacionalnim sredinama trenirati demokraciju oko komunalnih pitanja, nama je ovdje druga pjesma, jer se takva melodija oduvijek i svira.

Naši su izbori stalno bili ili referendum ili plebiscit na kojima smo samo potvrđivali ne izbornu volju, nego faktičko stanje, a sve u strahu da onaj drugi, protivnik, neprijatelj, iskonska prijetnja, ne bi dobio više glasova. Izbori su nam bili prebrojavanja prije popisa stanovništva, a da ne govorim o tome koliko do sad nismo uspjeli shvatiti bit demokracije i naše vlastite obveze i odgovornost unutar nje. Pa, čovječe, mi i dalje živimo u uvjerenju da je prosvijećeni apsolutizam najbolja opcija za nas, a jednostranački sustav na terenu idealna stvar (ukoliko si član partije). Demokracija je u nas samo davanje glasa, jer da smo je drukčije shvatili ne bi glas davali za 50 maraka ili humanitarni paket lokalne stranke. Izboriti se za takvu mogućnost, kao što je u Mostaru nemaš, nije baš neki mamac za ustajanje, zar ne?

Ovca sita i vukovi na broju

Čak i onima koji su izvan partijskog sustava je takva stvar prihvatljiva, jer onda mogu neometano gunđati na sistem i vlast, a ronca je poznata mostarska valuta – važno je naći krivca, samo da skineš odgovornost sa sebe! I draga međunarodna zajednico i razni faktori, od takvih tražiti da na nekoga vrše pritisak, to je kao da od klempe & ekipe tražiš da do 29. 11. nauče napraviti ljestve za bijeg u slobodu. Eto, baš to činite, znajući unaprijed da je neizvodivo, ne zato što je debeljko glup, nego zato što mu nisi dao priliku da pokaže raskoš svog, po stručnjacima, sasvim razvijenog intelekta. Stisnuo si ga i ograničio, nisi mu ni zapjevao pjesmu o slobodi.

I taj paradoks zapravo nije paradoks. Mostarci nemaju izbore baš zato što nitko nije srušio svinjac i što unutar njega, baš kao i u pravom svinjcu, vlada stanje da jedeš, spavaš, valjaš se – i boli te uho za sve! Glasači koji ne glasaju imaju izgovor, stranke imaju izgovor, stranci imaju izgovor, Ustavni sud ima izgovor. Svi imaju izgovor! I što je, onda, pobogu, sporno?

To što ti viču da se možeš, ako se potrudiš, izboriti za bolje, nimalo te ne tangira I što bi se netko trebao tome čuditi? Ti si, ionako, više fokusiran na izbore u Americi. Trump ili Clinton, staro mostarsko izborno pitanje koje traži odgovor. Baš kao i ono – Inter ili Roma?