Mostavština i usahle moštnje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Umjetnost je plod gladnoga ljudskog duha i sitog fizičkog tijela, dok je kultura reproduciranje najefektnijih, najpopularnijih, najstandardnijih (čitaj prosječnih) umjetničkih dostignuća radi postizanja zajedničkog identiteta određene zajednice. Nije ovo ničija definicija, ovo je samo moje osobno viđenje stvari.

Iz tog razloga je blesava žena iz susjedstva, koja se nikome u kvartu ne javlja, lujka, šašava umjetnica, pjesnikinja, nekulturna čudakinja, dok je isto tako susjedovo dijete kulturno kad pozdravi starije, ako ne galami u terminima za odmor kućnog reda, ako ne skače po haustoru... To dijete nema nikakve veze s umjetnošću i tako uredno i pristojno postat će ekonomist ili pravnik ili liječnik, dok će ona luda susjeda što se doma krevelji uz pianino i hoda uvijek prljavih noktiju iza svoje smrti vjerojatno postati trajni simbol sredine u kojoj je živjela, bit će joj djela izložena u nekoj galeriji ili muzeju...

Mostar je odlučio postati europskom prijestolnicom kulture, o čemu možete saznati detaljnije na mostar2024.ba, ali vjerujem da umjetnost nije fokus ovog poduhvata, a na elemente kulture malo je tko i ciljao u proteklih godinu dana pripreme. 

Strateški pauerpoint 

Počet ću s kraja. Na internetskoj stranici, vrlo zgodno složenoj, brdo je nekakvih prezentacija, tri slova P, mnogo izraza podrške, definiranja, pedeefova, pauerpoinata, objašnjavanja... Brdo podataka koje ste pozvani pogledati, pročitati, ocijeniti, ne poslanjem, ne zanimanjem, nego jer vas je pozvao gradonačelnik Mostara i odbor koji je strategiju smišljao godinu dana. Oni žele čuti vaše zamjerke.

Kao novinar, pratio sam razvoj strategije, preslušao sam i posljednju prezentaciju u Kosači, pregledao i te pauerpointe i pedeefove i... Kao i inače, puno priče nizašto. Zašto ovako tmurno vidim strategiju?

Jednostavno, ne vidim projekte. Vidim nabrojeno ono što Mostar već ima, a to sam znao i ranije, da ima odlične kulturne institucije, da ima sjajne festivale, da je domaćin prestižnih koncerata, izložaba, baba, žaba... Ne vidim modele koji bi bili predloženi institucijama vlasti, na koji način osigurati stabilno financiranje kulturnog života u Mostaru i okolici, gdje, kada, komu, zašto, u kojem procentu. Iz toga mogu zaključiti samo jedno, čitavoj strategiji cilj je namaknuti nova sredstva za bacanje u rupu bez dna zvanu Grad Mostar bez institucija za provedbu lokalne demokratske samouprave.

 A gde pečat?

 A što bi nam doista trebalo u Mostaru od kulture?! Plan, jednoobrazan, na koji način će kulturne institucije biti financirane, za koje projekte u kojem postotku (budimo realni, za razliku od umjetnosti, kulturi je cilj i određeni profit, a ako je već tako, onda ne može na državna jasla sve)...

Od kulture su nam također potrebni građevinski zahvati. Od austrougarskih cjevovoda, saborne crkve, blagajske utvrde, biskupskog dvora, 30-ak najčešće dobro starih džamija... pa do Starog Mosta, sve u Mostaru je kulturna baština. I to kulturna baština koja propada, u čijem srcu su nelegalno napravljene bašte, kičasti ugostiteljski objekti, nadsvođenja, pothodnici. Treba nam dakle i sustavno čišćenje kulturnog kukolja, propisi, tko smije, gdje smije, na koji način smije kopati, graditi. Dakle treba nam prostorni plan, trebaju nam revne inspekcije.

Stoji na strategiji da ima podršku gradonačelnika Ljube Bešlića. On kaže da strategija ima podršku stranaka, s iznimkom jedne koja nikad nije imala svoje predstavnike u Gradskom Vijeću (da ih ne reklamiram). Kako će imati vašu podršku, upravo prostorni planovi su ono na čemu ste zaustavili rad Gradskog vijeća Grada Mostara. Nisu nama potrebna portfolia, kofol strategije, Mostar ima sasvim razvijen kulturni život, ali ti ljudi žive u radnom i pravnom vakuumu.

 Aferim, strateže!

 Da se razumijemo. Strategija razvoja kulture u Mostaru ima moju punu podršku. Naravno da bi to bilo sjajno za kulturni život. Naravno da bi bilo sjajno za gospodarstvo. Samo pogledajte učinak Sarajevo Film Festivala na turistički prihod Sarajeva. Ali od silnih menadžera, ekonomista, PR eksperata, ja ponajmanje vidim brojke u strategiji. Koliko je to više kulturne produkcije? Kako? Zaposliti još glumaca, pjevača, šminkera, scenografa... Kako?!

Nisu Mostarci glupi, ne može im se prodati muda pod bubrege. Lidija Bačić u Kosači – ni pod razno. Lidiji Bačić je mjesto na Kantarevcu, pod Starim Mostom, pod Bijelim Brijegom... Istodobno, Blues festival se krije po krovovima i baštama, umjesto da je on u Kosači, u Narodnom pozorištu...

S takvim poimanjem kulturnoga i umjetničkoga, ne bi nama bile potrebne strategije koje bi premošćivale razlike više od dva desetljeća nakon rata. O čemu vi, bolan?! Kakve razlike, pa isti ste vi, ma koja stranka vas zaposlila i dovela! U Mostaru nema nikakve podjele, odete do Abraševića ili Mostar Rock School pa vidite. Odeš do Nexta, do Gardena, do Bijelog... Uredno sjede jedni pored drugih ljudi različitih sklonosti prema iPhoneu ili Androidu, isti prostor dijele ljubitelji Alfi i  automobila kojima ne curi ulje. Isto ugaze u govno u gradu bez kolektora i ovi što piju kafu i ovi što piju kavu.

Sretno vam bilo oko kandidature, ali dajte malo i strategije. S više brojki, a manje g(r)afova. I pst! Ne hvalite se da ste prvi, drugi gradovi su i bez strategije daleko ispred nas.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.